Najveći problem Vukovara je Penava: Zaboga, Vukovarci, ne birajte ga! Taj čovjek nosi samo nesreću i sve nas vraća u 91.

Udarci koji su pljuštali po nesretnim vukovarskim dječacima razorili su i posljednje što je od ostalo od mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja.

Reći ćete, a kakve veze ima huliganski ispad mržnjom zadojenih mladića s misijom UN-a iz 1998., koju su proveli redom: Jacques Paul Klein, Vesna Škare Ožbolt, Joško Morić i Ivica Vrkić? Ima, ima, itekakve, jer da je zaživjelo ono što su ovi ljudi teškom mukom stvarali i za što su zaslužili međunarodno priznanje, jer su udarili temelje pomirenja između Hrvata i Srba, i to ne samo u istočnoj Slavoniji, nikada više spomenutog ni sličnih napada ne bi bilo. Nikada!

I da se svih ovih godina na velika zvona slavila najuspješnija mirovna misija UN-a svih vremena, koja je omogućila vraćanje praktički cijele jedne regije u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske bez ijednog jedinog ispaljenog metka, a ne ju se skoro pa prešućivalo, danas bi sigurno bilo drukčije.

To da su zahvaljujući ovoj spretno vođenoj misiji pomirenja svi koji su na tom području bili i za vrijeme okupacije, mogli ostati i nastaviti s normalnim životom, a oni koji su s njega protjerani - vratiti se, podvig je za anale. Naravno, ovo što sam napisao ne odnosi se na ratne zločince bilo čijih krvnih zrnaca, jer njihova nedjela, podsjetimo još jednom - ne zastarijevaju. I njih treba goniti dok dišu!

Široka abolicija Srba koji su sudjelovali u pobuni ali nisu dragovoljno pristupili paravojnim formacijama tzv. Republike Srpske krajine, u Podunavlju je urodila mirom. Tuđmanovi govori iz tog vremena, koje se namjerno ne vadi iz TV arhiva, spadaju među najbolje što je izgovorio devedesetih, i dijametralno su suprotni od onih huškačkih "štapova i gaća" o kojima je sav smrknut režao nakon "Oluje". 

Kriv je HDZ 

Pozivao je Tuđman te 1998. srpske predstavnike izabrane na razini lokalne uprave i samouprave da ohlade ekstremiste iz svojih redova koji bi hrvatsku državu opet dočekivali "na bajonete", i obećavao im da će obuzdati sve iz svojih redova koji misle da je ulazak oružjem u Vukovar jedini ispravan način kojim se treba izbiti na državnu granicu sa Srbijom.

Istina je, puno je tu kompromisa napravljeno s jedne i druge strane, ali se nije zakrvilo. Tako je, recimo, i notorni Vojislav Stanimirović završio u Saboru, a još neki koji su se za okupacije obogatili na tom području, nesmetano su nastavili javno djelovati i stvarati nove poslove kao da se ništa nije dogodilo. Kažem, veliki su se ustupci radili, ali su Zapadni Srijem i Baranja ponovno postali dio Hrvatske, a da se nije prolijevala krv, niti su domovi Vukovaraca nestajali u prahu i pepelu kao u jesen i zimu 1991. To je bio čin vrijedan Nobelove nagrade za mir generalu Kleinu.  

Činilo se da su pobijedili mudri ljudi i da se može i drukčije, a onda su iz svojih mišjih rupa, malo-pomalo, izmigoljili ekstremisti. Prvo je počela halabuka s ćirilicom. HDZ-ovci, podrivajući ono na što je pristao utemeljitelj njihove stranke, krenuli su rušiti SDP-ovu vlast na razini Hrvatske, lupajući po ćirilićnim pločama u nesretnom, siromašnom i sa stotinu jada ojađenom Vukovaru.

To je nanovo raspirilo nacionalističke strasti i podjele na "naše i vaše", a proces reintegracije, koji je predviđao potpuno pomirenje, kao ono između Francuza i Nijemaca u regiji Alsace-Lorraine, naglo je zaustavljen.

Danas više nitko ne spominje škole u kojima će nastavu pohađati zajedno hrvatska i srpska djeca, a čak su i takvi programi financirani iz inozemnih izvora doživjeli fijasko.

Najzaslužniji za to su Ivan Penava i društvo oko njega. Penavu je politički odgojio HDZ, a otkada se od njega odmetnuo, zabludjeli im sin stvara probleme.

Tko zna, možda će stvarno biti prinuđeni koalirati s Domovinskim pokretom da bi nakon izbora oformili Vladu? To bi Hrvatsku odvuklo u probleme s EU-om i međunarodnom zajednicom, jer ono za što se Domovinski pokret zalaže, moderan svijet, srećom, više ne prihvaća.

Profesor tjelesnog na čelu Vukovara sve vrijeme grad na Dunavu i Vuki uporno vraća u ratnu 1991. I za svaku obljetnicu kojom se komemorira žrtve opsade priredi novo neugodno iznenađenje.

Prvo se pokušavalo ustaški poklič "za dom spremni" izjednačiti sa simbolima obrane Hrvatske, jer je u borbama sudjelovao i HOS, a zatim Srbima nijekalo pravo da na isti dan bace vijenac u Dunav kako bi podsjetili javnost na pedesetak nevinih sunarodnjaka, koje su iz čista mira prije agresije na Vukovar likvidirali Merčepovi eskadroni smrti.

Skandal s plakatom na kojem dominira slovo U, i koji je bio otvorena provokacija svih koji se zalažu za suživot, tek je vrh ledenog brijega mržnje izgrađenog na slavonskoj ravnici.  

Pavelićeva pravoslavna crkva

Najnovija provokacija karikaturalna je proslava pravoslavnog Božića u Dicmu, na kojoj se okupila krajnja desnica, a s koje se pozivalo na osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, što je svojedobno pokušao i zločinac Ante Pavelić. I tu se, vidi vraga, pojavio Penava? 

Nakon svega toga, vukovarski gradonačelnik osuđuje nasilje nad bilo kim i bilo koje nacionalnosti?! Ma, čekajte malo, Ivane...  Vi osuđujete? Vi, koji stalno svojim politikantskim inicijativama vraćate Vukovar u strašnu mu prošlost, kopate po starim ranama i ne date mu naprijed... Vi se čudite što su djeca isprebijana jer su govorila ekavicom? 

Jeste li vi onda isti onaj Penava koji je svojedobno s indignacijom bacio na pod Statut grada Vukovara ispisan na ćirilici i srpskom jeziku, jer, eto, Srba u Vukovaru nema dovoljno da bi im se priznalo to pravo? Treba ih prebrojavati da bi se u EU-u služili svojim jezikom i pismom?

Džabe je roditeljima prosvjedovati i apelirati za mir i suživot dok većina građana bira Penavu i slične. Tko god ne pruža ruku pomirenja, naprotiv, koristi svaku priliku za produbljivanje razlika i sijanje netrpeljivosti - požnjeti će udarce.

Ovoga su puta oni mogli stajati života mlade Srbe i Hrvate, rođene daleko poslije rata u koji nas militantna desnica vraća ne bi li se održala na vlasti ili pri njoj, pa sačuvala ogromne privilegije koje je tako "privrijedila". 

Vukovarci, zaboga, ne birajte sami svoju nesreću.