"Dana 17. ožujka rano ujutro nestao je Sead Kukuruzović poznat kao Sejo. Naš prijatelj, trener, DJ, plesač, glumac. Ukoliko imate informaciju gdje bi mogao biti, ako ste ga vidjeli ili sreli od navedenog datuma molimo Vas da kontaktirate jedan od brojeva navedenih u opisu ove stranice", prva je objava u grupi Traži se Sead Kukuruzović - Sejo. Bilo je to prije punih 13 godina, piše Jutarnji.hr.
Ali za Sejinu obitelj, majku, oca, brata blizanca i sestru, bilo je to puno više od 13 godina jer njihove sekunde, sati i dani trajali su puno dulje. Njihovo vrijeme sporije je prolazilo.
Sejo i njegova obitelj napokon su dobili spokoj, ali po kojoj cijeni?
More isplakanih suza, nade, lažnih tragova, potraga, odlaska psihijatrima, pa čak i korištenja usluga vidovnjaka. Jer očajna obitelj bila je spremna na sve samo da ga pronađe.
Sejo je pronađen 25. srpnja 2011. godine u Savi, svega četiri mjeseca nakon nestanka, i od tada je bio niti kilometar dalje od svoje obitelji, u hladnjači Zavoda za sudsku medicinu... Ali oni to nisu znali.
- Brata sam davno oplakala, bila sam svjesna da ga nećemo pronaći živog, ali bijes i tuga koji me obuzimaju zbog takve nebrige nagnala me da ovo podijelim s javnošću. Jer tko zna, možda još nečiji brat, sin, roditelj čeka u tamnoj, hladnoj komori da napokon dobije mir, kao i njegova obitelj - započinje Sejina sestra Alma Smojver za Jutarnji.hr.
Svih ovih godina informacije su slabo stizale, a onda je prije tri mjeseca inspektor nazvao obitelj i zatražio dozvolu da uzme uzorak DNK i da ga usporedi s nepoznatim osobama na patologiji.
- Kako su rekli, to je bilo zato što je EU pokrenula projekt formiranja kartoteke nestalih osoba na području država članica. Niti tri mjeseca kasnije javili su da je Sejo identificiran. Napokon je došao svojoj obitelji i pokopan je - govori njegova sestra.
Sejo je bio bolestan, priča. Imao je Wilsonovu bolest koja mu je napadala jetru i mozak, zbog čega je bio u kliničkoj depresiji.
- U to vrijeme je bio strašno loše, a ostao je bez plesa, što je bila njegova ljubav. Čim je nestao, znali smo da mu se nije dogodilo neko kazneno djelo i naravno da je sumnja išla u smjeru da je učinio nešto nažao sam sebi. Tako je i bilo - priča Alma.
Obdukcijski nalaz koji su dobili kod preuzimanja posmrtnih ostataka govori da je uzrok smrti nepoznat jer ga je na osnovu stanja tijela bilo nemoguće utvrditi.
- I dalje smo sigurni da je počinio suicid i to nije upitno. Upitno je samo to da je njega njegova obitelj tražila, a on je kao komad nebitnog namještaja stajao tamo pod oznakom NN, kao da ga nitko nikad nije tražio - govori Alma za Jutarnji.hr.
Prisjeća se prvih tjedana i mjeseci nakon nestanka. Potraga za Sejom bila je prva opsežna pretraga koja se između ostalog vodila i preko Facebooka, koji je u tom trenu bio još relativno nova društvena mreža. Grupa i danas ima preko dvije tisuće pratitelja.
- Tražio ga je cijeli Zagreb. Roditelji klinaca koje je trenirao, sve njegovo brojno društvo, obitelj. Svi su bili na nogama. Ja sam koordinirala FB i telefonski odrađivala jer sam u tom trenu imala bebu od tri mjeseca - govori Alma. Sve je na nju ostavilo velikog traga, ostala je bez mlijeka, nije mogla dojiti dijete, tu jesen je često posjećivala psihijatra.
- Bili smo slomljeni. Majka je uvijek govorila "umrijet ću s očima na vratima" jer tračak nade uvijek postoji - govori Alma.
Danas više nije sigurna koliko se policija posvetila potrazi. Dojma su da se jedino zapravo uključila ekipa Sejina brata blizanca koji je bio policajac i radio u Lučkom.
- Oni su pretraživali što su mogli, pa i Savu. Njega nisu našli, ali su prilikom pretrage pronašli četiri leša. Četiri... - govori nam.
No ono što smatra osnovnom pogreškom jest činjenica da nitko, nikada, do prije tri mjeseca nije zatražio DNK za usporedbu.
- Iskreno, ja sam mislila da su to napravili po nekoj proceduri, ali nisu. Sjetili su se toga 13 godina kasnije, odnosno neki EU projekt je to odradio za njih - zgrožena je Alma.
Nije joj jasno da u to vrijeme najopsežnija pretraga, u koju je bio uključen cijeli Zagreb, nije policiji sugerirala da provjere je li pronađen mlađi muškarac baš Sejo.
- Evidentno je bilo propusta i to zamjeram. Ljuti me, bijesna sam - govori Alma.
Zgrožena je jer je njezin brat očito bio samo neki NN leš za kojega nikoga nije briga.
Koliko smo čuli, prije nekoliko godina su sa Sudske medicine tražili da Grad Zagreb pokopa njezina brata.
- Da ga zakopa negdje, no Grad Zagreb je to odbio. Vjerojatno jer nisu htjeli troškove, ali mogu im samo zahvaliti jer ga nikad ne bismo pronašli - govori nam.
Obitelj je uz obdukcijski nalaz dobila i fotografije njegova tijela, no Sejin brat ih je odmah rasparao. Nije mogao gledati brata u tom stanju.
Sada je sve što želi pravda. Da se ustanovi tko nije slijedio proceduru i zašto je njezin brat za sve bio neka nebitna osoba za koju se činilo da je nitko ne traži, piše Jutarnji.hr.
Pitamo kakav je Sejo bio prije bolesti...
- Bio je sve. Omiljen, zafrkant, s bosanskim humorom. Preteča stand-up komičara, plesač, voljen od svih. No nažalost bolest je bila jača. Naočigled sam vidjela da propada, ali nažalost nije bilo pomoći. Pokušali smo, išao je kod psihijatra... - prisjeća se.
Njima će, naravno, ostati u sjećanju upravo takav, veseo i nasmijan.
A sada napokon počiva u miru i obitelj ga može posjetiti.
No nadležne institucije bi ovoj obitelji trebale dati konačni odgovor tko je pogriješio i nanio im bol koju rijetko tko, osim onih koji i dalje traže svoje najmilije, može razumjeti...