StoryEditor
Hrvatskavodič cms-a

Jeste li i sami nasjeli na 'fake news', što je istina, a što laž? Ovo je 19 najčešćih mitova i zabluda o migrantima i izbjeglicama koji su pokucali na našu granicu

Piše S. J. T
8. prosinca 2019. - 20:47

U medijma, na društvenim mrežama, vladaju svakojaki mitovi, od čega su dio notorne gluposti, dio su svjesne laži, a dio je očita mržnja spram drukčijih. Evo koje su najčešće lažne tvrdnje i “fake news” koji se posljednijih mjeseci “valjaju” društvenim mrežama, ali i pojedinim medijima. Tekst objavljemo u suradnji s Centrom za mirovne studije (www.cms.hr).

1. ’Tko su oni i zašto su ovdje?’

Izbjeglica je osoba primorana potražiti utočište izvan države svog uobičajenog boravišta u okolnostima koje ugrožavaju život i ljudsko dostojanstvo ili prema dokumentu Ženevske konvencije iz 1951. godine - kad postoji „osnovan strah od progona na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja”, zbog čega osoba ne želi ili ne može prihvatiti zaštitu te zemlje.

Tijekom sukoba ili zbog nemogućnosti pružanja adekvatne zaštite matične zemlje, pojedinci su često prisiljeni na prekogranični bijeg. U trenutku kad osoba izvan države uobičajenog boravišta službeno zatraži zaštitu, stječe status tražitelja azila.

Tražitelj međunarodne zaštite je, prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, državljanin treće zemlje, koji izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, do izvršnosti odluke o zahtjevu.

2. ’Tražitelji azila masovno će se useljavati u Hrvatsku, jer smo na vanjskoj granici EU-a’

Izbjeglice u trenutku bijega ne biraju destinaciju, već spašavaju svoj život, odnosno dostojanstvo. Njihov ih neizvjestan i dugotrajan izbjeglički put može dovesti do Hrvatske.

U nekim slučajevima izbjeglice iskazuju želju za odlaskom u određenu zemlju u kojoj se nalaze članovi njihovih obitelji, a s kojima žele ponovno stupiti u kontakt, pa osoba neće automatski zatražiti azil u bilo kojoj zemlji u kojoj se zatekne.

Hrvatska ne spada u vodeće zemlje prema broju tražitelja azila, odnosno osoba koje su dobile neku vrstu zaštite. Također, nije istina da svi dolaze u Europu. Osamdeset posto izbjeglica ostaje u susjednim zemljama ili zemljama u istoj regiji.

Mlada Splićanka skuplja svjedočanstva migranata po blatu Bosne i tvrdi da ih naš MUP doista mlati pendrecima i uzima im novac: Izbjeglicama nije jasno zašto ih se toliko mrzi...

3. ’Tražitelji azila ilegalni su migranti’

Svaki tražitelj azila ima prijavljen boravak u državi u kojoj je zatražio azil i iskaznicu kojom dokazuje svoj identitet. Neki od tražitelja azila zbog određenih okolnosti mogu ući i ulaze u RH bez (valjanih) dokumenata, međutim, podnošenjem zahtjeva za azil u Ministarstvu unutarnjih poslova njihov status postaje legalan te stječu pravo boravka na teritoriju RH.

Prvi korak predviđa da osoba na graničnom prijelazu ili u policijskoj postaji izrazi namjeru traženja azila ili u prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite. Osobe koje izraze namjeru traženja azila na teritoriju Republike Hrvatske, prema domaćem i međunarodnom pravu, ne smiju se sankcionirati zbog nezakonitog ulaska na teritorij.

Nakon toga započinje složen postupak ispitivanja utemeljenosti zahtjeva tražitelja azila, koji provode službenici Ministarstva unutarnjih poslova. Ilegalni migranti je pojam koji se ne koristi - osoba ne može biti ilegalna.

Osoba može biti u neregularnom statusu; u situaciji kada se zatekne na graničnom prijelazu bez valjanih dokumenata ili prelazi preko tzv. zelene granice. Osobama se može dogoditi da ostanu bez dokumenata na svom putu.

Također, mnogo ih upravo zbog situacija u matičnim državama nema mogućnost izraditi valjane putne isprave ili dobiti vize.

