StoryEditor
Hrvatskasedma sila na udaru

Naplata duševnih boli za 'sramoćenje' postao isplativi biznis: donosimo najbizarnije presude kao dokaz da mediji u Hrvatskoj nisu slobodni

Piše Marina Karlović-Sabolić
27. ožujka 2019. - 10:45
kip_pravde2-010515

Slučaj Medikol bio je prvi i ostao najdrakonskiji primjer pravosudnog ataka na slobodu medija. Slavicu Lukić, uglednu novinarku Jutarnjeg lista, zaintrigirala je činjenica da je privatna poliklinika u vlasništvu bračnog para iz Čakovca – liječnice i njezinog supruga automehaničara – godišnje od HZZO-a dobivala oko 130 milijuna kuna za dijagnostičke pretrage kojima se utvrđuje oboljenje od karcinoma. Više od bilo koje privatne zdravstvene ustanove koja je imala ugovor sa HZZO-om.

U razdoblju od veljače 2011. do proljeća 2013. objavila je niz tekstova u kojima je problematizirala praksu financiranja privatnog zdravstvenog businessa javnim novcem. Vlasnici Medikola podignuli su privatne tužbe protiv Jutarnjeg lista kao nakladnika, a 2013., kada je na snagu stupio novi Kazneni zakon donesen u mandatu prethodne HDZ-ove Vlade, protiv Slavice Lukić podignuli su i tužbu za kazneno djelo sramoćenja.

- Sudac Općinskog suda u Zagrebu Marko Benčić uhvatio se za tri riječi iz tuženog teksta, protumačio ih izvan konteksta toga teksta i niza ostalih tekstova koje sam o Medikolu objavila, ustvrdio da sam s te tri riječi naškodila časti i ugledu vlasnika Medikola, konstatirao da "samo kaznena sankcija može spriječiti da osuđena više ne čini kaznena djela i shvati nedopustivost svoga ponašanja" i dosudio da platim 80 dnevnih iznosa, odnosno 26.133 kune plus sudske troškove – prisjeća se u razgovoru za Spektar Slavica Lukić.

Sucu je u svojem iskazu tada detaljno objašnjavala da je propitivanje zbog čega stotine milijuna kuna namijenjenih javnom zdravstvu završavaju u privatnoj poliklinici itekako u javnom interesu, no sve je bilo uzalud: Benčić je u presudi zaključio da je za autoricu teksta "otegotna okolnost što već duže vrijeme piše o Medikolu te da to čini iz sudu nepoznatog, ali svakako neopravdanog razloga".

- Kako se osjećate nakon toga? Dođe ti da pošalješ dovraga i sudove i novinarstvo i čitav svijet, da se pogledaš u ogledalo i kažeš sebi - budalo! A onda prespavaš i odlučiš da nećeš odustati jer ti poziv koji si odabrala ne dopušta da odustaneš – kaže nam Slavica Lukić. Dobro se sjeća da je sudac utvrdio da je presuda primjerena njezinoj osobi, da se zbog zastrašujuće presude digao čitav novinarski ceh, te da je Hrvatsko novinarsko društvo pokrenulo i peticiju za ukidanje kaznenog djela sramoćenja.

- Tadašnja SDP-ova koalicijska vlada, takozvana lijevo liberalna vlada kojoj bi bila zadaća širiti prostor slobode govora, imala je odličan povod da predloži izbacivanje iz Kaznenog zakona ne samo djelo sramoćenja, već i ostalih dvaju kaznenih djela "protiv časti i ugleda", uvrede i klevete. Međutim, kao i u nizu drugih stvari, postupili su kalkulantski: preformulirali su kazneno djelo sramoćenja u teško sramoćenje, nakon čega je novinara nešto teže osuditi za to djelo, ali je to i dalje moguće. Uz to, u Kaznenom zakonu ostavili su uvredu i klevetu – upozorava Slavica Lukić.

