StoryEditorOCM
HrvatskaSNAŠAO SE

Kad gledate četničke snimke iz Vukovara, na njima je uvijek i ovaj srpski novinar. A tek kad vidite gdje danas radi...

Piše Marko Didić
18. studenog 2023. - 14:15

Dok cijela Hrvatska raznim događanjima obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, pa i prolaskom 25. Kolone sjećanja, mnogi prognani Vukovarci i građani ostalih slavonskih mjesta ovih dana, posebno preko YouTube kanala, gledaju razne ratne izvještaje koje u trenutku pada Vukovara nisu mogli gledati jer su bili ili u izbjegličkim kolonama ili u srpskim logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica.

Treba li reći da im se diže kosa na glavi kada pogledaju priloge tadašnjeg novinara RTS-a Nina Brajovića koji su još uvijek dostupni na tom kanalu, a u kojima on slavi ratne zločince: predsjednika tadašnje vlade Slavonije, Baranje i zapadnog Srema Gorana Hadžića, te majora JNA Veselina Šljivančanina, koji je, po Brajovićevim riječima, "sa svojim vojnicima oslobodio Vukovar".

image

Nino Brajović nakon rata i kao "generalni sekretar UNS-a"
Foto: ZA MEDIA, YouTube

Dok se Vukovarci bolno prisjećaju trenutka kada je njihov grad pokoren, autor tih ratnih priloga godinama po Srbiji govori o slobodi novinarstva, teškom položaju novinarske profesije, o srpskim medijima (izlazi 12 listova s ukupnom nakladom od 300 tisuća primjeraka) koji sve manje ovise o čitateljima i gledateljima, a sve više o bogatim sponzorima, o nekolegijalnosti novinara, licenciranom novinarstvu i nizu drugih bitnih tema.

image

S c r e e n

Što bi ratni huškač trebao govoriti o novinarskoj struci, sigurno se pitate. Pa taj ratni huškač je danas drugi čovjek Udruženja novinara Srbije, nalazi se na mjestu generalnog sekretara (tajnika) Udruženja. Brajović je u dva mandata bio i predsjednik Udruženja novinara Srbije, a vrhunac njegove moći dogodio se 2016., kad je imenovan državnim tajnikom u Ministarstvu kulture i informisanja. Izdržao je na tom mjestu samo godinu dana, ali je Vučićeva vlada tim potezom pokazala da nije daleko odmaknula od Miloševićeve velikosrpske politike, koja je Brajovića stvorila, a Vučić mu je dao i politički značaj i moć.

Tako Brajović reportažu o padu Vukovara završava rečenicom upućenom sugovorniku Šljivančaninu: "Čestitam, druže majore", da bi potom objavio reportažu o "četrdesetoro zaklane srpske djece" iako se zapravo radilo o hrvatskim žrtvama. Tu su informaciju poslije čak i Srbi demantirali u dokumentarcu "Vukovar – posljednji rez" Janka Baljka, u produkciji RTV B92.

"Tijela ljudi umrlih u vukovarskoj bolnici, koja danima nije bilo moguće sahraniti jer su grad zasipale granate" Brajović je pripisao žrtvama sa srpske strane. Rekao je kako se radi "o uglavnom o pobijenim i masakriranim Srbima".

Sam Nino Brajović o svojem tadašnjem angažmanu kaže: "To treba pogledati iz temelja i pogledati, naravno, u kontekstu vremena u kojem se živjelo. Danas je gledati svaki rat strašno i užasno. U svakom slučaju, ja sam i tada shvaćao značaj problema naprosto vodeći računa o tome da profesionalno radim svoj posao."

Kada sa srpskim kolegama razgovaram o Brajoviću i njegovu ratnom angažmanu, mnogi mi rekoše da ne bih trebao čačkati u njihovu dvorištu, nego da krenem od svojih kolega. "Neki naši kolege s HTV-a bili su Brajovićeva preslika, kojima se također ništa nije profesionalno loše dogodilo, a izvještavali su i iz logora HVO-a i razgovarali sa zarobljenim Srbima i muslimanima kao što je on razgovarao s uhićenim Hrvatima. Nijedan novinar koji prati jednu vojsku nije baš popularan nakon završetka rata kada njegove priloge gleda suprotna strana", rekoše nam mnogi, ističući i da je bilo još gorih izvjestitelja sa srpske strane u ratovima na ovim prostorima.

"Sjetite se samo izvještaja Milijane Baletić s dubrovačkog ratišta, Riste Đoge, Ilije Guzine, Milana Stojovića, Miodrag Popova, Tatjane Lenard ili Mile Štule, to je ista priča kao i Brajović", napominju mi.

No pravo je pitanje kako je Brajović dolazio do direktnih glavnih aktera zločina, a drugi novinari nisu.

"Ključ je cijelog njegovog uspjeha u tome što se svidio Slobodanu Miloševiću kad je 1997. snimio njegovu izjavu danu narodu na mitingu u Kosovu Polju 1987., kada je rekao mnoštvu: ‘Niko ne sme da vas bije‘", reče mi jedan njegov kolega iz Udruženja novinara Srbije.

I pronađosmo Brajovićevu izjavu o tom događaju.

"Dopisnik je radio glavni prilog, a ne ja, ali kada sam vidio što se događa, izletio sam iz prostorije sa snimateljem pa sam uhvatio tu izjavu i napravio prilog. Sakrili smo kasete i odnijeli ih u Beograd jer nismo znali hoće li nam ih tko oduzeti i hoće li to biti uopće emitirano, s obzirom na to da su dnevnici dolazili iz republičkih studija. Tada je moj prilog pušten u Dnevniku koji je vodio Goran Milić dan poslije, a ostalo je povijest", rekao je Brajović, te je istaknuo da je sam otišao na hrvatsko ratište, da ga iz RTS-a uopće nisu silili na to.

image

Nino Brajović nakon rata - "borac" za slobodno novinarstvo i ljudska prava

Televizija Apatin

"Dosadilo mi je da sa zaraćenih područja dobivamo samo tonske izvještaje sa slikom mjesta. Sjeo sam u čamac i kod Bača prešao na hrvatsku stranu. Sjećam se da sam 4. svibnja 1991. htio izvještavati iz Borova Sela, ali su me zaustavili hrvatski vojnici i skoro su me sa snimateljem ubili. Poslije sam ušao u Borovo Selo na drugi način."

Nije rekao da je ušao kad je Borovo Selo palo nakon masakra hrvatskih policajaca.

Pravio se glup u razgovorima s "velikanima" SAO Krajine, pa uopće nije prekidao Gorana Hadžića kad je nakon pada Vukovara govorio da Jugoslavija nije u ratu, ali da "će tri tisuće ustaša suditi domaći sud Autonomne oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srema u prvom stupnju, a imat će i pravo žalbe, o čemu odlučuje drugostupanjski sud u Beogradu".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. srpanj 2024 21:49