StoryEditor
Hrvatskavanjskopolitički savjetnik bivšeg predsjednika

Mesićev savjetnik Jakić: Još nismo spremni za Europsku uniju

Piše PSD.
10. travnja 2011. - 15:07
S Tomislavom Jakićem  koji je kao vanjskopolitički savjetnik sedam i pol godina bio uz predsjednika Stjepana Mesića te umnogome oblikovao njegovu vanjsku politiku, razgovarali smo o vanjskopolitičkim temama na kojima su se razilazili Pantovčak i Banski dvori te o razlozima zbog kojih Hrvatska, osim ulaska u NATO i Europsku uniju, ni do danas nije razvila neku originalnu vanjskopolitičku strategiju.

» Koji je najveći vanjskopolitički promašaj Hrvatske u posljednjem desetljeću?

- Osnovna boljka u posljednjem desetljeću, usprkos svim naporima predsjednika Mesića, jest nepostojanje dugoročnog, zaokruženog koncepta vanjske politike. Hrvatska je imala dva prioritetna cilja, NATO i EU, koja ni na koji način nisu upitna. Međutim, našoj je politici konstantno nedostajalo to da se makne dalje. Ne možete vanjsku politiku voditi isključivo tako da ste koncentrirani na dva prioritetna cilja koji su i politički i gospodarski ograničeni.

» Možete li konkretizirati u čemu je takva vanjska politika bila štetna za Hrvatsku?

- Ona je bila manjkava, a i štetna u prvom redu na gospodarskom polju, što je bila izravna posljedica nedostatka interesa za razvijanje i političkih veza s onim dijelom svijeta izvan euroatlantske zajednice.

» Možete li iznijeti neki konkretan propust?

- Npr. 2002. godine Emirat Katar je predlagao da, isključivo o svojem trošku, izgradi LNG terminal u Hrvatskoj. Bilo je samo pitanje da li na otoku Krku ili u luci Ploče. Naša Vlada to nije željela igrajući na europsku kartu. Rekli su: ne, to će raditi europski konzorcij u kojem su Kataru ponudili jedan mali udio, a što je Katar odbio. Taj je konzorcij osnovan i raspao se. Devet godina nakon toga, mi LNG terminal još nemamo, a naša opskrba plinom je i dalje jedno otvoreno pitanje. Usput rečeno, Katar je u međuvremenu izgradio LNG terminal u Italiji.

» Vjerujem da imate još neki primjer?

- Recimo Družba Adria i Južni tok bi nam omogućili ne samo sigurnu opskrbu naftom i plinom nego i naplaćivanje transporta. Mi bismo nakon vlastite opskrbe količinom koja je nama potrebna, očitavali na brojaču koliko je energije prošlo prema daljnjim destinacijama i taj transport naplaćivali. Postoje računice koje kažu da gubimo gotovo milijardu i pol eura godišnje - samo na transportu. Da ne govorim kako nismo još uvijek osigurali opskrbu. Čak smo išli na rješenje koje je izazvalo razumljivu nelagodu u Rusiji – ruske energente kupili smo od Talijana.

» Mesić se suprotstavio Vladinoj vanjskoj politici kada je osudio vojnu intervenciju na Irak koja se dogodila bez autorizacije Vijeća sigurnosti. Sada imamo intervenciju u Libiji, ali Pantovčak i Banski dvori o tome imaju identičan stav. Koji je od ova dva primjera korisniji za vanjsku politiku Hrvatske?

- Mogu iznijeti isključivo svoje mišljenje. Tako dugo dok imamo sustav u kojemu su predsjednik i Vlada sukreatori vanjske politike, dobro je da su oboje vrlo aktivni čak i po cijenu da se ponekad i ne slože. Iz neslaganja proizlaze rješenja. Da je predsjednik Mesić u slučaju intervencije u Iraku odšutio, a Vlada je bila na rubu da prihvati hrvatsko sudjelovanje, mi bismo, bojim se, imali nemali broj naših vojnika vraćenih iz Iraka u plastičnim vrećama.