Svaka osoba koja je nezakonito ušla u RH, a došla je s područja na kojem je proganjana ili je izložena ozbiljnoj nepravdi, neće se kazniti zbog nezakonitog ulaska ili boravka ako bez odgode izrazi namjeru te opravda razloge nezakonitog ulaska ili boravka - Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

U situaciji neregularnosti, ako osoba ne zatraži međunarodnu zaštitu, a u zemlju je ušla neregularno (bez dokumenata, izvan službenih graničnih prijelaza), smješta ih se u Ježevo i onda se dalje provodi procedura detencije i nakon toga deportacije ili rješenja da sami napuste prostor RH i EGP.

Ovo je Nuri al Ahmed, hrvatski Sirijac: Zašto u Europu dolaze mladi muškarci umjesto da se ostanu boriti? To može pitati samo onaj tko ne zna baš ništa o ratu u Siriji

4. ’Tražitelji azila lažljivci su koji žele iskoristiti našu dobrodošlicu’

Tražitelji azila su osobe prisiljene napustiti svoj dom zbog osnovanog straha za vlastiti život i sigurnost. U ozračju političke nestabilnosti i lokalnih sukoba, koji građanima Europe uglavnom ostaju nepoznati, mnogi izbjeglice suočavaju se s izborom “ubijati ili biti ubijen”.

U osobnim svjedočanstvima pojedinaca i obitelji često se navodi upravo nedostatak trećeg izbora. Pobjeći iz svog doma, doći u nepoznatu zemlju te ostvariti pravo na azil mukotrpno je iskustvo. Kako bi osoba dobila azil, treba se podvrgnuti postupku detaljnog ispitivanja identiteta, razloga bijega i nemogućnosti povratka u matičnu zemlju, koji provode Ministarstvo unutarnjih poslova i upravni sudovi.

Tražitelji azila nisu stigli s predumišljajem, već u nadi da će pronaći sigurne i dostojanstvene uvjete života, kao i novi početak uz mogućnosti jednake lokalnom stanovništvu. Ekonomski i klimatski migranti nisu obuhvaćeni Ženevskom konvencijom, međutim, sve je više ljudi koji su prisiljeni migrirati jer su njihove države ekonomski ili klimatski uništene.

Također, ako netko dolazi iz zemlje u kojoj nema oružanog sukoba, ne znači da nije izbjeglica ako odatle bježi zbog progona ili prijetnje životu zbog svoje rase, vjere, etniciteta, političkog opredjeljenja ili pripadnosti društvenoj skupini (npr. LGBT osobe).

5. ’Među izbjeglicama možda ima i terorista’

Sumnja da su među žrtvama sukoba infiltrirani i teroristi vodi u osobito štetnu tvrdnju, koja skreće pozornost solidarne javnosti s humanitarne katastrofe na navodnu sigurnosnu krizu. Pritom se spominje uvoz radikalnih islamista u Europu, dok statistike bilježe drugačiji trend.

Postoje službeni podaci i obiteljska svjedočanstva o stotinama mladića i djevojaka, državljana upravo starijih država članica EU-a, radikaliziranih u vlastitim, europskim sredinama, koji su potom dobrovoljno prebačeni u žarišta sukoba regularnim prometnim pravcima i uz autentične putne dokumente.

Europski tisak dnevno izvještava o sudbinama državljana zemalja članica EU-a, koji su pristupili radikalnim skupinama na Bliskom istoku. Od zaoštravanja političke krize u Siriji, europske policije i sigurnosne službe međusobno usko surađuju s ciljem presretanja financijskih i ljudskih tokova, koji se iz Europe slijevaju prema zemljama u sukobu.

Građani su o ovakvim akcijama povremeno izvještavani putem medija. Sve osobe koje zatraže azil ulaze u europsku bazu podataka te ako je osoba označena kao opasna, to će odmah biti vidljivo i MUP-u, koji će reagirati u skladu s tom informacijom.

