StoryEditor
Hrvatskaodvjetnik ante gotovine razotkrio ulogu svjedoka tužiteljstva

Luka Mišetić: Laušić je jedini nadzirao rad Vojne policije

Piše PSD.
29. siječnja 2009. - 22:04

Luka Mišetić, branitelj generala Ante Gotovine, u četvrtak je pred Haaškim sudom nastavio protuispitivanje bivšeg zapovjednika vojne policije Mate Laušića dokazujući da je Laušić u potpunosti nadzirao postrojbe vojne policije nizom dokumenata, zapovijedi i izvješća koje su izdavali i pisali časnici u zapovjednom lancu vojne policije s Laušićem na čelu.

Haaški tužitelji tvrde da je general Gotovina u tijeku “Oluje” imao sve potrebne ovlasti nad vojnom policijom kako bi spriječio pripadnike HV-a da čine kaznena djela ili kaznio počinitelje.

Svjedok je u protuispitivanju potvrdio da zapovjednici HV-a od prvih dana “Oluje” nisu bili uključeni u dogovore najviših dužnosnika MUP-a i Ministarstva obrane, odnosno vojne policije o koordinaciji poslova u uspostavi sigurnosti na novooslobođenim područjima i sprječavanju kaznenih djela te da su se te aktivnosti odvijale neovisno o njima.

Laušić je objasnio da je na početku “Oluje”, pošto je u “Bljesku” utvrđeno da neke postrojbe vojne policije nisu na zadovoljavajući način ispunjavale obveze, uspostavio izdvojena zapovjedna mjesta Uprave vojne policije pridružena izdvojenim zapovjednim mjestima zbornih područja.

Na izdvojenom zapovjednom mjestu splitskoga Zbornog područja postavio je svog zapovjednika bojnika Ivana Jurića, na kojeg je prenio dio svojih ovlasti načelnika Uprave vojne policije.

- General Gotovina nije mogao izdati zapovijed Juriću? - upitao je Mišetić, što je svjedok potvrdio.

Represivne mjere

Mišetić je kao dokaze uveo sistematizaciju radnih mjesta vojne policije, koja je vrijedila u vrijeme “Oluje”, i kojom je utvrđeno da je general Laušić, kao načelnik Uprave vojne policije, bio odgovoran za rad te uprave i svih postrojba vojne policije, a načelnik odjela kriminalističke vojne policije za operativne i represivne mjere u osiguranju reda.

Suprotno tvrdnjama svjedoka da su sva relevantna izvješća vojne policije s terena dolazila u splitsko zborno područje bilo izravno od zapovjednika 72. bojne VP-a, bilo preko zbirnog dnevnog izvješća Uprave VP-a, Mišetić je kao dokaz uveo izvješće od 12. kolovoza 1995. poslano nadređenima u vojnoj policiji o obradi više desetaka ratnih zarobljenika, ali ono nikad nije našlo put do zapovjedništva u Splitu.

ines sabalić

Pucnjava u Splitu

Vojna policija je 12. kolovoza 1995. poslala samo izvješće o dvama izgredima: jednom u kojem je intervenirano zbog prijetnja
jednog vojnika gostima zadarskog lokala i drugom zbog pucanja nekolicine vojnika u jednoj splitskoj ulici.

- Generalu Gotovini nisu upućena nikakva izvješća o obradi ratnih zarobljenika, zar ne? - pitao je Mišetić, a Laušić se branio tvrdnjom da takve događaje vojna policija nije mogla stavljati u rubriku kriminaliteta.

Laušić nije odustajao na svojim tezama

Drugog dana protuispitivanja, koje je vodio odvjetnik Luka Mišetić, general Mate Laušić nije odustao, nego je ustrajao na tezama koje je postavio u prethodna dva dana svjedočenja.

Bivši načelnik Uprave Vojne policije, Mate Laušić, inzistira na dvije teze. Jedna je da je Vojna policija bila izravno podređena zapovjednicima operativnih zona u dnevnim, konkretnim zadacima, a druga da je sva izvješća o saznanjima Vojne policije prikupljenima na terenu, dobivao i zapovjednik Zbornog područja, odnosno Ante Gotovina.

Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić nastoji uvjeriti Sud da prvi dio tvrdnje nije točan, nego da je general Laušić izdavao i konkretne, dnevne, operativne zapovijedi, a to je nastojao potkrijepiti nizom dokumenata, koja su uglavnom Laušićeve zapovijedi. General Laušić pozivao se, pak, na svoje eksplicitne zapovijedi da su bojne Vojne policije na terenu podređene zapovjednicima operativnih zona.

- To su bile operativne zapovijedi stratetgijskog značenja - odgovorio je Mate Laušić.

Velik dio ispitivanja odnosio se na isturena zapovjedna mjesta Vojne policije, za koje je Mišetić konstatirao da je preko njih Mate Laušić imao nadzor nad Vojnom policijom.

Posebno su se zadržali na bojniku Juriću, koji je bio zapovjednik izdvojenog zapovjednog mjesta splitskog Zbornog područja, na koje je Laušić prenio dio svojih ovlasti. Ranije, on je bojnika Jurića nazvao svojim “očima i ušima na terenu”. Međutim, konstatiralo se da bojnik Jurić nije primao zapovijedi od generala Gotovine.

Prema generalu Laušiću, bojnik Jurić objedinjavao je izvješća koje je dobivao od svih bojni Vojne policije, te ih prosljeđivao zapovjedniku operativne zone, odnosno Anti Gotovini.

Takav, identičan izvještaj pristizao je Laušiću, koji ih je slao svim višim instancijama u obrani Hrvatske, do ministra Šuška i predsjednika Tuđmana.

Prema tome, Ante Gotovina, kao zapovjednik, odgovoran za disciplinu vojnika, znao je sve što se događa na terenu, odnosno za “pljačku i paleži”, a to su znali i na svim višim instancijama u Zagrebu.
Najzanimljiviji je bio sukob oko izvješća od 12. kolovoza, u kojem zapovjednik jedne od bojni Vojne policije nije poslao izvještaj o obradi ratnih zarobljenika generalu Gotovini, nego samo Upravi Vojne policije.

General Laušić je rekao da nije upoznat s okolnostima tog izvještaja.
Možda će poslije, tijekom obrane generala Gotovine, biti značajno i da se mnogi od tih izvještaja i dokumenata odnose na razdoblje poslije 7. kolovoza, kad je odgovornost preuzela civilna policija, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova, kojemu je tada bio na čelu Ivan Jarnjak

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

04. prosinac 2020 00:52