'Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje' - kazao je Jean-Michel Nicolier svojoj majci Lyliane Fournier prije nego li je u srpnju 1991. godine iz idiličnog burgundijskoga gradića Vesoula otišao u Hrvatsku, koju su već lizali plamenovi rata, gdje se priključiti skoro golorukim HOS-ovcima na ratištu kod Karlovca. U rujnu 1991. zajedno sa zadnjim "herojima u tenisicama" i "spitkama", bezimenim navijačima s južnih i sjevernih tribinama, ušao je u opkoljeni Vukovar nad kojim su se taman zatvarala vrata paklena, u kojem je samo dva mjeseca kasnije poginuo. Ranjen 9. studenoga, na Sajmištu, a nakon toga mučki ubijen u pokolju na Ovčari, dotada najvećem ratnom zločinu nakon Drugoga svjetskog rata. U kojem je...