StoryEditor
HrvatskaISPOVIJEST djeda

‘Neću ga bacati, želim ga svaki dan gledati i ne zaboraviti kakvu smo sreću imali‘: ovo je automobil iz kojeg su nakon potresa spašeni otac i sin

3. siječnja 2021. - 08:08
Zlatko Hodak kod zdrobljenog automobila WV Polo iz kojega su nakon potresa spaseni njegovi sin Josip i četverogodisnji unuk LeonTom Dubravec/Cropix

Otac 35-godišnjeg Josipa koji je tijelom zaštitio od pogibelji svog sinčića Leona nakon što im se zid kuće srušio na automobil, presretni je Petrinjac Zlatko Hodak.

Njemu su, pak, 63 godine, a čini mu se da skupa sa sinom i unučićem i sam slavi novi rođendan.

Hrvatsku i svijet su, naime, netom nakon potresa od preko šest stupnjeva po Richteru na području Petrinje obišle fotografije oca koji u suzama u smrskanom vozilu grli malenog sina kojeg je upravo spasio. To je prizor koji para srce, a dirnuo je mnoge; naravno da je zauvijek urezan i u um presretnog oca toga hrabrog čovjeka.

Istinabog, Zlatko je još uvijek djelovao pomalo dezorijentirano nakon nezapamćenog potresa koji je pogodio Petrinju, ni sam kao da ne može vjerovati kakvoj strašnoj tragediji su za dlaku umakli njegovi najdraži, koji su pak netom prije strahotnog pomicanja tla bili ispred zgrade koja im se sručila na njihov automobil marke Wolksvagen Polo.

Na rubu plača

Nakon nekoliko dana od tog događaja bilanca je za njih, rekosmo kolokvijalno - novi rođendan. Josip je još uvijek u bolnici u Zagrebu jer je zadobio prijelome čak osam rebara, no potpuni oporavak je izvjestan.

Četverogodišnji Leon, Zlatkov unuk, već je pak u kućnom okruženju, sa svojom mamom, i dobro se osjeća, kazuje nam djed.

image
Tom Dubravec/Cropix

S njim smo porazgovarali na parkiralištu preko puta tvornice "Gavrilović" u kojoj inače radi petstotinjak ljudi. U srušenoj Petrinji kao neki izolirani fenomen izgleda okolnost da ni jedna od bezbroj vanjskih staklenih stijenki rečenog zdanja nije razbijena!

Šlep-služba na parkiralištu vis-a-vis "Gavrilovića", pak, došla je otegliti potpuno smrskani, neprepoznatljivi automobil "Polo", a tu je radnju supervizirao Zlatko Hodak. Gdje će baciti automobil, pitamo ga.

- Uh, da baciti; ni govora! Konzervirat ću ga ovakvoga, ide u dvorište moje kuće da ga svaki dan gledam i nikad ne zaboravim kakvu sreću smo imali. Ne mogu vjerovati još uvijek. Bojim se i pomisliti što se moglo dogoditi mojima - govori otac i djed na rubu plača.

Dok pričamo s njim, zaustavlja se svaki drugi automobil lokalnih registracijskih oznaka, ljudi izražavaju potporu, pitaju za Josipa koji je još u bolnici.

Jedan poručuje: "Ima Boga!", Zlatko povlađuje. Obećava ljudima da će ih posjetiti čim stigne, zahvalan je na brizi.

Smrskani Polo, dakle, ide u njegovo dvorište na ulazu u Petrinju, blizu radnog mu mjesta: Zlatko Hodak inače je domar u OŠ "Mato Lovrak". Tu se zaposlio prije više od dva desetljeća, kad je već bio preživio jednu veliku životnu havariju: nakon "Oluje" doslovce je iz Srijema, vojvođanskog sela Platičeva blizu Rume, kao Hrvat - čitaj: "persona non grata" u tom razdoblju - morao bježati u Hrvatsku.

image
Tom Dubravec/Cropix

Tada je već imao troje male djece, a u Petrinji koja ga je "dopala" kao drugo prebivalište rodila mu se najmlađa kćer. Danas svojim domom smatra isključivo onaj u Petrinji, tu mu je lijepo, svoj je na svome, štono bi se reklo.

- Imao sam i drugih ponuda, da odemo živjet u Zadar, Crikvenicu, čak i Split. No, završio sam s obitelji u kontinentalnom dijelu Hrvatske, i zbog toga nimalo ne žalim - veli Zlatko kojega je, eto, u već zrelim godinama nakon ratnih nedaća snašao i ovaj nezapamćeni potres.

A ta je prirodna katastrofa na dragoj mu Petrinji i velikom dijelu Banije ostavila ožiljke umnogome nalik onim ratnima, koje je potisnuo duboko u podsvijest...

Držimo se zajedno

No, nova je godina nakon potresa u onoj na izmaku za njega donijela novi život, sreću, ono najvažnije: zdravlje njegovih najbližih. Kao dodatni bonus, stiglo im je i novo auto...

- Puno se dobrih ljudi javilo, i veliko hvala svima; prihvatili smo ponudu gospođe Maje koja će nam ustupiti rabljenu Opel Astru. Druge sam dobrotvore proslijedio onima koji su također ostali bez automobila, puno im to znači sad kad život treba teći dalje. Svaka pomoć treba - Zlatko će.

Što se materijalnog stanja tiče, tu ne strahuje. Prošao je s kućom puno bolje od mnogih mu sugrađana, novi potres dokrajčio je, kaže, samo dimnjake. Nema veze, "grijat ćemo se na struju", veli.

Njegov sin Josip, tata koji je poput vrhunski obučenog vojnika uslijed potresa u hipu legao na dijete i zakrilivši ga svojim tijelom mu spasio život, inače ima zlatne ruke na oca. Majstor je za knauf, radio je nekoliko godina i u inozemstvu, a nakon povratka u Petrinju lijepo sredio kuću.

image
Tom Dubravec/Cropix

Ni Josipova nije bitnije oštećena, no ipak su se svi ovih dana evakuirali na neko vrijeme kod svojte u Zagreb.

- Puno mi je rodbine, kumova i prijatelja pri ruci, držimo se zajedno u dobru i zlu. Novu godinu nismo puno slavili, ali okupilo nas se nekoliko da nazdravimo činjenici da su Josip i Leon bez većih posljedica pregrmili dvije tone na leđima. Sad bi zaplako - dirnut je i još uvijek u nevjerici Zlatko Hodak. Čovjek kojega je dotaknula nezapamćena milost.

item - id = 1068386
related id = 0 -> 1119470
related id = 1 -> 1105754
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. rujan 2021 10:29