Presudu u slučaju Medikol Županijski sud je ukinuo, a novinarki je ponovno sudio isti sudac. On je Slavicu Lukić na koncu oslobodio, priznao da je postupala u javnom interesu te u presudi konstatirao da one tri čarobne riječi zbog kojih ju je ranije osudio nisu činjenična tvrdnja već vrijednosni sud kojim vlasnike Medikola nije osramotila već - uvrijedila. Županijski je sud odbio je žalbu Medikola i ponovno očitao lekciju sucu Benčiću, ustvrdivši da novinarka Medikol nije ni osramorila, ni uvrijedila.

Za Hrvoja Zovka, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, dileme nema: zakonske odredbe o sramoćenju se zloupotrebljavaju i služe kao sredstvo pritiska na novinare i medije i gušenje medijskih sloboda.

- Tu je riječ o klasičnom voleju u mozak. Živimo u državi koja sudi satiri i u kojoj lako možete biti osuđeni zbog objave istinite informacije – ističe Zovko, i pritom navodi poraznu statistiku da se u ovome trenutku protiv novinara i nakladnika vode najmanje 1163 sudska postupka teška desetke milijuna kuna.

Najmanje 1163, jer riječ je o podacima prikupljenim iz tek 18 medija. Stvarna brojka nedvojbeno je veća. Samo HRT podigao je 35 sudskih tužbi protiv novinara i medija koji su kritizirali rad javne televizije. Željka Markić i njezina udruga "U ime obitelji" podnijeli su 16 tužbi i jednu kaznenu prijavu protiv novinara i izdavača najmanje deset hrvatskih medija, a solidnim brojem tužbi može se pohvaliti i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić.

- Danas su duševne boli postale unosan biznis u Hrvatskoj. Svaka protuha može tužiti novinare i liječiti duševne boli sa desecima tisuća kuna koje im dosudi sud – upozorava Zovko.

Pritom navodi jedan zanimljiv podatak. Nitko, naime, više ne tuži za jednu kunu - što bi bila simbolična, ali time ne manje vrijedna zadovoljština za netočno objavljenu informaciju. Zovko također upozorava i da na sudu nitko ne utvrđuje stvarne razmjere duševnih boli izazvanih nekim tekstom ili prilogom. Nedavno preminuli ugledni psihijatar dr. Vlado Jukić iz bolnice u Vrapču u jednom od svojih zadnjih medijskih nastupa je rekao da oni zadnjih 15 godina nisu zaprimili nijedan zahtjev za vještačenje zbog duševnih boli.

- Duševne boli uglavnom naplaćuju državni i lokalni dužnosnici, jer ih je zbog nekog teksta il priloga obitelj i rodbina prijeko gledala. Da se ne lažemo: u najvećem broju slučajeva to je čista prevara i zastrašivanje novinara, a 1163 sudska spora najbolje govore o tome u kakvom mi dubokom poremećaju društva živimo. Novinare se želi na financijski i svaki drugi način uništiti kako bi prestali raditi svoj posao – uvjeren je Zovko. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek tvrdi da su mediji u Hrvatskoj nezavisni, da je sloboda medija zajamčena te da iz Vlade nema nikakvog pritiska na medije.

- U Africi nema gladne djece, a u Hrvatskoj nema cenzure i pritisaka – odgovara joj predsjednik HND-a, koji je uvjeren da se iz dana u dan sužava prostor medijskih sloboda, te da u tome tužbe protiv novinara igraju itekako važnu ulogu. Vlada na čelu sa premijerom Andrejom Plenkovićem živi u nekom svojem paralelnom svijetu u kojemu je sve super. Neovisni stručnjaci, brojne međunarodne organizacije, Međunarodna federacija novinara... Svi oni vide o čemu se tu radi. Hrvatska je sramota za Europsku uniju po pitanju stanja medijskih sloboda i jedna proeuropska vlada ne bi to smjela dozvoliti, a ne da iz dana u dan svojim aktima guši medijske slobode – zaključuje Zovko.

Poznata odvjetnica Vesna Alaburić, koja je na sudu branila i obranila Slavicu Lukić, slaže se da je veliki problem postojao kada je postojalo kazneno djelo Sramoćenja.

