Moćni ravnatelj na sudu zbog optužbi za zlostavljanje. Prijeti mu zatvor: ‘Tražio je da nosim štikle i suknje‘

Ime Luke Čuljka (54), sad već bivšeg ravnatelja Javne ustanove Maksimir, zadnji put u medijima se spominjalo 2021. godine. Novinski naslovi su ga opisivali kao šefa iz pakla i ravnatelja kojem je odzvonilo, a sve zbog ozbiljnih optužbi koje su na njegov račun iznijele tada njegove podređene. I dok ga je javnost zaboravila, zagrebačko državno odvjetništvo i sud nisu. Već godinama nosi teret optužbi za dva kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja odnosno zlostavljanja na radu dviju djelatnica, ali i prijetnji koje im je, tvrdi DORH, uputio.

- Ja nisam javna osoba. Nema potrebe da se ovako uznemirava mene i moju obitelj – negodovao je jučer Čuljak u sudnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pred novinarima Jutarnjeg lista tijekom fotografskog snimanja. Sutkinji je potom na upit o optužbama je li ih razumio i ima li ikakvih promjena u njegovim podacima kazao: "Razumijem zašto sam u sudnici kao i prijedlog sankcije. Ali tvrdim i dalje da nisam kriv. Inače, više nisam ni zaposlen. U svibnju ove godine sam dobio izvanredni otkaz i uzdržava me supruga. Drugi posao nisam pronašao, a nisam ni zdravstveno sposoban trenutno."

Tužiteljstvo, koje za njega traži bezuvjetnih godinu dana zatvora, mu stavlja na teret da se od polovice 2019. do veljače 2021. u prostorijama JU Maksimir nedolično ponašao prema dvjema djelatnicama - M. V. kao višoj stručnoj suradnici i L. J., čuvarici prirode parka, piše Jutarnji list. 

Prvoj je učestalo, tvrdi tužiteljstvo, nakon inicijalno korektnog odnosa, kritizirao rad, uskraćivao odlaske na seminare, oduzeo joj ključeve ulaznih vrata upravne zgrade, a onda joj je, nakon prigovora da je ona pozvala inspekciju, odbio izdati rješenje o pravu na korištenje godišnjeg odmora. Navodno joj je govorio i da voli da se na posao dolazi u štiklama i da se vide nokti, te ju je u proljeće 2020. preselio iz upravne zgrade u zgradu gdje su biolozi i šumari i gdje je bila bez radnog stola i ormara. Na sve joj je, prema optužbama, zadavao i zadatke koje nije bilo moguće izvršiti zbog toga što podaci nisu bili dostupni ili su rokovi za izvršenje bili prekratki. Tražio ju je i da kao zapisničar na sjednicama Upravnog odbora kasnije upisuje neke stvari koje se nisu dogodile, a obzirom na to da je to odbijala, naglašavao joj je da to napravi jer da je on ravnatelj. Također joj je počeo evidentirati odlaske na pauze, govorio joj, navodno, da će "biti njegova jer uvijek dobije ono što želi", te joj je prijetio da će je prisiliti da da otkaz. Sve to je kod nje izazvalo traume pa je potražila i pomoć psihijatra. Kulminacija svega u njezinu slučaju bila je u veljači 2021. na sastanku u JU Maksimir kada joj je priopćio da je dogovorio njezin premještaj u Gradsko poglavarstvo. Kako je taj premještaj bio bez njezina pristanka pa ga je nastavila propitkivati o neugodnim motivima, na što joj je on kazao, prema optužbi, da će ju zadaviti ako će spominjati to dalje.

Lana Durdek/cropix/

Čuljka, pak, druga djelatnica L. J. tereti da joj je oduzimao radne zadatke, ali i otežavao izvođenje istih, da joj je uskraćivao prisutnost na kolegijima i da ju je pred vanjskim suradnicima omalovažavao riječima: "Ona uvijek nešto komplicira, nije spreman radnik". Tražio je od nje da prilikom svakog napuštanja parka mora od njega dobiti dopuštenje, a onda joj isto, navodno, nije odobravao na vrijeme kako bi mogla radne zadatke izvršavati. Trn u oku Čuljku, prema optužbi, bilo je kad je L. J. zatražila dokumentaciju vezanu za obnovu mosta u označenom krajobrazu Savica. Tad joj je navodno rekao prijetećim tonom: "Kolegice, igrate se vatre. Ja bih vas trebao pitati o tom mostu". Kulminacija svega bila je u jesen 2020. kada je, pokušavajući s Čuljkom provjeriti je li sva dokumentacija vezana za izvođenje radova u parku pribavljena, on joj potom preko stručnog voditelja S. B. poručio da neka ne istražuje ravnateljeve privatne stvari jer da ima djecu i neka se čuva.