6. ’Tražitelji azila kriminalci su koji su zbog toga pobjegli iz svojih zemalja’

Upravo suprotno - tražitelji azila su pojedinci koji su bili prisiljeni na bijeg zbog ugroženosti vlastita života, odnosno dostojanstva, zbog prijetnje od mučenja, seksualnog nasilja i zbog drugih oblika kršenja ljudskih prava te straha od progona zbog pripadanja određenoj vjerskoj, rasnoj ili etničkoj skupini, kao i zbog svog političkog uvjerenja.

Svi detalji individualnih okolnosti pojedinačnog tražitelja utvrđuju se tijekom intervjua. Ako tražitelj azila prekrši zakon u RH, za taj čin odgovara kao i bilo koji drugi građanin RH.

7. ’Prvo se valja pobrinuti za svoje, a tek onda za druge’

“Odlučiti da se ne pomogne onima koji traže utočište u našoj zajednici vrlo je slično odluci kapetana broda da iz mora ne pokupi brodolomce jer mu se žuri na cilj.” (Hugo Grotius)

Brojni su građani i građanke za vrijeme rata u Hrvatskoj tražili utočište u drugim zemljama. To je povijesna činjenica koja nas povezuje s današnjim izbjeglicama – dijelimo jednako iskustvo.

Takvo zajedničko iskustvo trebalo bi nas potaknuti na solidarnost s izbjeglicama i tražiteljima azila, kao i na razumijevanje životnih situacija, u kojima su se te osobe našle.

Nezadovoljstvo razinom socijalne zaštite i socijalnih prava stanovnika RH ne smije postati izlikom za uskraćivanje humanitarne pomoći. Ljudima treba pružiti podršku bez obzira na vjeru, etnicitet ili boju kože, a bolje uvjete treba zagovarati za sve članove društva.

8. ’Vlada troši mnogo novca na izbjeglice i tražitelje azila’

Društvo poput hrvatskoga, koje je nedavno i samo prošlo kroz iskustvo izbjeglištva, uglavnom uviđa da su izbjeglice i tražitelji azila jedna od najranjivijih skupina. Uz to, pomaganje osobama koje u RH traže zaštitu je temeljem nekoliko međunarodnih ugovora o zaštiti ljudskih prava, moralna i zakonska obveza svih institucija hrvatske države.

Iako je teško reći točan iznos koji Hrvatska posredno ili neposredno izdvaja u svrhu zbrinjavanja tražitelja azila, iznos odobrene pomoći zanemariv je s obzirom na udio izbjeglica i tražitelja azila u ukupnom broju stanovnika. Puno projekata se financira iz fondova EU-a.

9. ’Tražitelji azila imaju veća prava i bolji život od lokalnog stanovništva’

Tražitelji azila imaju mnogo manji opseg prava od hrvatskih državljana. Dok borave u Hrvatskoj, tražiteljima azila osiguran je grupni smještaj u prihvatilištu za tražitelje azila te osnovni uvjeti za život: tri obroka dnevno, odjeća, higijenske potrepštine, hitna medicinska pomoć i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje za djecu, novčana pomoć u iznosu od 100 kuna mjesečno, besplatna pravna pomoć, humanitarna pomoć te sloboda vjeroispovijesti i vjerskog odgoja djece.

Pravo na rad stječe devet mjeseci dana od predaje zahtjeva za azil u slučaju da osoba pod zaštitom nije primila rješenje o odobrenom ili odbijenom zahtjevu.

Život s nepoznatim ljudima u dijeljenoj sobi uz minimalna prava i financijska sredstva ne može se smatrati uvjetima prikladnim za dostojanstven život čovjeka. Sigurnost, privatnost i obitelj najčešće nedostaju tražiteljima azila, prema njihovim vlastitim riječima. Mnogi gore navedeni segmenti integracije u praksi ne funkcioniraju.

10. ’Tražitelji azila dobivaju 100 kuna dnevno’

Ako primaju pomoć od Republike Hrvatske, tražitelji azila dobivaju 100 kuna mjesečno. Pomoć se utvrđuje u iznosu od 20 posto osnovice socijalne pomoći, koju primaju hrvatski državljani.

Pravo na ovaj iznos nemaju svi, već sljedeće kategorije tražitelja azila: tražitelj azila bez novčanih sredstava, tražitelj azila čiji troškovi života nisu osigurani na drugi način te tražitelj azila koji nije u radnom odnosu. Stoga, ako osoba ima vlastita financijska sredstva ili je zaposlena – nema pravo na novčanu pomoć.

