Treba li se veseliti uspjesima naših sportaša? Nisam siguran. Jer da su, recimo, naši rukometaši bili totalni bezveznjaci, vjerojatno nikome ne bi palo na pamet u Hrvatskoj svojedobno organizirati Svjetsko prvenstvo, pa za tu svrhu graditi velebne arene koje otada zjape prazne.
Da smo, umjesto u dvorančuge s kojima ne znamo što bismo, ulagali u moderne bolnice, one bi neusporedivo lakše odolijevale potresima od dotrajalih zgrada iz devetnaestog stoljeća, kao što je ona sisačka. Time bismo izgubili privilegij gledanja jednog velikog natjecanja uživo – morali bismo se zadovoljiti televizijskim prijenosom iz neke druge zemlje – ali nam zato pacijenti ne bi pred brdima šute satima čekali prijevoz do najbliže zdravstvene ustanove u pristojnom stanju.
Pa sad vi procijenite što...