» Što je slučaj Irak pokazao međunarodnoj zajednici?

- Čak i Amerikanci danas, iako nevoljko, priznaju da se Irak pokazao kao čista katastrofa. Zemlja je potpuno destabilizirana, postala je eldorado za teroriste, njezin demokratski preustroj ostao je mrtvo slovo na papiru, a jača utjecaj fundamentalističkih snaga.

» Mesić je tražio da se Hrvatska aktivnije postavi i prema zemljama pokreta nesvrstanih. Je li hrvatska vanjska politika i tu zakazala?

- Hrvatska je u vrijeme promjena 2000. godine pogriješila nekritički prihvativši vanjskopolitičku shemu naslijeđenu iz doba prvog hrvatskog predsjednika koji je panično bježao od svega što je na bilo koji način podsjećalo na politiku bivše Jugoslavije. Hrvatska je ipak s vremenom dobila status promatrača u pokretu nesvrstanih. Predsjednik Mesić je smatrao da je dobro taj status iskoristiti, te obnoviti odnose s tim zemljama.

» Je li Hrvatska do sada imala neku konkretnu korist od nesvrstanih?

- Primjerice, da nismo imali podršku u toj najvećoj organiziranoj grupi zemalja u svijetu, Hrvatska nikada ne bi postala članica Vijeća sigurnosti. Naš protukandidat bila je Češka koju su neskriveno podržavali SAD i dobar dio europskih zemalja. Prema tome, zakon brojeva je nalagao da tražimo podršku u grupi nesvrstanih zemalja.

» Je li Hrvatska propustila i gospodarske interese u nesvrstanim zemljama?

- Gospodarski interesi, nažalost, do dana današnjega, osim u rijetkim izuzecima, nisu prepoznati u tom dijelu svijeta. Kada dođete u bilo koju nesvrstanu zemlju i kažete da ste iz Hrvatske, koja je jedna od zemalja sljednica Jugoslavije, vas drukčije gledaju. Uz predsjednika Mesića svjedočio sam brojnim prilikama gdje su se njegovi partneri u razgovorima prisjećali ne samo političkih veza s Jugoslavijom nego i imena tvrtki s kojima su surađivali. A to su uglavnom imena tvrtki iz Hrvatske. To je jedan neprocjenjivi kapital koji smo proigrali.

» Mesićevi kritičari predbacuju mu da gura Hrvatsku na suradnju s autoritarnim režimima. Je li za Hrvatsku korisno ili štetno gospodarski surađivati s takvim zemljama imajući u vidu priključenje EU-u?

- Ovaj tip kritika prema predsjedniku Mesiću dolazi u pravilu od ljudi koji ne da ne razumiju stvari nego neće da ih razumiju. Hrvatska kao mala zemlja ne može politički utjecati ni na koju državu. Ali, obveza i dužnost svakog predstavnika Hrvatske, u prvom redu šefa države, jest da se brine za nacionalne interese svoje zemlje. Naš je interes da razvijamo gospodarske odnose, da prodiremo na strana tržišta. I možda će nas tek otvaranje stranih tržišta dovesti k pameti, pa da konačno pokrenemo proizvodnju u zemlji.

» Ne vjerujete u ekonomsku koncepciju po kojoj bi Hrvatska mogla živjeti od turizma?

- Voditi ekonomsku politiku baziranu na turizmu, uslugama i preprodaji, na dugi rok predstavlja samoubojstvo. Turizam je nesiguran izvor prihoda. Samo s trgovinom i uslugama ne možete ići na vanjska tržišta. To možete sa svojim proizvodima, kvalitetnim brendovima. Mnoge naše tvrtke su u privatizaciji uništene, a pustili smo da prođe više od deset godina kako bismo tek sramežljivo počeli uspostavljati kontakte sa zemljama trećeg svijeta. Međutim, one su i dalje otvorene za Hrvatsku, ali mi prvo moramo imati političku volju da to radimo.

