U ranu zoru, prije ravno 75 godina, 6. lipnja 1944., počela je jedna od najvažnijih i najmasovnijih pomorskih invazija u povijesti ljudskog ratovanja – pravim i tajnim imenom operacija "Overlord", pučki govoreći iskrcavanje na Normandiju, ili uvriježeno Dan D.

U obrani demokracije, kako se to kaže na zapadu, sudjelovalo je do kraja dvomjesečnih operacija nešto više od dva milijuna vojnika SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Kanade, Poljske i drugih savezničkih zemalja, udarivši u bedem od oko milijun vojnika nacističke Njemačke, što je označilo početak kraja Hitlerove demonske opsesije o pokoravanju država i istrebljenju milijuna građana na europskom kontinentu.

Epskom bitkom koja je uslijedila nećemo se detaljnije baviti, posvetit ćemo se jednom njezinu dijelu koji je i danas važan i zanimljiv na ovim našim stranama.

A to je radna flota tegljača, remorkera koji su sudjelovali u operacijama u Normandiji, a prvih šest je 1967. godine od njemačke tvrtke "Norddeutsher Lloyd" iz Bremena kupio splitski "Brodospas". Nazivani su i "zvjezdanom flotom" jer su dobili imena prema svemirskim tijelima: "Altair", "Argus", "Jupiter", "Regulus", "Saturn" i "Vega". Sljedeće godine od norveške tvrtke "Bukser & Bjergingsselskapet A/S" iz Osla kupljeni su blizanci "Aldebaran" i "Deneb", a 1970. stigle su i posljednje dvije zvijezde: "Kastor" i "Polaris", kupljeni od britanske kompanije "France, Fenwick, Tyne & Wear Co.Ltd." iz Sunderlanda.

Tako se prije 49 godina zvjezdana flotila našla u punome sastavu. Polovica je brodova ("Argus", "Aldebaran", "Deneb", "Kastor" i "Vega") izgrađena u brodogradilištu "Decatur Iron & Steel Corp." u gradiću Decaturu u Alabami, "Jupiter" i "Altair" stigli su iz još manjeg "Morris Heighsta", "Polaris" iz Buffala, a Regulus iz Brooklyna, sve u državi New York. Neponset u Massachussetsu bio je rodno mjesto "Saturna".

"Aldebaran" je od 1992. ribarica "Voluja" u vlasništvu obitelji Kustura iz Vinišća, "Altair" je postao "Plankton", pomorske građevinske tvrtka "Sun Adria" iz Rijeke, gdje i dalje služi kao tegljač, a najveća zvijezda jadranske turističke ponude postao je "Polaris", koji pod istim imenom plovi i danas u vlasništvu Marina Novakovića iz Stomorske.

Upravo čudesnoj i uspješnoj preobrazbi "Polarisa" posvetit ćemo najviše pažnje u priči o malenim orijašima, ali uz neprocjenjivu pomoć najvećeg "brodoznanca" među hrvatskim novinarima, našeg kolege Marijana Žuvića, još ćemo malo govoriti o ulozi i povijesti ovih dugovječnih remorkera u invaziji na Normandiju.

– Na njima su se tijekom nekoliko desetljeća izmjenjivali brojni naraštaji naših pomoraca, pamte ih i svi kojima su "Brodospasove" zvijezde priskakale u pomoć, pamte ih u svim jadranskim lukama... No pamti ih i svjetska pomorska i ratna povijest kao junake Normandije, kao jedne od najmanjih savezničkih brodova koji su pridonijeli uspjehu operacije "Overlord". Tako mali brodovi tako velikih životopisa uistinu se rijetko nalaze – ističe kolega Žuvić, te nastavlja:

– Kad su Churchill i Roosevelt odlučili otvoriti drugu europsku frontu, ratni su se planeri našli pred najvećim logističkim izazovom u povijesti. Što sve nije trebalo osigurati za uspjeh Dana D, a u cijeloj priči posebno mjesto pripalo je nimalo ratničkim brodovima, malim lučkim tegljačima. Na normandijskim je plažama trebalo izgraditi goleme umjetne luke preko kojih će se dopremati svakovrsna vojna oprema, oružje i streljivo. No najprije se moralo potopiti desetke starih brodova koji će stvoriti umjetne lukobrane (među njima će se naći naši "Istok", "Njegoš" i "Vicko Ferić"). A za sve to trebalo je mnoštvo malih, okretnih i snažnih tegljača, kojih, dakako, nije bilo – govori Žuvić.

I tako su po prokušanom američkom receptu s velikim Liberty brodovima na ledinama od Alabame na jugu do Massachusettsa na sjeveru atlantske obale Sjedinjenih Država počela nicati brodogradilišta kojima je jedina zadaća bila do Dana D isporučiti 200 lučkih tegljača. Svi su bili jednaki: dugi 26,85 i široki 7,36 metara s dizelskim strojevima General Motors od 515 kilovata i zavidnom brzinom od 11 čvorova. Umjesto imena, dobili su oznaku DPC i odgovarajući broj. Iza oznake krio se "Defence Plant Corporation", pod čijim su okriljem tegljači građeni.