- Ta je odredba naknadno promjenjena u "teško sramoćenje“, a dodana je i jedna odredba koja kaže da nema tog kaznenog djela koje je počinjeno u obavljanju novinarskog posla i u javnom interesu. Ako već postoji politički stav da se kaznena djela protiv časti i ugleda zadrže u zakonu, onda je postojeće rješenje najbolje moguće za novinare, jer ih štiti postojanje javnog interesa – ističe u izjavi za Spektar Vesna Alabrić. Drugim riječima, ako novinar postupa u javnom interesu, onda je taj javni interes važniji od prava pojedinca na zaštitu. Mnogo veći problem u ovome trenutku, prema njezinim riječima, predstavljaju parnički procesi.

- Na jedan način, vrlo neuobičajen za demokratske zemlje, razni se sporovi i prijepori nastoje razrješiti u sudnicama protiv novinara i nakladnika. Takvih primjera kontinuirano ima jako mnogo, a iz nekoliko javnosti najpoznajijih primjera posljednjih mjeseci vidimo da postoje i parnice u kojima sporovi završavaju na štetu nakladnika iako to prema pravilima novinarske profesije i prema pravilima komuniciranja u demokratskim društvima nikako ne bi smjelo biti tako. Zato se i postavlja pitanje je li hrvatska sudska praksa u potpunosti sukladna praksi Europskog suda za ljudska prava i sudskoj praksi u demokratskim zemljama – upozorava odvjetnica Alaburić.

Riječ je uglavnom o procesima koji još uvijek traju i moguće je da će pravomoćne sudske presude staviti stvari vezane uz javni interes i slobodu medija na pravo mjesto.

- Ima ljudi koji su tužili 10 i više medija manje više zbog istih informacija, i kojima se dosuđuju ne baš male cifre. Kad sve skupa zbrojite, sigurno da ima tužbi zbog lukrativnih razloga, no time ne želim omalovažiti ono što čovjek može pretrpjeti ako se o njemu objavi neka neistina – ističe ova odvjetnica. Vještačenje se u slučajevima tužbi za duševnu bol ne provodi jer, pojašnjava Alaburić, nije riječ o boli nanesenoj u medicinskom smislu.

- Duševne boli su pravni pojam koji podrazumjeva nelagodu i ostale tegobe koje netko proživljava kada se o njemu u medijima objavi nešto negatvno. Smetnje pritom ne moraju biti zdravstvene, a i teško je vještačiti nešto što se dogodilo prije nekoliko godina. To bi se možda jedino moglo na temelju medicinske dokumentacije napravljene u vrijeme objave nekog članka, no sud nema takvu praksu – zaključuje Alaburić.

Docent na Katedri za Kazneno pravo sa Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Aleksandar Maršavelski magistrirao je pravo na prestižnom američkom sveučilištu Yale. Kao član radne skupine sudjelovao je u izradi izmjena Kaznenog zakona koje je Sabor usvojio 2011. i sjeća se kako je skupina novinara tražila potpunu dekriminalizaciju kaznenih djela protiv časti i ugleda.

- Ovakav pristup imao je u vidu neke presude iz devedesetih, koje su donosili suci koji su loše primjenjivali zakon. Riječ je o sucima koji su bili nestručni ili su bili uz vlast. Ipak, smatram da bi dekriminalizacija bila loše rješenje, jer bi to moglo dovesti do lavine tzv. fake newsa.

Danas se u javnost mogu plasirati bilo kakve lažne informacije kojim se diskreditiraju politički protivnici – upozorava Maršavelski. Pritom povlači paralelu sa stanjem u Srbiji, u kojoj, prema njegovim riječima, vlast putem medija koji su pod njezinom kontrolom redovito diskreditira opoziciju notornim lažima, a članovi opozicije ne mogu praktički ništa poduzeti da zaštite svoj čast i ugled u kaznenom postupku.

- Mogu zatražiti odštetu u građanskom postupku, ali tamo se to slabije dosuđuje zbog toga što se djelomičnom dekriminalizacijom poslala poruka da čast i ugled manje vrijede, ali su manipulacije u građanskim parnicama i tamo prisutne.