- Nisam nikome prijetio niti dogovorio premještaj. Niti sam to bio u mogućnosti dogovoriti. Do sastanka tog je došlo radi njezina nezadovoljstva radom, zbog njezina nedoličnog i neprimjerenog ponašanja. Prije toga sam s kolegicom I. Š. dogovorio da vrata sobe budu otvorena i da prati sastanak jer sam trebao razgovarati o njezinu premještaju, a prijedlog se ne može dogovoriti bez pristanka. Dao sam joj rok pa da sjednemo i porazgovaramo. Kad sam joj to rekao, postala je histerična i počela tvrditi da sam ju pozvao u stan. I tako je iscenirala ovu prijavu da mene i moju obitelj ocrni. Rekao sam joj da je sastanak završen i da napusti ured pa je prilikom odlaska histerično vikala. Nisam joj prijetio. Jedino što sam spominjao premještaj – branio se na početku pred istražiteljima Čuljak. Kasnije na tužiteljstvu je pojašnjavao da joj nikada nije dao pisanu opomenu pred otkaz već da ju je usmeno upozoravao na kršenje obveza iz radnog odnosa poput obavljanja privatnih poslova tijekom radnog vremena.

- Premjestio sam ju na drugo mjesto jer je radila s kolegicom koja je već tamo bila. Dopustio sam joj da sama bira namještaj o trošku JU Parka Maksimir zbog čega je i tu bilo problema jer je premašila budžet koji sam odobrio za tu svrhu. Što se tiče zapisnika sa sjednica, isto odobrava Upravno vijeće i nemoguće je da se to što tvrdi dogodi. I ja doista, kao oženjen čovjek, od nje nikada nisam tražio da lakira nokte i nosi pete. Ostale optužbe o spolnom uznemiravanju odbacujem s gnušanjem – branio se Čuljak u odnosu na prvu djelatnicu.

Porekao je i optužbe koje je na njegov račun iznijela i L. J. Osvrnuo se na vremenski period korištenja pauze između 11 i 13 sati koji se počeo iskorištavati tako što su dva sata neki provodili na pauzama, piše Jutarnji list. 

- Nikada nikoga nisam zlostavljao na radu već sam samo želio uvesti reda u ustanovu. Nisam L. J. ni oduzimao radne zadatke već sam ih samo preraspodjeljivao dok je bila na bolovanju. Nisam joj, također, nikakve prijeteće poruke preko drugih slao, a kamoli ju omalovažavao pred vanjskim suradnicima. Sve je to iscenirano kako bi me se smijenilo – zaključio je Čuljak.

A njegove dvije žrtve u sudnici su satima svjedočile.

Nakon što je M. V. ispričala poslovne početke i korektan poslovan odnos, dotaknula se zatim SMS poruka koje su joj počele stizati od Čuljka van radnog vremena i koje su, tvrdi, sadržavale neprimjereni sadržaj.

- Njegovo ponašanje je u početku sadržavalo bezazlene komplimente i lijepe geste, a onda je postalo neprimjereno. Tražio me da nosim štikle i suknje iako je radno okruženje potpuno neprimjereno za takvu odjeću. To sam mu rekla pa je kazao da se štikle mogu nositi u uredu i da se mogu preobući. Jedne prilike me zvao na vikendicu na sok, govorio mi da ću biti njegova zamjenica i da će svi biti ljubomorni na mene. Ukazala sam mu da je moje mjesto stručni suradnik na što je rekao da pružam otpor i da izvolim razmisliti što hoću. U lipnju 2019. je promijenio ponašanje, počeo me kritizirati, a do tada sam dobivala samo pohvale da sam vrijedan i dobar suradnik. Promijenjena je brava u zgradi gdje sam radila i nisam dobila ključ – prisjetila se M. V. Ispričala je još, među ostalim, da njezino računalo prilikom premještaja u drugu zgradu tzv. Vratarevu kućicu nije bilo upotrebljivo za posao jer nije imalo potrebnu aplikaciju, a također nije bilo spojeno ni na printer iako je ravnatelj od nje tražio poslove koji su trebali potom biti isprintani. Zbog niza drugih situacija postala je rastresena i počela se bojati za posao. Obratila se i Udruzi za mobing, Centru za krizna stanja i psihijatru, a završila je i na bolovanju. Problemi s psihom su se intenzivirali kada je, kako je ispričala, uoči ročišta zaprimila poruke i slike svog radnog mjesta slikane po danu i noći mobitelom.

