Slučaj dviju sasvim mladih djevojaka koje su, na matineji u splitskom klubu “Hemingway”, fizički nasrnule na druge dvije djevojke od sedamnaest godina i ozlijedile ih, zapravo potvrđuje točnost onoga što je u svojoj praksi uočila Nada Šalinović, dječja psihologinja: porast nasilja među djevojčicama i adolescenticama.

- Ako govorimo o nasilju općenito, njega je uvijek bilo, ali na to danas puno više obraćamo pažnju, pa se čini da ga više ima. Više je, međutim, samo ženskog nasilja - kaže psihologinja Šalinović, koja svoje tvrdnje temelji na dugogodišnjem radu s djecom u osnovnoškolskoj i adolescentskoj dobi.

Skreće pozornost, također, i na druge upozoravajuće trendove u ponašanju mladih:

- Primjećujem da kod današnjih generacija ima sve manje empatije, čak i prema žrtvama. Zato mi je drago bilo pročitati da su u konkretnom slučaju o kojemu pitate mladići pomagali u razdvajanju djevojaka.

Češći je slučaj da, dok se jedni tuku, drugi navijaju, snimaju mobitelom, ali ostaju promatrači, ne miješaju se. Mladi pokazuju emocionalnu hladnoću i uživanje u tuđoj nevolji. Radim gotovo 30 godina i točno vidim razliku u odnosu na prijašnje generacije i kako su se stvari mijenjale.

Uzroci nasilja uvijek su isti, napominje Nada Šalinović: - Nasilje cvjeta tamo gdje se ono tolerira.

Sve im je dopušteno

- Mi zapravo nemamo utjecaja na djecu, ona znaju da im mi ništa ne možemo, osjećaju kako im je sve dopušteno. Naravno da će tamo gdje nema sankcija netko jednom reći: O.K., onda mogu raditi što hoću. Drugi će se, u pokušaju da se zaštite, identificirati s “agresorom”.

Puno je elemenata koji, združeni, uzrokuju porast nasilja, pa i onoga među djevojčicama - kaže Nada Šalinović, počevši od toga što društvo, ne samo naše, tolerira agresiju.

- Verbalnu agresiju ljudi na visokim društvenim položajima svaki dan pratimo po medijima, pa ispada da je to prihvatljivo ponašanje. Filmovi, recimo, ne mogu nikoga učiniti agresivnim ako po prirodi nije agresivan, ali oni daju ideju: u tinejdžerskim filmovima puno je zlostavljanja slabijih.

Sami roditelji često mi kažu kako djecu uče: - Nemoj prvi, ali ako te netko takne – vrati.

Često nedostaje kućnog odgoja, nedostaje postavljenih granica, roditelji se u svojoj ulozi slabo snalaze, djecu “kupuju” – a sve to zajedno rezultira i slučajevima kakav je ovaj, s pretučenim i izgrizenim djevojkama, i koji se – bez detalja koji bi rasvijetlili uzroke napada i odnose među napadačicama i žrtvama - može staviti u tek širi kontekst priče o nasilju.

Nada Šalinović: U očima im vidim - ‘samo ti pričaj’

Na pitanje kakvu u svojoj praksi razliku vidi u radu s djecom nekad i danas, Nada Šalinović kaže kako bi prije, kad bi joj došlo dijete koje je učinilo nešto društveno neprihvatljivo, u razgovoru s njim i mogla uočiti da ga je “dotaknula”, da dijete razmišlja o onome što čuje, da na to reagira.

- Ne samo ja nego i moji kolege danas se u razgovoru s djecom – posebno djevojčicama – nemamo za što “uhvatiti”. Curice su prazne iznutra, razmišljaju samo o novoj odjeći i mobitelima. Sve je vanjska manifestacija, pokazivanje kroz imovinsku moć, ili agresiju, a malo je onih koji moć pokazuju preko nekih ambicija.

Agresivna manjina

Dok razgovaramo – gledaju prazno, u očima im vidim izraz “samo ti pričaj”. Još uvijek, naravno, ima krasne, dobro i s pažnjom odgojene djece, ali stječe se dojam da su ili u manjini ili su snažno potisnuta onima koji su bučni i agresivni.

Iako se zamjećuje porast ”ženskog nasilja” u društvu, psihologinja Šalinović potvrđuje da relevantnih stručnih radova koji bi više rekli o tom problemu, rasvijetlili njegove uzroke i predložili rješenja – nema.

LIDIJA GNJIDIĆ

Potres mozga i oštećenja bubrega Sedamnaestogo dišnjakinja koja je u subotu navečer divljački premlaćena u splitskoj diskoteci “Hemingway” zadobila je lakši potres mozga. Potvrdio nam je to jučer njezin otac dodajući kako se još ne zna ima li, i kolika su, oštećenja bubrega jer se još čekaju rezultati pretraga. V.U.