Nakon što im je odobrena međunarodna zaštita, osobe su izjednačene s hrvatskim državljanima u svim pravima iz sustava socijalne skrbi.

11. ’Tražitelji azila uzimaju naše poslove’

Mit o „otimanju“ poslova sve je prisutniji u našim privatnim i poslovnim okruženjima. Povijesno se ponavlja u razdobljima ekonomske nesigurnosti i služi podupiranju rasističkih i ksenofobnih tvrdnji. U stvarnosti, priljev ljudi znači povećanje potreba u ekonomiji zemlje prihvata (hrana, smještaj, oprema doma, obrazovanje, prijevoz, itd.), pri čemu veća potrošnja izravno utječe na veći prihod od poreza, a posredno i na otvaranje radnih mjesta.

Tako čak i humanitarni prihvat ljudi aktivira potrebu za domaćom radnom snagom, dok integracija dugoročno znači povoljne trendove otvaranja novih radnih mjesta za domaće i pristiglo stanovništvo. Suprotno vjerovanju - ljudi ne štete ekonomiji, već joj pogoduju, kao i miran suživot te kulturna razmjena, podaci su to Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iz 2014. godine.

Otvorena i tolerantna društva lakše prepoznaju koristi ovakve razmjene za domaće gospodarstvo, dok hrvatski podaci govore da se od 938 odobrenih međunarodnih zaštita, samo manji dio ljudi uspio zaposliti. Tražitelji azila u RH imaju pravo na rad devet mjeseci od predaje zahtjeva za azil, u slučaju da u međuvremenu nisu primili izvršnu odluku o zahtjevu. Osobe s odobrenom zaštitom imaju ista prava na rad kao hrvatski državljani.

12. ’Tražitelji azila ugrožavaju našu sigurnost, hodaju u skupinama i ne govore naš jezik’

Tražiteljima azila se prilikom primanja zahtjeva za azil uzimaju otisci prstiju, zbog identifikacije i sigurnosti građana RH. Prema sigurnosnim pokazateljima koje prati MUP, tražitelji azila nisu pridonijeli povećanju kaznenih i prekršajnih djela u sredinama u kojima žive.

Stoga se može zaključiti da se strah za sigurnost nije pokazao objektivno utemeljenim. Najčešće iskazan strah spram tražitelja azila odnosi se na kretanje u skupini. Riječima samih tražitelja azila u RH, budući da ne razumiju hrvatski jezik, niti su dovoljno upoznati s društvom u koje su stigli, na ovaj se način osjećaju sigurnije i zaštićenije. Jednako tako, izlazak u javni prostor umjesto prijetnje valja interpretirati kao želju za integracijom i znatiželju o kulturi.

13. ’Tražitelji azila donose nove zarazne bolesti’

Zdravstvena zaštita za tražitelje azila detaljno je regulirana Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te pravilnikom o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja azila. Tim je dokumentima propisano da nakon dolaska u prihvatilište tražitelji azila prolaze liječnički pregled, a u slučaju dolaska iz zemalja koje se smatraju zdravstveno rizičnima, tražitelji azila prolaze dodatne preglede.

Od 2004. do 2015. godine zabilježen je samo jedan slučaj tražitelja azila oboljelog od tuberkuloze, pri čemu su poduzete propisane mjere te je širenje zaraze odmah spriječeno.

14. ’Tražitelji azila moraju se prilagoditi našoj kulturi i načinu života’

Svaki pojedinac ima pravo na slobodan izbor načina života i kulture sve dok drugima ne ugrožava ista prava. Važno je istaknuti da svaka osoba pod zaštitom RH ima pravo na održavanje i njegovanje vlastite kulture, izražavanje i promicanje svog kulturnog identiteta te očuvanje tradicije.

Kulturu nije lako zaboraviti, niti se prilagoditi drugoj, ponekad potpuno različitoj od vlastite. Umjesto inzistiranja na metodi asimilacije, potaknimo interkulturalnost kao šaroliku verziju suživota različitih kultura koja podrazumijeva dijalog, razmjenu i uvažavanje različitosti.

