Nekoć sam i ja bila dama, da znate. Imala sam fin posao. I dobar život. I nikad nisam mislila da bih mogla ovo doživjeti. A dama sam bila, prava dama.
Stojim u redu pred pekarom u središtu Zagreba, do vlaka imam još sat vremena, i zamišljam Anicu, jer tako se predstavila, kao damu. Zamišljam je kako svaki dan odlazi na posao i kako se zimi zadovoljna grije u tramvaju. Kako kuha obilan ručak, kako ostatke daje mačkama, jer teško je damu bez mačke zamisliti, i kako u dugim ljetnim predvečerjima na Cvjetnome trgu ispija kave s prijateljicama.
Plaća je dobra, Anica je krojačica, vrijedna i poznata, a hladnjak uvijek pun. Zamišljam je kako navečer gleda filmove s Richardom Gereom, šeta Cmrokom i kako kupuje kestenje na Zrinjevcu. I kako preostale kovanice polaže na dlanove pros...