Lijevo, desno, nigdje moga stana, kao u bećarcu tako otprilike vrluda u svojim objašnjenjima i naš Nacionalni stožer civilne zaštite. Epidemiološke mjere propisuju kako im u kojoj situaciji odgovaraju. Ako je to vukovarska Kolona sjećanja onda može, ako je dječji rođendan onda ne može. Ako je teretana isto ne može, ako je misa, onda može. Profesionalni zborovi mogu vježbati, a amaterski ne.
Danas je tako pomoćnik ministra unutarnjih poslova i ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut u emisiji Hrvatskog radija tumačio kako se mjere ne donose ad-hoc ili bez analize i pripreme.
„Rade se analize, mjere se prilagođavaju trenutku. Balansiraju se između funkcioniranja gospodarstva i pritiska na javno zdravstvo, rekao je Trut, pa potom i objasnio zašto se u crkvu može ići, a u kafiće ne.
- Lokali su prostor u koji se svi slijevaju s različitih strana, a u crkvu dolaze ljudi koji inače dolaze i koji se poznaju. Više je kretanja u lokalima i ljudi se ne poznaju, kazao je Trut.
Sve da se i poznaju, što je prilično budalasta tvrdnja kad promislite primjerice na vjernike koji na misu dođu u Zagrebačku katedralu, pitanje je i kakva je to epidemiološka mjera koja se kroji prema tome poznaju li se ljudi ili ne? Virus se širi među poznatima i nepoznatima, a mreža praćenja kontakata se ionako odavno raspala. Niti ih epidemiolozi mogu pratiti, niti ih zaraženi iskreno prijavljuju. Ranije su epidemiolozi prosječno po oboljelom imali deset, 15 pa i 20 kontakata, a sada nula ili po njih nekoliko. Ako bi kriterij bila poznanstvo, onda ni svadbe ne bi trebalo zabraniti.
Tamo se svi poznaju, zna se i točno tko je otkud došao, 'ko je kome brat, a tko pašanac i svastika, zna se i gdje su gosti otišli nakon slavlja i lako se može doći do svih kontakata i propisati im izolaciju. No svadbe su zabranjene, što je posve i logično jer se pokazalo da su legla širenja zaraze, a virus se među poznatima širi i brže nego među nepoznatima. Kad se ljudi znaju, grle se, ljube i pozdravljaju.
Susjede se pak poziva da kao Ilija Čvorović, špijuniraju preko plota, a kad se ti isti susjedi zajedno upute u trgovačli centar, nikome ništa, ne krše pravila.
Glasnogovornik HBK-a Zvonimir Ancić, kao i Trut smatra kako nije isto ići u kafić i crkvu.
- Tako bih ja mogao pitati zašto su trgovački centri otvoreni. Gdje ćemo doći ako to budemo mjerili – izjavio je nedavno Ancić.
U pravu je Ancić, vjernicima je misa jako važna, pogotovo u vrijeme došašća i pandemije koja nam svima teško pada, ali ljudski život je još važniji.
Znamo da nije pravedno što su neka radna mjesta zatvorena, a druga nisu. Što se ne može na trening, a može u trgovački centar, ne može u kafić, a može u crkvu jer svatko negdje drugdje nalazi svoj duševni mir.
Ali ako prestaneš disati onda ti je tako svejedno što je otvoreno, a što nije. Jedina želja ti je doći do daha i to je jedina ljudska sloboda koju tražiš.