Alan (42) na Pantovčaku živi cijeli život, kaže. Njegova kuća, obiteljska dvokatnica sa širokom okućnicom, izgrađena je još u vrijeme barunice Nikolić. Ne strahuje da bi mogla otklizati.
- Potres joj nije naštetio, pa neće ni ovo - smatra.
Njegova kuća samo je jedna od desetak koje se nalaze u neposrednoj blizini Ureda predsjednika na zagrebačkom Pantovčaku gdje se prije sedam mjeseci aktiviralo danas najveće klizište u Hrvatskoj. Površinsko puknuće na ulazu u Ured predsjednika proširilo se na 65.000 četvornih metara okolne šume u predsjedničkom kompleksu, što odgovara veličini 13 nogometnih igrališta. Obrušilo se gotovo 400 metara ceste u ulici Pantovčak. Da obližnje kuće ne bi otklizale niz padinu, Grad Zagreb krenuo je u hitnu sanaciju, piše Jutarnji.
Stanari Pantovčaka kažu da sada više ne strahuju za svoju sigurnost. Ipak, sreći pripisuju to što se nitko nije zatekao na cesti u trenutku urušavanja. Htjeli bi da se radovi ubrzaju i da se promet vrati u normalu.
Klizište i njegova sanacija uzrokovali su blokadu prometa na ulici Pantovčak nekoliko metara iznad skretanja za Zelengaj. Osim toga, zbog radova na rekonstrukciji vodoopskrbnog cjevovoda zatvorena je i ulica Šestinski vijenac.
Stanarima je stoga otežano kretanje sjever-jug. Na takvo stanje navikavaju se još od travnja.
- Ovo je još i dobro, s Mihaljevca moram promijeniti tri busa. Nije mi jasno zašto nisu pojačali liniju, tek svakih 40 minuta stiže novi bus - čudila se Verica (67) na autobusnom stajalištu Britanac.
- Pa nekidan taksi nije htio doći po mene jer mora previše kružiti!
Gordana (43) se također žali na otežani promet. Tijekom radnog tjedna, djecu prati na bus u 7.15 da bi u školu stigla okolnim putem. Prije prometnog kolapsa, na Pantovčaku bi se ukrcali na liniju 101 u 7.45.
- Dobra strana je što sam smršavjela od silnog hodanja - govori kroz šalu. Da djeca ne bi živjela odsječeno kao njihove bake i djedovi nekada, kako kaže, posegla je za modernijim rješenjem i nabavila im električne romobile.
- Samo, nije mi svejedno kada se voze kod urušenog i neosvijetljenog dijela ceste kod Zelengaja.
Ni stanare koji žive niže od zatvorenog dijela ulice Pantovčak nisu zaobišle posljedice klizišta.
- Umjesto jednog sada postoje dva busa kojima mogu doći do Britanca, ali voze 15 minuta dulje - objašnjava Petra (20), studentica prava. Međutim, to joj ne smeta, kao ni povećane gužve na Britanskom trgu.
- Produljeno trajanje puta uzmem u obzir i to je to. Doći u sjeverni dio grada veći je izazov, ali tamo svakako idem rijetko.
Alanu se put do posla također produljio, od početnih pet na dvadeset minuta.
- Prije bih se samo spustio niz Pantovčak, a sada je jedina opcija Nazorova ulica, pa na Britanac ili u Mesničku.
Jasminkina (76) se unučad u bakinom dvorištu povrh ulice Pantovčak igra rjeđe nego prije.
- Ne želim gnjaviti djecu da dolaze, sada im do tu treba tri frtalja sata vožnje autom - kaže. Ni sama nikamo ne ide osim ako ne mora. Najbliži dućan joj je na Britancu, pa se kad izađe iz busa treba uspeti dobar dio puta do svoje kuće.
- Sreća pa sam dobrog zdravlja - zaključila je.
Druge stanare, pak, muče drugačiji problemi.
- Nemam gdje prošetati psa, okolne šume više nisu opcija - žali se Borna (36) pokazujući prema panjevima nasuprot megaklizišta dok pas Timba uporno pokušava zakoračiti na razrovanu zemlju prekrivenu ostacima granja od sječe.
U normalnim uvjetima Borna do Kulmerove staze ima šest minuta vožnje. Još prije radova na Šestinama, taj put se produljio za 20.
- Kada trebam voziti sat vremena za šetnju od sat vremena, to gubi smisao.
Dok Timba rjeđe posjećuje šumu, izgleda da šumske životinje češće posjećuju Pantovčak. Renata (71), čija se velebna kuća nalazi iznad klizišta, uživa u benefitima smanjenog prometa.
- Sada je toliko mirno da mi ispred kuće znaju doći srna i lisica s dvoje mladih.
Kaže da isto tako nikada nije bilo više mačaka. Kroz Renatin dnevni boravak pun prirodnog svjetla, sa zidovima obloženima drvetom, došli smo do terase okrenute prema istoku i s pogledom na prostrani vrt. Objasnila je da se i njezina kuća nalazi na klizištu, kao i dobar dio podsljemenskog Zagreba.
- Ovo je sve bilo savijeno. Morali smo postaviti 18 pilota, tu od jedne kuće do druge. Radovi su trajali dvije godine - govori dok pokazuje prema masivnom zidu.
Stanari Pantovčaka, osim što ne iskazuju brigu za svoju sigurnost, ne brinu se ni za sigurnost svoje imovine. Uvijek su bili svjesni da žive na klizištu. Ne boje se ni da će im vrijednost kvadrata, takoreći, iskliznuti iz ruku.
Iz agencije za nekretnine Metropola d.o.o. za Jutarnji su potvrdili da nije došlo do pada cijene kvadrata na Pantovčaku. Objašnjavaju da se zna da je sanacija klizišta u procesu koji će biti završen. "Baš je prodan stan na Zelengaju. To je oduvijek atraktivan dio i uvijek će biti."
Međutim, koliko će taj proces trajati, ono je što brine stanare. Dvije umirovljenice izrazile su sumnju o pridržavanju rokova.
- Neće to, meni se čini, ove godine - kaže Vesna (73) - slabo se radi, ima strojeva, ali nema radnika.
Na upit smatraju li hoće li radovi biti završeni u zadanim rokovima, odmahuje rukom.
- Mo‘š si misliti!
- Voljela bih da više zuji, bruji, da se više radi - objašnjava tolerantna Ivanka (71) - no ne želim se žaliti. Svjesna sam koliko je radova u tijeku i koliko radne snage nedostaje.
Stanari Pantovčaka koji su se upustili u razgovor za Jutarnji dijele mišljenje da se klizište trebalo spriječiti. "Ma i prije dvadeset godina sam u šetnji znao primjećivati pukotine na cesti", kaže Jurica (76), cjeloživotni rezident Pantovčaka. Klizište je 2015. godine uvršteno u katastar Grada Zagreba.
Stanari sumnjaju da će se radovi završiti u predviđenom roku. Svjesni su nedostatka radne snage, a za radnike na terenu i vozače ZET-a stanari pokazuju samo poštovanje. Tome u prilog ide jedna lijepa gesta s autobusne stanice za Pantovčak. Gospođa je naslonila ruku na vozača autobusa, ljutog zbog pokvarenog busa, i rekla: "Dragi naši dečki.", piše Jutarnji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....