StoryEditor

MOĆ UTJEHE Crkva: Bol za djetetom liječi vjera u vječni život

Piše PSD.
3. srpnja 2011. - 15:43
Isusovac prof. dr. Mijo Nikić specijalizirao je dubinsku psihologiju na rimskoj Gregoriani, i smatra da obitelj nestale Antonije Bilić prolazi kroz tešku psihičku fazu u kojoj je pokrenut dvostruki mehanizam obrane – potiskivanje i nijekanje tragičnog završetka voljene osobe.

− Nije se za čuditi, jer višetjedni nestanak i tumačenje strašnog skončanja njihove kćerke i sestre vrlo su bolne činjenice, nije lako podnijeti takvu tjeskobu i dugi pritisak. Obitelj kaže da utjehu nalazi u molitvi, znači u vjeri, koja jedina može pružiti odgovor na tešku situaciju u kojoj su se našli, dakle, da ima života i nakon smrti. Preporuka i jest takva, pronaći smirenje u Isusovim riječima: “Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre.

” Bez obzira na ishod ovog tragičnog slučaja, vjera im daje nadu u ponovni susret – objašnjava pater Nikić. Dugogodišnji dušobrižnik splitskoga KBC-a mr. don Tomislav Topčić ima iskustvo ljudske patnje kroz susrete s osobama kojima je ugroženo tijelo i duh, autor je knjige ”Ljubav u dimenziji križa”, a potvrđuje nam da se u molitvi pridružio mnogima koji traže spas za Antoniju i utjehu za njezinu obitelj.

− Premda se čini kako se dobro povlači pred zlim ako pratimo slučaj koji je uzdrmao cijelu Hrvatsku, uočava se mirnoća duha obitelji Bilić. Da nije nade koju podržavaju vjerom i ljubavlju, zapali bi u agoniju i očaj, jer zaista je tragično ono što im se događa. Razumljivo je da obitelj ne želi vjerovati u priču osumnjičenika s obzirom na sve laži koje stalno iznosi u istrazi.

Patnja čovjeka jača, rekao bih da ga čini čovjekom, i Isus Krist kao Bogočovjek prošao je kroz patnju i smrt kako bi se više suobličio ljudskom biću. Tjelesnim je očima to teško shvatiti, potrebna je vjera, koju Antonijina obitelj svjedoči svih ovih dana. Kršćani su duboko uvjereni u ponovni susret sa svojim najdražima nakon ovog života, iako je šokantno prihvatiti ovakav nagli rastanak – tumači don Tomislav, koji u zabrinutosti i molitvi cijelog hrvatskog društva vidi poruku solidarnosti s obitelji Bilić.

− Neka vjeruju da je Antonija živa, a istraga će pokazati što se zaista dogodilo. Pravda i ljubav moraju nadvladati zlo. Želio bih da ovo bude opomena roditeljima i mladima da je život vrijedan i treba ga pomno čuvati. A konkretna poruka ide i institucijama: zbog čega je javni prijevoz loše organiziran i djeca se moraju dovoditi u smrtnu opasnost ulazeći u vozila nepoznatih osoba? – pita mr. Topčić.

DAMIR ŠARAC

Dr. Ivan Urlić: Valja prebroditi gubitak i uključiti se u život

Splitski psihijatar prof. dr. Ivan Urlić objasnio je faze žalovanja koje svatko treba proći da bi prihvatio gubitak i smrt bliskih osoba, naglašavajući pri tome da je sve to dramatičnije ako je riječ o gubitku djeteta:

1. faza - spoznaja o smrti
- Stres nakon saznanja o smrti bliske osobe ne proizvodi odmah duboke, nego nagle osjećaje. Osobi se pojačavaju osjećaji strahovanja, bijesa i ljutnje koje je imala, obično se misli da je netko ili nešto doprinio smrtnom ishodu...

2.faza - poricanje
- Ljudska psiha “proizvodi” poricanje i na taj način osoba sebi nastoji dati vremena da se suoči s tragedijom. U naglim udarima stresa dolazi do blokade sjećanja i blokade vijesti o smrti jer je bol za umrlim jaka i oštra, što dovodi do te blokade, a zatim i vraćanja sjećanja...

3.faza - vraćanje trauma
-  Često se u situacijama žalovanja osoba ponovno prepričava traumatsko iskustvo, kako bi sebi približila traumu i spoznaju da je izgubila blisku osobu. U toj fazi, osoba često i prepričava različita sjećanja na umrlog, a sve to služi kako bi se polako “proradio” gubitak i kako bi se došlo do spoznaje da se život mora oblikovati na novi način. U toj je fazi česta potištenosti i bezvoljnost, a sve to može trajati i više mjeseci .

4.faza - uključivanje u život
-  Polako dolazi do prihvaćanja realnosti i kretanja prema naprijed, zajedno s “prorađenim” osjećajem gubitka. To podrazumijeva drukčije doživljavanje sebe kao osobe, prihvaćanje novih uloga i novog načina gledanja na proživljeno bolno iskustvo. Reintegracija je završetak procesa žalovanja, a u slučaju da osoba “zapne” u procesu žalovanja više godina treba potražiti stričnu pomoć.

D. ZENIĆ

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. rujan 2020 12:02