15. ’Tražitelji azila preplavit će Hrvatsku i uništiti naš jezik i vjeru’

Tražitelji azila u Republici Hrvatskoj čine manjinsku i nažalost marginaliziranu skupinu koja ni na koji način ne ugrožava hrvatski jezik i većinsku vjeroispovijest, koju često i sami ispovijedaju. Bilo da su vjernici kršćanske vjeroispovijesti, islama, židovstva ili neke druge religije, Ustav RH svima jamči slobodu vjeroispovijesti.

S druge strane, govoreći o jeziku, treba istaknuti da većina tražitelja azila želi naučiti hrvatski jezik, kako bi mogli komunicirati s građanima Hrvatske, zaposliti se i postati ravnopravnim članovima društva. Zakonski im je formalno učenje jezika omogućeno tek kada im je međunarodna zaštita odobrena, a u praksi im ni onda često nije dostupno.

16. ’Izbjeglice i tražitelji azila su ljudi tamnije boje kože’

Izbjeglice i tražitelji azila prvenstveno su ljudi koji napuštaju zemlju porijekla ili trenutnog prebivališta u trenutku kad im je ugrožen život odnosno dostojanstvo. To nužno ne znači da dolaze iz afričkih zemalja, već iz zemalja u kojima su trenutno ratno stanje, sukobi, nemiri ili druge po život opasne situacije.

Građani Hrvatske su također prije dvadesetak godina bili tražitelji azila u drugim zemljama svijeta. Dosad su azil u Hrvatskoj zatražile osobe iz sedamdesetak zemalja, među kojima su Albanija, Belgija, Češka, Makedonija, Rumunjska, Ruska Federacija, Slovenija, Kosovo, Turska i Ukrajina. Najveći broj tražitelja azila u RH dolazi iz Afganistana, Alžira, Irana, Pakistana, Palestine, Somalije i Sirije.

17. ’Tražitelji azila su siromašni’

Kad osoba bježi u strahu za život, često ne pomišlja na novac, nakit, računalne uređaje i druge vrijedne predmete koje posjeduje, a mogla bi ponijeti sa sobom, već doista samo - bježi. Neke osobe stignu ponijeti sa sobom nekolicinu materijalnih stvari, druge ne. Prema tome, ne možemo donositi generalne zaključke o izbjegličkoj populaciji.

18. ’Azil je za životinje’

Azil je zaštita kojom se ostvaruje odredba Ustava Republike Hrvatske o pružanju utočišta izbjeglici u Republici Hrvatskoj. U pravnom smislu pravo azila označava obranu ljudske osobnosti od ugrožavanja. Riječ „azil” potječe iz grčkog jezika, a označava utočište, pribježište, sklonište.

Korijeni prava na azil mogu se pronaći kod velikog broja antičkih naroda, uključujući Egipćane, Grke i Hebreje. Ovi su narodi pravo na azil smatrali svojom (vjerskom) obvezom te ga nisu uskraćivali čak ni kriminalcima ili osobama optuženima za zločin. Kroz povijest, crkve su također funkcionirale kao utočišta.

Sadržajno, azil označava pružanje utočišta te se u tom smislu pojam koristi i za fizičko mjesto - utočište pruženo ljudima, napuštenim životinjama i slično.

19. ’Važno je pomoći, ali…’

Tvrdnja koja početno izražava solidarnost, a zatim poziva na razboritost poslovičnim “ali”, uopće nije solidarna tvrdnja. U okolnostima humanitarnih izazova izgovoren “ali” zapravo pokazuje da je već pobijedio strah za “vlastite” resurse. 

Sljedeći je korak ideja o određivanju troška humanosti, a korak nakon njega sugerira da je takav trošak opravdan samo do određene mjere. Kao pripadnici zajednice, građani se ne bi trebali dati nagovoriti na ovakvo cjenkanje, osobito u kontekstu u kojem rijetko imaju priliku izravno na nešto utjecati. Umjesto pranja ruku, bezuvjetnom se potporom najranjivijima pojedinac zalaže za društvo u cjelini.

Vodič su izradili djelatnici, te volonteri i volonterke Centra za mirovne studije - CMS.

Više o radu Centra za mirovne studije možete pronaći OVDJE

Izdvojeno