Kod nas ipak postoji izlaz u kaznenom postupku kada je u pitanju prava kleveta – ističe Maršavelski.

Prvostupanjsku presudu protiv Slavice Lukić zbog teksta o Medikolu smatra krajnje problematičnom, i napominje da je žalbeni sud to prepoznao i donio oslobađajuću presudu. Maršavelski pritom ističe da su formulacije o sramoćenju, odnosno o teškom sramoćenju uvrštene u

Kazneni zakon ne kako bi zaštitile političare, nego ljude koji nisu javne osobe, a kojima objava neke informacije, poput one da netko ima HIV, može nanijeti veliku štetu.

- Ta je definicija posljednjim izmjenama Kaznenog zakona dosta sužena, pa više nema spornih presuda protiv novinara vezanih uz teško sramoćenje. Odvjetnici su shvatili da u kaznenom postupku teško dokazati klevetu, pa i teško sramoćenje, jer kazneni suci pokazuju osjetljivost za slobodu govora, pa se zato okreću građanskim parnicama, gdje novac ne pripada državi, nego onome tko tuži, što je puno lukrativnije za tužitelja.

Građanski suci u pravilu se bave sporovima koji nisu vezani uz osjetljivo pitanje ustavnih prava na slobodu govora i tu nastaje problem - smatra naš sugovornik. On ima i konkretan prijedlog: da se kaznenim sucima iznimno dodijeli nadležnost da odlučuju i u građanskim procesima za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda.

- To bi bila dosta velika sistemska promjena, ali bi, zajedno s kvalitetnom edukacijom sudaca o europskim pravnim standardima u zaštiti slobode govora, pomogla da se riješi ovo pitanje. Naš zakon nije loš, on klevetu i sramoćenje definira gotovo identično kao što to čini i njemačko, austrijsko, švicarsko i slovensko zakonodavstvo. No, u Njemačkoj nismo vidjeli da imaju problem sa lavinom tužbi protiv novinara i nakladnika jer tamo očito primjenjuju slične standarde i u kaznenim i u građanskim postupcima - zaključuje Maršavelski.

Problem je, dakle, praksa koja u novinarskim djelima koja kritički propituju hrvatsku stvarnost često ne vidi borbu za javni interes. Nego tek opasnost kojoj - što prije i uz što veću novčanu kaznu - treba stati u kraj. A to nije bit ni nezavisnog novinarstva, ni demokratske države.

Najbizarniji slučajevi

50.000 KN MUCALOVIH DUŠEVNIH BOLI – sutkinja Dunja Ljubičić presudila je da kolumnist Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista Jurica Pavičić mora na ime duševih boli estradnjaku i nekadašnjem indendantu splitskog HNK-a Dušku Mucalu platiti 50 tisuća kuna, uvećanih za 17 tisuća kuna sudskih troškova zbog kritičkih tekstova iz doba kada je Mucalo vodio splitski HNK;

40.000 KN ZBOG NASLOVA U PODRAVSKOM LISTU ­­- Sanja Lacković, supruga saborskog zastupnika i člana Državnog sudbenog vijeća Željka Lackovića, tužila je Podravski list nakon objave informacije da je zaposlena u Gradskoj knjižnici u Đurđevcu u kojemu je njezin suprug bio gradonačelnik. Sudac Alen Golub dosudio je 40 tisuća kuna odštete zbog duševnih boli. Lacković je kasnije na DSV-u glasao za unaprijeđenje Goluba za suca Županijskog suda u Bjelovaru;

20.000 KN KAZNE ZA SATIRU U NEWS BAR-U - Velimi Bujanec tužio je News Bar zbog teksta pod naslovom “Hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura”. Tvrdio je da je “čitav članak netočan”, a sud mu je dao za pravo;

30.000 KN OVRHE ZA FORUM.TM – kako izgleda Kafka na hrvatski način na svojoj su koži osjetile kolege sa neprofitnog portala Forum.tm koje je Općinski sud u Zagrebu U SIJEČNJU 2017. kaznio sa 30 tisuća kuna zbog nepoštivanja nagodbe. Kvaka je što udrugu Dom kulture, koja je izdavač Foruma, nitko nikada nije obavjestio da se protiv nje vodi spor za ovrhu, da je sud donio presudu kojom se kao ovršenik kažnjava s 30 tisuća kuna, pa se na tu presudu nije ni mogla žaliti u roku od 8 dana žaliti, a kada je to učinila pola godine kasnije – u trenutku kada su saznali za presudu - sud ju je proglasio nepravovremeno.

