StoryEditor
Hrvatskasigurnost i protokol

Mate Laušić, šef Tuđmanova osiguranja, za ‘Slobodnu‘ objašnjava tko određuje kako predsjednik putuje: Dužnosnici kažu kamo misle otići, a mi - čime

22. listopada 2020. - 21:14

Između Pantovčaka i Banskih dvora već danima traje pravi verbalni rat. Salve međusobnih optužbi – čak i pokoja uvreda – sijevaju na praktički svakoj temi.

Od Kovačevićeva kluba, do oružanog napada na Markovu trgu. Predsjednik Republike i premijer ne mogu se dogovoriti čak ni oko najbanalnijih stvari. Oko toga tko, primjerice, određuje kojim će prijevoznim sredstvom visoki državni dužnosnik putovati zemljom, otići na sastanak u Vukovar ili Dubrovnik. Obići poplavljena područja. Posjetiti nečije vinograde. Ili otići na kupanje na Mljet.

Za general pukovnika Matu Laušića, prvog šefa osiguranja Franje Tuđmana, dileme nema. Trasu i način prijevoza određuju dva ključna čimbenika: protokol i sigurnost.

Prethodnica

– Kada se donese odluka da najviši državni dužnosnici trebaju nekamo ići, sigurnost je ta koja ima zadnju riječ. Naravno, sve se uvijek nastoji usuglasiti s protokolom. On želi da sve ide po programu i da se sve stigne na vrijeme, a sigurnost ima svoja pravila, pa se nastoji naći kompromis –​ pojašnjava nam Laušić, koji je vodio osiguranje prvog hrvatskog predsjednika od prosinca 1990. do 1. prosinca 1991. godine.

image
Mate Laušić
Ronald Goršić/Cropix

– Ako vrijeme dozvoljava, odlazi prethodnica, koja s domaćinom usuglašava detalje. Ako je to put u inozemstvo, onda na tim sastancima sudjeluje i sigurnosna služba te protokol zemlje domaćina. Nakon što se to utvrdi, posjet ide po predviđenom programu – ističe Laušić.

U vrijeme dok je on vodio službu osiguranja, prijedlog programa išao je na verifikaciju predsjedniku, premijeru ili predsjedniku Sabora.

– Oni su znali neke detalje korigirati. Na listu putnika nekog dodati ili prekrižiti. Ili odrediti da će susret s nekim trajati dulje od predviđenih 15 minuta. No nisu mijenjali trasu putovanja, kao ni način prijevoza, bilo da se radilo o automobilu, helikopteru ili zrakoplovu. O tome su uvijek odlučivali sigurnost i protokol. To je svugdje tako – naglašava naš sugovornik.

A kako je to u praksi izgledalo početkom devedesetih godina?

Čija je zadnja

– Informaciju da se negdje ide dobivao sam izravno od predsjednika ili od Hrvoja Šarinića, predstojnika Ureda. On bi pozvao mene i Marijana Grgića, koji je bio šef protokola u Uredu predsjednika. Kasnije je na toj funkciji bio Ivan Mišetić, pa Mario Mikulić. U to vrijeme još nismo bili međunarodno priznata država, pa smo mogli raditi i improvizacije. Sve smo detaljno isplanirali, u ovisnosti o tome je li bila riječ o službenom ili privatnom posjetu, je li nakon posjeta planirana izjava medijima ili se slalo priopćenje – prisjeća se Laušić.

Javnost, naravno, ima pravo propitivati treba li doista predsjednik Republike – ili bilo koji drugi državni dužnosnik – na ljetovanje kod prijatelja u Albaniju doista ići na trošak poreznih obveznika. I je li ukrcaj na jahtu kod Mljeta dovoljan razlog za "dizanje" vojnog helikoptera. No kada je riječ o tome čija je zadnja kada se odlučuje hoće li do određene lokacije predsjednik putovati automobilom, brodom, helikopterom ili zrakoplovom, Laušić je tu decidiran. To je stvar sigurnosti i protokola.

Tuđman nije volio ‘svadbe‘


Tuđman je bio prilično kooperativan kada je sigurnost u pitanju.

– Nekad je tražio objašnjenje zašto se ide baš tom trasom, ali je nikada nije mijenjao. Nije volio ono što smo mi kolokvijalno zvali "svadbom". Nije volio dugačku kolonu, sirene, rotirke… U situacijama gdje nije bio imperativ žurbe, kao odlazak na tenis ili na utakmicu, išli smo bez rotirki i sirena, čekali smo na semaforima… Ljutio se kad smo zaustavljali promet, koji put sam samo čekao da me zvekne po glavi – kaže nam kroz smijeh Laušić.

item - id = 1052665
related id = 0 -> 1129173
related id = 1 -> 1129091
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. rujan 2021 02:15