Građani koji su godinama tužili banke zbog kredita u švicarskim francima mogli bi ostati bez ikakve financijske koristi, pa čak i završiti u minusu, iako su dobili sporove. Analiza šest presuda županijskih sudova u Rijeci, Varaždinu i Velikoj Gorici pokazuje da su niži sudovi prvotno naložili bankama da građanima nadoknade parnične troškove, no viši sudovi su nakon žalbi banaka te odluke preinačili i presudili da svaka strana snosi svoje troškove, piše Index.
Preokret je nastao nakon odluke Vrhovnog suda od 27. svibnja, kojom je utvrđeno da potrošači koji su kredite u francima konvertirali u eure nemaju pravo na dodatnu isplatu preplaćenih iznosa obuhvaćenih konverzijom, već samo na zatezne kamate za razdoblje prije konverzije.
Budući da građani time ostvaruju tek dio prvotno traženog iznosa, viši sudovi sada smatraju da su potrošači u sporovima uspjeli samo djelomično (ili podjednako kao banke), zbog čega banke više nisu dužne plaćati njihove troškove postupka. Iako sudovi u obrazloženjima navode da time štite potrošače od plaćanja troškova banaka zbog ranije neujednačene sudske prakse, u praksi im uskraćuju povrat vlastitih, višegodišnjih izdataka.
Koliko je to nepovoljno za građane, pokazuje srpanjska presuda Županijskog suda u Rijeci: potrošačici je dosuđeno 4482,68 eura sa zateznim kamatama, ali je ostala bez ranije dosuđene naknade parničnih troškova od 6639,18 eura.
Odvjetnik Igor Metelko, koji zastupa potrošače u ovim sporovima, upozorava da su troškovi suđenja koje traje i do osam godina često veći od samog dobitka – u prosjeku se po predmetu odradi 6 do 7 podnesaka i ročišta, a svaka radnja stoji od 200 do 500 eura + PDV (kod većih kredita i do 1000 eura + PDV). Dodajmo još i financijska vještačenja koja stoje oko 700 eura, čemu treba pribrojiti i sudske pristojbe plaćane do lipnja 2023. godine, a dosuđene zatezne kamate u prosjeku iznose između 2000 i 3000 eura po kreditu.
Kada se ti iznosi usporede, jasno je da parnični troškovi dosežu ili premašuju dosuđenu naknadu.
Sukob oko prakse i uloga Vrhovnog suda
Metelko tvrdi da nižim sudovima s Vrhovnog suda stižu neformalne upute da svaka stranka treba platiti svoje troškove.
– To je u izravnoj suprotnosti sa stavom proširenog vijeća samog Vrhovnog suda iz svibnja ove godine, koji kaže da se prilikom obračuna troškova mora voditi računa o dokazivanju i osnove i visine zahtjeva, kao i s praksom Suda EU-a, koja zauzima stav da potrošač ne smije snositi ni dio parničnih troškova, jer bi takvo što djelovalo demotivirajuće na buduće potrošače koji bi danas-sutra mogli potražiti sudsku zaštitu svojih prava – kazao je.
Iz Vrhovnog suda odbacuju optužbe o slanju uputa. Glasnogovornik suda, sudac Željko Pajalić, ističe da Vrhovni sud ni formalno ni neformalno ne prenosi pravna shvaćanja nižim sudovima te da njegove odluke nižestupanjske sudove vežu isključivo snagom pravne uvjerljivosti svojih obrazloženja.
Posljedice za 30 tisuća tužbi
Oslanjajući se na ranije odluke Vrhovnog suda koje su potvrđivale da konvertirani krediti i dalje daju pravni interes za tužbu, građani su do 2023. godine podnijeli oko 30 tisuća takvih tužbi. Prema Metelkovoj procjeni, svibanjskom odlukom Vrhovnog suda obeštećenje potrošača svedeno je na oko 20 posto iznosa koji bi im inače pripadao zbog nepoštenih ugovornih odredaba. Sada, zbog novog pristupa naplati sudskih troškova, građanima koji su godinama vodili sporove prijeti da i taj preostali iznos u potpunosti potroše na odvjetnike i vještake.
– Da sumiram ovaj paradoks: nakon kolektivne presude, prakse Suda EU-a prema kojoj je protivno djelotvornoj zaštiti potrošača da potrošač snosi makar i dio postupovnih troškova, mnoštva implementiranih načela za zaštitu potrošača te brojnih odluka o tome da potrošači s konverzijama imaju pravni interes – kakvu poruku šalje Vrhovni sud?– pita se Metelko na kraju, piše Index.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....