StoryEditor
Hrvatskakoliko ima (ne)istine u tvrdnji o pametnom, NAPREDNOM i civliziranom zapadu lijepe naše KOJI HRANI NERAZVIJENu, LIJENu I NACIONALISTIČKu dalmaciju i slavoniju

METASTAZE Buni se Istok na Zapad: Dalmacija to nije zaslužila

Piše PSD.
29. kolovoza 2009. - 00:06
Kuljišev tekst o kulturološki superiornoj Zapadnoj i nacionalističkoj Istočnoj Hrvatskoj izlazi, inače, netom nakon što su Zlatnu Arenu na filmskom festivalu u Puli pobrale “Metastaze”: bolno istinit film o drugoj strani medalje proeuropskog Zagreba u kojem se jednako mrzi, razbija i ubija, kliče poglavniku, prkosi zakonima i parazitira na državnim dotacijama

Na tragu stereotipa o pametnome sjeveru i kretenskome jugu, te tradicionalnih metropolitanskih vizija Splita kao vražjeg otoka i grada kurvi i pijanih mornara, Jutarnji je list prošle subote na dvije stranice razradio veliku parapolitološku i pseudosociološku studiju o postojanju dvije Hrvatske: kulturnoj, proeuropskoj i bogatoj Zapadnoj, koju čini Zagreb s Istrom i pripadajućim pograničnim županijama, te parazitskoj, neciviliziranoj i vjerski zatucanoj Istočnoj, koju čine Dalmacija i Slavonija s ostatkom zemlje.

Teza je autora teksta Denisa Kuljiša da ova dva svijeta i dvije svjetlosnim godinama udaljene države povezuje jedino autocesta, dok ih sve ostalo dijeli: od stupnja tolerancije pa do odnosa prema zakonima i radnim navikama. Demarkacijska crta, zamislite, istovjetna je onoj koju su davno četnički ideolozi utvrdili na pravcu od Virovitice do Karlobaga, a – osim što predstavlja granicu između civilizacije i pustopoljine – ona, prema autoru, označava i čvrstu crtu stranačke podjele među Hrvatima: hadezeovsko-esdepeovske.

Milanovićev pečat

Kao svaki pamflet i urbana legenda, Kuljiševa priča o Istočnoj i Zapadnoj Hrvatskoj sadrži puno banalnosti, a premalo utemeljenja; more plitkih provokacija, a tek kap istine. Njezin je diskurs elitistički, vjerno preslikan s naočala Marije Antoanete koja iz bogate Metropole, što kao crna rupa godinama usisava sve oko sebe, preporučuje spasonosno rješenje pauperiziranoj i opustošenoj provinciji: metropolitizirajte se i vi! Kuljiš – premda podrijetlom “istočni Hrvat” − otvoreno naginje nadmoćnijima i proglašava ih fatalno ugroženima od onih jadnijih.

Tako ponosno kliče kako Zagreb stvara čak 80 posto novostvorene vrijednosti u zemlji, kako Zapadna Hrvatska velikodušno hrani Istočnu koja živi od njezinih subvencija, i kako je dugoročno nesaglediva šteta što bogati i razvijeni Hrvati na izborima imaju jednako pravo glasa kao i istočna sirotinja i primitivci koji masovno glasuju za HDZ.

Naknadna doktrina

Bez suvišnih ulaženja u stvarne razloge primitivizacije u posljednjim desetljećima, Kuljiš krivnju za sve svaljuje na Tuđmana, umjesto na mitsko mjesto naše kulture, viška vrijednosti, napretka i civiliziranosti: Zagreb kao takav, koji je od 1990. godine do danas naš jedini centar političke i financijske moći.

Njegov tekst o kulturološki superiornoj Zapadnoj i nacionalističkoj Istočnoj Hrvatskoj izlazi, inače, netom nakon što su Zlatnu Arenu na filmskom festivalu u Puli pobrale “Metastaze”: bolno istinit film o drugoj strani medalje proeuropske Metropole u kojoj se jednako mrzi, razbija i ubija, kliče poglavniku, prkosi zakonima i parazitira na državnim dotacijama.