» Ozbiljne procjene govore da će do 2050. četvrtinu stanovništva Europe činiti muslimani. Je li to čimbenik disolucije Europske unije, možda i njezina raspada u budućnosti?

- Ujedinjena Europa bi trebala biti zajednica civilizacija, tradicija i mentaliteta. Ako dopustimo bilo kojoj državi da njezin vjerski element postane njezino osnovno obilježje, to dovodi u pitanje koncept ujedinjene Europe. Europa povijesno jest sazdana na kršćanskoj tradiciji, ali govoriti o ujedinjenoj Europi kao o zajednici kršćanskih zemalja tragična je greška. U tom smislu vjera mora definitivnio ustupiti mjesto politici.

» Kako u tom kontekstu ocjenjujete izjave kancelarke Merkel i predsjednika Sarkozyja o krahu multikulturalizma?

- To su vrlo loše i opasne izjave jer nas tjeraju na pitanje: a što stoji kao alternativa? Je li to segregacija?! Ja, doduše, mislim da je Europa donekle pretjerala u svojoj liberalnosti kada je dopustila pripadnicima drugih kultura da ih manifestiraju do mjere koja je za većinski narod postajala iritantnom. E sad, iz toga izvlačiti zaključak da je koncept propao pogrešno je i vrlo opasno. Nije uspio način, ali sam koncept ne smije se dovoditi u pitanje.

» Hoće li Hrvatska do kraja lipnja završiti pregovore s Europskom unijom?

- Ta mogućnost još uvijek nije isključena i ne bih se usudio ići dalje od te konstatacije. Postavljanje datuma je kontraproduktivno. Manje se pozornosti pridaje najvažnijem, a to je stvarna pripremljenost zemlje za članstvo u Europskoj uniji. Nas bi kao narod i zemlju to trebalo zanimati, a ne hoće li nešto završiti u lipnju ili listopadu.

» Jesmo li pripremljeni za ulazak u EU?

- Naše gospodarstvo još nije pripremljeno kako treba, ali ni naša javnost. Ako pitate prosječnoga građanina Hrvatske, on će vam reći otprilike: to znači da će sve poskupjeti i da će EU određivati našu sudbinu. Dobar dio javnosti još ima izrazito negativistički pristup. Znam da postoje emisije s ciljem informiranja ljudi o pozitivnim stranama ulaska u Uniju. Međutim, nedostaje nam jedna zaista sveobuhvatna, dobro vođena kampanja. Ona ne smije biti demagoška, već utemeljena na činjenicama. Treba otvoreno reći koji su minusi, a koji plusovi ulaska u EU.

» Što i kako danas Mesić kao bivši predsjednik radi za Hrvatsku?

- On niti može, niti hoće izravno utjecati na vanjsku politiku Hrvatske. Ali, iza njegova glasa stoje veliko iskustvo i znanje koje je korisno ne samo za Hrvatsku nego i regiju. Mnogi su zainteresirani da čuju mišljenje političara koji je prošao dva različita režima, obavljao niz dužnosti i deset godina bio na čelu Hrvatske.

» Neki su mediji pisali kako je Vlada poručila Mesiću da prestane hvaliti Gaddafija jer će mu u protivnom ugasiti financiranje Ureda. Vaš komentar?

- Kao prvo, sa stavovima bivšega predsjednika glede Libije bezočno se manipulira. Njega se pretvorilo u “vatrenog branitelja diktatora Gaddafija”, a uporno se previđa da on brani određene principe ponašanja u međunarodnim odnosima. Drugo, svatko tko bi došao na ideju da mjerama uskraćivanja financija za njegov ured ušutka bivšeg šefa države, čini Hrvatskoj kao demokratskoj zemlji, a i njenoj percepciji u inozemstvu, vrlo lošu uslugu.

šenol selimović
snimio ranko ŠuVAR/CROPIX

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. listopad 2021 11:47