360 TISUĆA KUNA OVRHE MISLAVA ŠIMATOVIĆA – iako s objavom teksta u Nacionalu o Vulnetu Sedolli nije imao apsolutno nikakve veze, sud je dosudio da je dužan platiti 360 tisuća kuna odštete. Šimatoviću je zbog ovrhe račun još uvijek blokiran, a Sedoli je inače osuđen na kaznu zatvora od tri godine zbog kaznenog djela o kojemu je Nacional pisao, i zbog kojega je odšteta i dosuđena.

Svjetska praksa: Kleveta? Što je to?!

- VELIKA BRITANIJA – u toj zemlji nema kaznenog djela klevete. Britanski primjer slijede i Irska, Cipar, Rumunjska i Estonija;

- NJEMAČKA – ima vrlo sličan zakonodavni model kao i Hrvatska, no nema problem sa inflacijom tužbi protiv novinara i nakladnika, u prvom redu zbog toga što tamošnji suci očito primjenjuju iste standarde u građanskim kao i u kaznenim parnicama. Isti primjer slijede i Austrija, Slovenija i Švicarska;

- RUSIJA – ovih je dana donesen zakon po kojemu osobe koje na internetu iskazuju "očigledno nepoštovanje" prema državi, vlastima, javnosti, zastavi ili ustavu mogu biti kažnjeni s novčanom kaznom do 100.000 rubalja (oko 10.000 kuna). Za ponavljanje tih prekršajnih djela predviđena je i zatvorska kazna do 15 dana. Jednaka novčana kazna predviđena je i za "širenje lažnih vijesti na internetu"...

Ministartvo kulture: Radimo na medijskoj politici

U Ministarstvu kulture tvrde da poduzimaju sve kako bi unaprijedili medijsko zakonodavstvo u Hrvatskoj.

- U postupku izrade je nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim medijima te smjernica za razvoj medijske politike. Predstavnici Ministarstva kulture održali su sastanak s predstavnicima HND-a te se očekuju njihovi prijedlozi za izmjene Zakona o medijima. Izmjene Kaznenog zakona u nadležnosti su Ministarstva pravosuđa koje je također održalo sastanke s predstavnicima HND-a te ono kao nadležno tijelo odlučuje o daljnjim koracima – ističu u Ministarstvu.

Ipak, jedan mali, ali ne i nevažni detalj otkriva koliko Ministarstvo kulture doista drži do razvoja medija. Još od 2016. Hrvatskoj su na raspolaganju 30,6 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda za tzv. Medije zajednice. U svojem križarskom ratu protiv malih neprofitnih medija bivši ministar Zlatan Hasanbegović je odbio raspisati natječaj za dodjelu tih bespovratnih sredstava, no zanimljivo je da se natječaj nije raspisivao ni nakon Hasanbegovićevog odlaska, u dvije i pol godine mandata Nine Obuljen Koržinek.

Zahvaljujući takvom pristupu, tristotinjak novinara ostalo je bez prihoda, a ugrožen je opstanak niza neprofitnih medija.

- Kada je u pitanju natječaj za dodjelu sredstava ESEF fonda, ističemo da će do kraja ožujka biti objavljen natječaj te da nema govora o "propadanju“ sredstava budući da je krajnji rok iskoristivosti istih 2023. godina – odgovorili su nam u Ministarstvu.

Neodgovoreno je, međutim, ostalo pitanje zašto se sa raspodjelom tog novca toliko odugovlačilo, umjesto da je na vrijeme utrošen za ono za što je i namijenjen.

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. siječanj 2021 16:33