Teze o netolerantnim, nacionalno isključivim te desničarski orijentiranim istočnim Hrvatima Kuljiš postavlja samo nekoliko mjeseci nakon što je ljevica na lokalnim izborima osvojila gradonačelničke funkcije u Dubrovniku, Šibeniku, Trogiru, Komiži, Starome Gradu…

Od zvučnijih oporbenih imena u Dalmaciji izbore je izgubio jedino Ranko Ostojić, čemu se ne treba puno čuditi ako znamo da mu je baš Kuljiš bio autor kampanje. Istu je lucidno gradio na urbanom rasizmu i parolama poput one “Nisam ovca da me vodi čoban!”, nakon čega ni Sveti Otac ne bi imao puno šanse.

Iz toga kuta, Kuljišev bi se tekst o dvije Hrvatske mogao tumačiti i kao naknadno smišljanje doktrine koja bi nekako opravdala ovaj i druge izborne neuspjehe SDP-a. Za takvo što mogli bi se pronaći potpornji i u naznakama da šef SDP-a Zoran Milanović također dijeli autorov pogled na teritorijalno-civilizacijske razlike među Hrvatima.

Neki od Milanovićevih najbližih suradnika, hvali se u samome tekstu Kuljiš, surađivali su čak u izradi infografike uz sporni članak, a i sam prikaz Milanovića kao “premijera” bolje i progresivnije polovice zemlje spada u školske primjere socrealističkog agitpropa.

U cjelini uzevši, autorove provokatorske i savjetničke intencije nisu novost niti bi ih trebalo fatalno shvaćati, no ako je s njima idejno suglasan čelnik glavne oporbene stranke, onda to postaje problem svih nas.

Geni, geni pametni

Kuljišev tekst, naime, počiva na izvorno diskriminacijskom konceptu: jedini kriterij za podjelu Hrvata na Zapadne i Istočne jest novac, tj. kapital, i iz njega tvorac bez suvišnih potpitanja izvodi zaključke o kulturološkoj, obrazovnoj, demokratskoj i inoj nadmoći.

Taj diskurs pametnih metropolitanskih stratega kojima fatalno smetaju neukrotivi primitivni, a siromašni urođenici, blago rečeno, nema baš puno dodirnih točaka s duhom i načelima socijaldemokracije. Fenomen bi se kolokvijalno moglo nazvati “materijalnim fašizmom” koji je, jednako kao izvorni, prigodno obavijen brigom za opće dobro.

BROJKE I SLOVA Zagreb prednjači i po deficitu

Podaci Državnog zavoda za statistiku iz veljače ove godine za 2006. potvrdili su još jednom dominaciju Grada Zagreb u gospodarstvu Hrvatske, jer je s 11,14 milijardi eura bruto domaćeg proizvoda imao udjel od 32,6 posto u ukupnom hrvatskom BDP-u (34,21 milijardu eura), dok je BDP glavnoga grada po stanovniku od 14.208 eura bio gotovo dvostruko veći od hrvatskog prosjeka.

Kako je Splitsko-dalmatinska županija u toj godini imala BDP po stanovniku od 5977 eura, to je bilo gotovo 70 posto manje od zagrebačkog rezultata, dok je za državnim prosjekom zaostajala za 22,4 posto. 

Dvostruko veći BDP

Naime, BDP po stanovniku u Hrvatskoj je 2006. iznosio 7705 eura, a od tri hrvatske statističke regije iznad tog prosjeka bila je samo Sjeverozapadna Hrvatska, dok su od županija iznad prosjeka samo tri − Grad Zagreb, Istarska i Primorsko-goranska županija.

Od sedam županija Jadranske Hrvatske dvije su imale iznadprosječan BDP po stanovniku − Istarska s 9768 eura, ili 26,8 posto iznad prosjeka, te Primorsko-goranska s 9149 eura, ili 18,7 posto više od državnog prosjeka.

Više od 7000 eura (7309) imala je Dubrovačko-neretvanska županija, a manje od 6000 eura po stanovniku u regiji Jadranske Hrvatske imale su tri županije − Splitsko-dalmatinska (5977 eura), Zadarska (5680 eura) i Šibensko-kninska (5432 eura), koje tako za državnim prosjekom zaostaju od 22,4 do 29,5 posto.

