Sjećam se mirisa prvih ljubičica na splitskim Baterijama do kojih bismo se puzeći prikradali i, neka nam bude oprošteno, krali ih. Jednom smo nagrabusili jer je podviknuo vlasnik parcele, ali tko će stići četu đaka. A krali smo da bismo buketić darovali materama za Osmi mart.
Za to vrijeme one su kupovale darove našim učiteljicama koje ćemo na Dan žena nositi u školu, gdje je sve tog dana bilo svečarski.
U razredu bismo stali u red pa jedan po jedan čekali da učiteljicu ili razrednicu poljubimo, a drage drugarice, kako smo ih tada zvali, darove bi naslagale po katedri. Mučilo bi me hoće li ona kad dođe doma uopće znati od koga je primila pojedini zamotuljak.
A kupovalo im se svašta, od cvijeća i kave do najlonskih čarapa i parfema. Najviše je bilo bombonijera koje su i...