S bljutavim okusom nikotina u ustima i prazninom u nutrini, u prvi sumrak, jedinim mogućim i donekle sigurnim – morskim putem – odlazimo iz Kruševa u Novigrad. Na novigradskoj rivi kratko se pozdravljamo s poznanicima, sjedamo u automobil i krećemo prema Zadru. Prohladno je. Bura. S ceste na uzvišici povrh Novigrada nijemo pogledavamo prema suprotnoj strani kanala, u pravcu Jasenica i Masleničkog mosta. Po brežuljcima oko sela i oko samog mosta plameni se jezici na desetak mjesta dižu prema nebu.
- Eno, i sada je pala! - promrsi nečiji glas u kabini automobila.
Na mjestu udara prvo se ukazalo milijun žarkocrvenih iskri koje su proparale tminom, a djelić sekunde zatim buknula je vatra. Maslenički se most, još uvijek i usprkos, propinjao između dviju obala.
Novigradsko nas j...