– Čim bi bili dovršeni, preuzimala bi ih američka vojska, a ne ratna mornarica, te im davala svoja imena, zapravo oznaku ST i redni broj – kazao nam je Marijan Žuvić, dodavši kako su Amerikanci smatrali da će završetkom operacije "Overlord" i tegljači izvršiti svoju zadaću i teško da je netko mogao i slutiti kako će neki od njih ploviti Jadranom i u trećem tisućljeću.

Dapače, upravo preobrazba "Polarisa", koju je devedesetih godina izveo brodar Filip Tomić iz Krila Jesenica, a od 2016. godine je u vlasništvu Marina Novakovića koji je dovršio interijer, po Marijanu Žuviću, najbolji je primjer kvalitete starih radnih brodova, jer je "Polaris" postao jedna od najatraktivnijih turističkih ekskluzivnih jahti na Jadranu.

– Mali tegljači, premda izgrađeni tako brzo i za "jednokratnu uporabu", pokazali su se vrlo kvalitetnima, a njihovoj iznimnoj dugovječnosti uvelike su pomogli strojevi General Motors. Upravo se taj tip motora iz tvornice u La Grangeu i Clevelandu pokazao nadasve pouzdanim pa su ga Amerikanci sve donedavno proizvodili u izvornome obliku, te nije bilo problema oko nabave dijelova. Čini se da mogu raditi i stotinu godina, a tajna je u njihovoj jednostavnosti – objašnjava Žuvić.

Tim su tegljačima u složenim ratnim operacijama upravljali članovi posade sa samo nekoliko tjedana obuke. Nakon rata, normandijski su se tegljači našli na popisu vojnih viškova ponuđenih na prodaju, a za njih su zanimanje pokazale ponajprije europske tvrtke koje su u ratnome vihoru ostale bez tegljača.

– Uvelike su ih kupovali Norvežani, Francuzi, Britanci, ali i Nijemci. Upravo njima okrenuo se potkraj šezdesetih godina dvadesetog stoljeća splitski "Brodospas", koji je ubrzano zamjenjivao parne tegljače modernijim plovilima. Radili su ti mali tegljači u svim jadranskim lukama, od Bara do Kopra, s iznimkom Rijeke u kojoj su samo domaći tegljači, također zvjezdanih imena, imali pristupa. Teško je i pobrojiti što su te "Brodospasove" Katice za sve izdržale, koliko su fortunala pregrmjele...

Premda se u planovima "Brodospasa" još od početka osamdesetih spominjala zamjena zvjezdanih tegljača suvremenijim plovilima, oni su uporno nastavili ploviti – zaključuje Marijan Žuvić.

A naš "Polaris" izgleda da je najuporniji među 76-godišnjacima, malim velikim morskim radnicima, na čijim se staračkim kostima danas prevoze turisti iz cijelog svijeta. Dočekujemo ga u splitskom portu s đite oko Brača i Šolte.

– Jednog dana supruga i ja šetali smo se splitskom lukom i kad smo ugledali "Polarisa", zaljubili smo se na prvi pogled. Otkupili smo ga, dovršili uređenje interijera u old fashion stilu s puno plemenita drva i sada organiziramo ekskluzivne izlete. "Polaris" je za mene sve ono što podrazumijeva ovakav tip broda: velika povijesna priča, kvaliteta, ljepota – i danas je svojim ljepotanom oduševljen vlasnik i kapetan Marin Novaković, čija je obitelj još od pedesetih godina prošlog stoljeća na brodovima vozila turiste. Stariji će se sigurno sjećati njihove flote: "Pravedan", "Dalmatinac", "Sretan" i "Leonardo".

"Polaris" je kapaciteta 146 putnika, od sredine travnja do listopada je u pogonu, a osim jednodnevnih izleta, organiziraju VIP krstarenja za tvrtke i pojedince, vjenčanja, krstarenja u sumrak (sunset-cruising), a bili su i prateći brod u popularnom američkom reality showu "Below Deck" ugostivši osamdesetak članova produkcije.

Zanimljivo je kako je preko ljeta cijela Marinova obitelj na brodu: supruga Marija, djeca Lucija, Maris i Nikola, svi članovi posade su iz Stomorske, čak i kogo Toni Novaković.

– Forte broda je njegova priča, dolazi nam veliki broj Amerikanaca koji su oduševljeni činjenicom da je brod sudjelovao u invaziji na Normandiju, a po brodu su izložene i stare fotografije broda i njegove povijesti. Drugi veliki adut nam je spiza, oko toga se doista trudimo i naši gosti imaju vrhunsku ponudu. Uz to, postigli smo i obiteljsku atmosferu na brodu, tako da kad se sve ujedini, možemo biti zadovoljni jer su naši gosti i više nego zadovoljni – kaže Marin Novaković.

– Fascinira jedna stvar, premda je brod građen velikom brzinom, kvaliteta njegovih izvornih dijelova je veća nego ono što se danas ugrađuje. "Polaris", brod koji je sudjelovao u najvećoj pomorskoj invaziji u povijesti, nipošto nije završio svoju priču. Dapače, jači je nego ikad i još će dugo ploviti – ponosan je Novaković.