- A onda su mi stigle i slike crnih vrana uoči drugog ročišta s nepoznatog broja i pjesma ‘Hrabri ljudi‘. Shvatila sam to kao zastrašivanje i upozorenje. Kao da je ondje netko danju i noću. Prijavila sam to policiji. A unutar Ustanove se nisam imala kome obratiti, nismo imali sindikalnog povjerenika, a pokušavala sam doznati i tko nam je povjerenik zaštite na radu. I ne, ja nisam ravnatelju slala nikakve svoje fotografije niti poruke eksplicitnog sadržaja. Na njegove poruke sam mu odgovarala afirmativno, neutralno ili nikako – odgovorila je na pitanja Čuljkove odvjetnice Sandre Hančić. No u daljnjem tijeku iskaza je priznala da je bilo dvostrukog flertovanja neko vrijeme sve dok nije prešao granicu.

Čuvarica prirode L. J. posvjedočila je da ju je Čuljak omalovažavao kad je počela ukazivati na nezakonitosti. Njezin posao redara obuhvaća redoviti nadzor 25 zaštićenih područja Grada Zagreba, od ravnatelja je trebala svaki put dobiti pisano odobrenje za izlazak te se prisjetila jedne zgode kad je izašla na teren prebrojavati biljnu vrstu koja cvate samo tjedan dana u godini, a onda i druge kad je trebala u noćni izlazak na teren na stanište na Savici kod toplane gdje su zaštićene europske čapljice vojak.

- Ta čaplja je aktivna noću i samo tada se može pratiti, a ravnatelj nam nije odobrio obavljanje tog posla već je mene i kolegicu optužio da želimo ishoditi plaćanje prekovremenih sati i noćnog rada pa smo pisale pisanu izjavu da se odričemo plaćanja prekovremenih. Uslijedila je i zabrana odlaska u noćni monitoring. Ravnatelj mi je desetak puta prijetio otkazom, ali i drugima ako ne želimo raditi po njegovu – ispričala je L. J. optuživši bivšeg ravnatelja da ju je omalovažavao i pred djelatnicima Hrvatskih šuma.

Na iskaze dviju oštećenih žena, odvjetnica Hančić je iznijela primjedbe, dok je za tri svjedokinje P. Š., M. T. i B. J. istaknula da smatra kako "nisu istinito iskazivale zbog dobrih odnosa s oštećenicama koje su sudjelovale u orkestraciji lažne kaznene prijave s ciljem da ravnatelja smijene s te funkcije".

Pa je tako P. Š. ispričala kako joj se ravnatelj požalio da ga svi opstruiraju, da ga je M. L. prijavila, o zaposlenicima je govorio negativno, spominjao "plačetine" te joj kazao i da za nju "ima velike planove ako bude pored njega".

- Djelatnike je svakodnevno nazivao ništkoristima, da će im se napiti krvi, da su ljenčine i igraju svoju igru, a bio je posebno ljut kada je o njemu izašao članak u novinama. Govorio je i da mu je gazda dao odrješenje ruke i da sve može smijeniti. Na sastanke sam dolazila u strahu, nikada nikoga od kolega nisam cinkala. M. V. mi se više puta na ravnatelja znala požaliti, a onda je nakon jednog sastanka s njim do mene došla na rubu plača ispričavši da joj je rekao da će ju zadaviti – prisjetila se svjedokinja P. Š.

Inače, iz inicijalnih medicinskih dokumentacija je vidljivo da im je objema dijagnosticiran poremećaj prilagodbe u sklopu traumatskog iskustva na radnom mjestu pa su tijekom sudskog postupka podvrgnute psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju. A za tužiteljstvo od samog početka Čuljkovo ponašanje u slučaju njih dvije je bio ustaljeni obrazac njega kao ravnatelja.