Možda bi na kraju trebalo reći: Dobar savjet zlata vrijedi

Devedesetih godina u Napulju mediji su zabilježili scenu u sudnici kada je izbila svađa između dvojice odvjetnika. Odvjetnik tužene osobe krenuo je "krasnosloviti" o odvjetniku tužitelja nazivajući ga ku...nim sinom, podmuklim izmetom ljudskog roda. Ovaj drugi nije mu ostao dužan i nazvao ga je govnarom, je..vjetrom. Nakon uistinu impresivne salve "epiteta" koje su razmijenili, od suca se očekivalo da ih ukori, prekine proces... Ništa se od toga nije dogodilo. Sudac je hladno slušao i, kad su se ova dvojica izbljuvala, zaključio: "Dobro, zahvaljujem vam, sada kada ste se predstavili, možemo nastaviti s radom."

Riječi koje govorimo, pišemo, duhovito je naravoučenije ovoga suca, zapravo su neka vrsta naše osobne karte, naše (samo)predstavljanje.

Kao da je don Anto pisao

Vuko...