BDP po stanovniku za regiju Sjeverozapadna Hrvatska u 2006. iznosio je 9883 eura, što je 28,3 posto iznad hrvatskog prosjeka. Nešto ispod prosjeka, 5,8 posto manji, bio je u Jadranskoj Hrvatskoj, gdje je iznosio 7258 eura, dok je s 5440 eura BDP po stanovniku u središnjoj i istočnoj (Panonskoj) Hrvatskoj bio manji od prosjeka države za čak 29,4 posto.

Od još pet županija u sjeverozapadnoj regiji blizu prosjeka države je Koprivničko-križevačka sa 7454 eura po stanovniku, dok najviše, za gotovo 30 posto, zaostaju Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija s oko 5425 eura.

Za prosjekom Hrvatske najviše zaostaje regija središnje i istočne Hrvatske, u kojoj od ukupno osam županija tri imaju BDP po stanovniku manji od 5000 eura − Požeško-slavonska (4904 eura), Vukovarsko-srijemska (4627 eura) i Brodsko-posavska (4167 eura).

S tim iznosima te županije više od 30 posto zaostaju za hrvatskim prosjekom, a Brodsko-posavska ujedno je i županija s najnižim BDP-om po stanovniku − 45,9 posto nižim od državnog prosjeka, a oko 3,5 puta manjim od Zagreba.

Najbliže je hrvatskom prosjeku u statističkoj regiji središnje i istočne Hrvatske Sisačko-moslavačka županija sa 6374 eura BDP-a po stanovniku, što je 17,3 posto manje od prosjeka.

Manjak robne razmjene

Drugi dio priče o primatu zagrebačkoga gospodarstva odnosi se na činjenicu da je zagrebački manjak robne razmjene (razlika između uvoza i izvoza robe) u prvom polugodištu ove godine premašio 4,2 milijarde dolara i u ukupnom deficitu robne razmjene Hrvatske od 5,2 milijarde dolara ima udio od oko 80 posto.

Na Zagreb se odnosi više od trećine hrvatskog izvoza − od ukupno 4,99 milijardi dolara izvoza udio poduzetnika grada Zagreba bio je 36,6 posto, ili 1,83 milijarde dolara. U ukupnom, pak, hrvatskom uvozu (10,16 milijardi dolara) Zagreb ima još veći udio, gotovo 60 posto, s uvezenom robom u vrijednosti od 6,1 milijardu dolara.

U prvih je šest mjeseci ove godine 11 hrvatskih županija zabilježilo suficit u robnoj razmjeni s inozemstvom − Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Varaždinska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i Brodsko-posavska županija, Krapinsko-zagorska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska i Međimurska županija.

S deficitom je prvo polugodište završilo devet županija i, kako smo već napomenuli, Grad Zagreb, koji uobičajeno i najviše utječe na ukupnu robnu razmjenu.

frenki laušić

RIJEČ UGLEDNIK 

Don Ivan Grubišić, svećenik: IMAMO FEUDALIZAM

•• Gospodin Kuljiš ima određena uporišta za svoju tezu, ali je to dosta pojednostavljeno i nedostatno. Hrvatska je zaista višestruko podijeljena, atomizirana na općine, županije, gradove, a razbio se je povijesni identitet Hrvatske na regije. To nam je učinila sustavna politikantsko-interesna i partitokratska bratija voditelja hrvatskog društva. Potrebno je Hrvatsku financijski, administrativno i kadrovski decentralizirati, te ustrojiti demokratsku proceduru. Ovo kako danas Hrvatska funkcionira više mi sliči na feudalni sustav nego na demokraciju. Potrebno ju je ustrojiti na četiri povijesne regije, nekoliko gradova i općina, a sve ostalo mogu biti mjesni uredi.

