Meni i vama grozno je čitati i slušati o kilavoj obnovi potresom stradalih područja.
Dvije duge godine s vrhova vlasti nas uvjeravaju kako se radi punom parom, ne manjka nam ni novca, ni dobre volje, ni stručnoga kadra, imamo na raspolaganju sve što nam je potrebno, i već za koji dan počet ćemo sjeći svečane vrpce na friško izgrađenim kućama. A taj dan uporno odbija svanuti.
Kako li je tek kontejnerašima, sirotome svijetu koji živi u željeznim kutijama iskipanima u žitkome blatu, možemo samo nagađati. I to bez uspjeha. Od famozne obnove koja se u hrvatskom standardnom jeziku ispostavlja kao sinonim za obmanu, više fascinira samo pristojnost i strpljenje prevarenih stradalnika, danas bi se reklo – njihova poniznost. Premda imaju sve razloge ovoga svijeta izgovoriti u brk vlas...