Neće sve ostati samo na ‘kajem se‘? Jedan slučaj Matanićeva uznemiravanja završio navodno na policiji, žrtve se povezale

Društvo u kojemu netko tko prizna uznemiravanje žena dobiva podršku, dok žrtve strahuju od osude okoline, društvo je koje nije spremno osuditi takvo ponašanje i nije neobično da se o zlostavljanju šuti.

Da je to narativ koji se mora promijeniti slažu se redom sugovornici s kojima su razgovarali iz 24 sata, aktivistkinje za ljudska i ženska prava Sanja Sarnavka i Neva Tolle, kao i redateljica i multimedijalna umjetnica Ariana Lekić Fridrih.

Riječ je o slučaju našeg proslavljenog redatelja Dalibora Matanića, o čijoj je neprimjerenoj komunikaciji sa suradnicama prvi pisao Večernji list. Prema neslužbenim informacijama kojima raspolažemo, žrtve su se međusobno povezale i formirale grupu u kojoj jedna drugoj daju podršku, a jedan slučaj uznemiravanja navodno je prijavljen i policiji.

Nakon što je priča izašla u medije, o svemu se statusom na društvenoj mreži oglasio i sam Matanić.

- Iskreno i neizmjerno žalim zbog svojih neprimjerenih postupaka, koji su izazvali kod pojedinih žena osjećaj uznemirenosti i nelagode. Nisam bio svjestan svog pogrešnog pristupa prema kolegicama izvan seta. Ne postoji opravdanje ni isprika za moje postupke. Tek sada kad sam se samostalno prijavio u ustanovu za liječenje ovisnosti i u radu sa stručnim osobama, osvijestio sam da sam na neprimjeren način uznemiravao kolegice. Sve se zbivalo u trenucima kad sam bio pod utjecajem alkohola ili droga - napisao je, između ostalog Matanić, a pod njegovim statusom nizali su se lajkovi, srca i poruke podrške među kojima su i one istaknutih javnih osoba.

Apsolutno mi je nejasno odakle mu tolika podrška, a s druge strane i jasno jer živimo u jednoj patrijarhalnoj državi u kojoj je žena objekt pa umjesto da dobije osudu svog ponašanja, on za njega dobiva podršku, kaže za 24 sata Neva Tolle, aktivistkinja za ženska i ljudska prava te koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb.

Ističe da je Matanić postupao s pozicije moći prema tim ženama odnosno zlouporabio svoj položaj i činjenica da je pri tome, kako tvrdi, bio pod utjecajem alkohola ili droge, zasigurno nije nešto što bi ga moglo ekskulpirati za njegovo ponašanje.

- Odlučio se liječiti, u redu, to je njegov osobni izbor, ne razumijem čemu toliki aplauzi na njegovo priznanje. Biti pod utjecajem alkohola ili droge nikako ne može biti opravdanje za seksualno uznemiravanje - smatra Tolle.

I Sanja Sarnavka, aktivistkinja za ljudska prava i ženska prava, predsjednica Zakladne uprave i jedna od osnivačica Solidarne, smatra da je važno da se priča o ovim temama osobito jer se Dalibor Matanić u javnosti prezentirao kao rodno osviještena osoba, čak feminist, koji vodi računa o ženama.

- Sad treba vidjeti hoće li državno odvjetništvo što poduzeti, a oni ne mogu ništa ako žrtve ne progovore o svemu. Svi govore da nitko nije znao, a ispod posta u kojem se kaje, imate hrpu ushićenih žena koje ga lajkaju. Nevjerojatno je koliko se razumijevanja ima za nasilnika, a koliko malo za žrtvu, to je strašno. Nismo dobro društvo i u njemu se žrtve ne osjećaju dobro i ne osjećaju se sigurno - kaže Sarnavka za 24 sata te dodaje da nitko ne pita što je sa žrtvama i kako se one osjećaju.

Redateljica i multimedijalna umjetnica Ariana Lekić Fridrih kaže da, s obzirom na to da je Matanić u postu priznao niz kaznenih djela, očekuje da se to sad procesuira.

- Mislim da je ta isprika zapravo iznimno bijedna i šokirana sam reakcijom dijela svojih kolegica i kolega, ali vjerujem da je ona bila takva kakva je jer je on bio naš najpoznatiji redatelj. Oko njegova imena vrtio se najveći kapital u svijetu umjetnosti i mislim da su ti komentari posljedica činjenice da je takav narativ uvriježen od strane visokoobrazovnih institucija jer otuda to kreće - smatra Lekić Fridrih.

Podsjeća na slučaj uznemiravanja studentica na Akademiji damskih umjetnosti gdje je, kaže, adekvatna reakcija izostala čak nakon što su tri djevojke zbog sličnih stvari pokrenule prosvjed.