Još donedavno ta je scena bila nezamisliva.
Prelat Katoličke crkve pojedinačno nabraja slučajeve zlostavljanja djece od strane svećenika. Umjesto da ih brani, opravdava, relativizira njihove grijehe, on stoji i plače. Žrtvama se ispričava i moli za oprost.
– Osjećam duboku tugu i sram. Razmjeri zlostavljanja često su i veći od onoga što se uspije istražiti. Pomozite mi da svakog zlostavljača onemogućimo u daljnjim zločinima – tim je riječima nadbiskup riječki Mate Uzinić ovih dana uzdrmao temelje na kojima je do sada počivala crkvena praksa kad je o svećenicima zlostavljačima riječ.
Samo premještaj
Nadređeni bi ih biskupi najčešće premjestili u drugu župu. Smjestili u svećenički dom. Ili, a to je nažalost bio najčešći slučaj, ostavili na istome...