Hrvatski Alcatraz, zloglasni zatvor na Golom otoku, devastiran je, opljačkan i zaboravljen. Uz gomilu ovaca u nekadašnje kaznionice povremeno se zavuče i pokoji turist-moreplovac koji se na ovom kamenom otočiću zaustavljaju uglavnom zbog restorana u jednoj od lučica otoka.
Do kaznionica ih većina i ne stiže jer od lučice i restorana do njih vodi poduža uzbrdica, oznaka nema, tek pokoja smjernica ispisana bojom na tlu. Na putu do cilja, hodajući betoniranim širokim stazama, barem će jednom stati u ovčji izmet čije će “vlasnice” zbrisati u kamenjar čim ugledaju šetače.
Restoran vodi Igor Tomičić iz susjednog Lopara na otoku Rabu koji svakog jutra svojim drvenim “Pičuljanom” prevali tri morske milje i tako već petnaestak sezona. Svojevrsni je dobri duh ovog otoka jer da nema njegovog restorana, Goli bi otok bio još “goliji”.
- Posljednjih pet godina tu je ljeti i butiga, a u kinu se prikazuje i kratki film o Golom otoku - kaže nam.
Otok “krasi” više kamenih zdanja čije zidove čine ručno klesane golootočke stijene, a do iznemoglosti su ih nekada obrađivali politički zatvorenici.
Ušminkane zgrade koristilo je razno “osoblje” otoka, a robijaši su, kako koji, spavali u samicama ili spavaonicama koje je okruživala žica.
Objekti su danas devastirani, porazbijanih prozora i krovova, a stanovništvo susjednih otoka, pa i nešto udaljenijeg kopna, godinama su odnosili sve što su mogli utrpati u svoja plovila.
Mnogi se još sjećaju nevolje koja je snašla oca i sina s Krka čija pretrpana brodica nije izdržala i sav je “ulov” završio u moru.
Danas se više i nema što odnijeti, no Loparani kažu da je sada i golootočki kamen postao zanimljiv plijen.
Goli otok prestao je biti zatvor još 1988.godine, neko su ga vrijeme nadzirali čuvari, a i oni sami, kažu mještani, odgovorni su za prve pljačke. Stražari su otišli, a “samoposluga” na Golom proradila je punom parom.
Načelnik Lopara, mlade općine koja se prije dvije godine odvojila od Grada Raba, Alen Andreškić, objašnjava kako se godinama bavi Golim otokom, a konkretni će rezultati biti vidljivi već ovog ljeta.
- Konzervirat ćemo posjetnu i upravnu zgradu, zatvoriti prozore i vrata po uzoru na kino koje je već na taj način zaštićeno. Kroz koji dan slijedi i obilježavanje objekata, a postaviti će se i oko kilometar ograde kako bi se zaštitili - govori načelnik pod čiju ingerenciju spada Goli otok.
Općina je inicirala i da se objekti na Golom zaštite kao kulturno dobro, no dobili su “odbijenicu” jer to zbog nepostojanja zemljišnih knjiga jednostavno nije moguće.
Sada se odrađuje katastarski dio priče, a tu pak svoja prava imaju država, općina Lopar i mještani koji su prije nacionalizacije i otvaranja zatvora tamo imali zemlju.
- Moj je stav da dio otoka treba biti spomeničko područje, među ostalim i iz pijeteta prema žrtvama, a dio se mora gospodarski valorizirati kroz turizam i ovčarstvo - kaže načelnik Lopara.
Jedan od najzloglasnijih zatvora u EuropiGoli otok bio je jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon II. svjetskog rata. Otvoren je 1948. godine, a nekako do kraja pedesetih tamo su bili politički zatvorenici, protivnici tadašnjeg Titovog režima ili pak sljedbenici Staljina, koji nerijetko nisu imali pojma zašto su zatvoreni. Tada, u doba Informbiroa, prema nekim statistikama, na Golom je otoku bilo preko 16 tisuća osuđenika, a barem 400 tamo je i izgubilo glavu. Naime, ta je kaznionica bila poznata po okrutnom kažnjavanju i teškom fizičkom radu, a jedna od metoda maltretiranja bila je i nošenje posuda s tekućinom, ponižavajući rad bez smisla. |