 

 

Vanja Pagar, umjetnik: KULJIŠ IMA PRAVO, GAZE NAS IZOPAČENE SPODOBE

 

 

•• Ja sam za slobodu izražavanja. Napada se Kuljiša jer ima svoje mišljenje, ja sam za slobodu izražavanja i za polemiku proizišlu iz te slobode. Ne vidim ništa sporno u toj njegovoj tezi, po meni ta je podjela zapravo još veća i strašnija nego što se čini. HDZ ili SDP, sasvim svejedno, važne su stvari koje nam se ne događaju, a bez njih nema ničega od demokracije i poštenja općenito. Gomila

 

nekompetentnih, bahatih, moralno izopačenih birokratskih spodoba nameće nam svoje stavove kao bogomdane, straše nas recesijama i tranzicijama, vjerskim ili kulturološkim razlikama, a za to vrijeme podmeću nam zakone, propise i namete koji odgovaraju samo njihovim bolesnim stavovima. Otimaju nam osnovna ljudska prava, bezobzirno rasprodaju naša javna dobra uvjeravajući nas kako je to dobro za nas. Svi ti lažni patrioti i nasmiješeni lupeži, skriveni u raznim nadzornim odborima, ministarstvima i komorama, tlače nas i gnjave umjesto da rade svoj posao i budu nam na usluzi. Takvi su nas doveli tu gdje jesmo.

 

Mirjana Nazor, psihologinja:  TAMO JOŠ BOLJE CVJETA KORUPCIJA

 

 

•• Smatram da urbani dijelovi postoje i izvan tzv. Zapadne Hrvatske, kao što provincija ne postoji samo na istoku. I to da u Zagrebu pjeva U2, a u Splitu Thompson...

 

To su zaista besmislice. Centralizacija je pospješila da se goleme količine novca slijevaju na jedno mjesto i time se stvara samo privid urbanosti. No u toj Zapadnoj Hrvatskoj, čini mi se, još bolje cvjeta korupcija nego na istoku. U toj “urbanoj” Hrvatskoj trošimo na

neučinkovitu upravu 55 posto nacionalnog bruto prihoda. To što u Zagrebu pobjeđuje SDP, nije stvar stranke nego Bandića, a koliko je on dio stranke,

veliko je pitanje. Izborne jedinice su tako “miksane” da se gubi prava slika stanja - što sve obuhvaća naša izborna jedinica? Svi gradovi su puno manji od Zagreba pa ih lakše zaguši provincijski mentalitet malih mjesta

u pojedinoj izbornoj jedinici. A Crkva nažalost ima prevelik utjecaj u svim dijelovima Hrvatske! Jedino nova proizvodna radna mjesta i funkcioniranje pravne države donijet će promjene u budućnosti pa će moći raditi i ovdje, a krasti i podmićivati nigdje. Ako nas na proračunu ima puno ovdje na jugu, onda nas hrani država, ali mi svi hranimo nju!

 

Mirko Petrić, sociolog:  ZAGREB SE DOBRO "NAHRANIO" 

 

 

•• Stara novinarska krilatica kaže da su činjenice svete, a mišljenja slobodna. Besmisleno je osporavati podlogu na kojoj je Kuljiš došao do svoje interpretacije. Riječ je o mapi s izbornim rezultatima u pojedinim dijelovima Hrvatske. Oni su realnost, a isto tako i politička kultura (ili nekultura) na kojoj pojedine stranke zasnivaju svoj uspjeh. Međutim, valja napomenuti da način na koji su u Hrvatskoj skrojene izborne jedinice skriva različitosti među pojedinim sredinama u naizgled kompaktnom prostoru HDZ-ove prevlasti.
Cijeli taj prostor ipak nije tako homogeno nazadan, kako bi se dalo zaključiti samo gledanjem na izbornu kartu. Smatram, također, da nema mjesta nikakvoj idealizaciji Zagreba u odnosu na “zaostale” dijelove Hrvatske, pogotovo ne kao mjesta koje ih “hrani”. Zagreb se, ako već koristimo takve metafore, u posljednjih dvadesetak godina dobro “nahranio” na račun ostatka upravno centralizirane Hrvatske.

 

 

 

                                                                                       priredila Ana jerković

#RASPODJELA

Izdvojeno

31. svibanj 2020 14:27