Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
HrvatskaPRIČA O GOJKU B.

Jedini iz sela odbio se pridružiti pobunjenicima, rekao je da susjedima Hrvatima neće okrenuti leđa. Ubili su ga. ‘Njegovi‘. A ‘naši‘ su ga zaboravili

Piše Marina Karlović Sabolić
11. veljače 2020. - 13:35
Ilustracija/AFP

Prvi je s visoko podignutim rukama izašao 14-godišnji Danijel. Potom njegovi roditelji Anđelka i Mladen Bišćan. A s njima i baka Jagoda Brkljačić. Njihova obiteljska kuće, smještena na ulazu u Hrvatsku Kostajnicu iz smjera sela Panjani, tog je 8. rujna 1991. bila potpuno opkoljena.

Obitelj Bišćan odlučila se predati.

U dvorištu ih je dočekala jedinica pobunjenih Srba kojom je zapovijedao Dragan Birač. Danijela su bacili na pod. Ostale članove obitelji Bišćan hladnokrvno su smaknuli rafalima iz automatskog oružja. Potom na njihova tijela nabacali automobilske gume. I zapalili.

U ponedjeljak je za ovaj ratni zločin Birač u odsutnosti osuđen na 12 godina zatvora. Osam za ubojstvo Anđelke Bišćan i njezine majke Jagode Brkljačić. Sedam za likvidaciju Mladena Bišćana, koji je imao status ratnog zarobljenika. Županijski sud u Zagrebu za ove je zločine Biraču, koji se nalazi u Srbiji, izrekao jedinstvenu kaznu.

Svoju je presudu temeljio na izjavama dvaju ključnih svjedoka. Daniela Bišćana, koji je čuo Birača da se, nakon ispaljenog rafala, hvali "Pokosio sam ustaše". I Dragana Japranina, pripadnika postrojbi SAO Krajine, koji je i sam ranije bio optužen za ovaj zločin. A koji je u svom iskazu utvrdio da je upravo Birač bio zapovjednik i imao automatsko oružje. Dok su ostali pripadnici postrojbe imali poluautomatske puške. Koje ne mogu ispaljivati rafale.

Presuda, međutim, ne spominje četvrtu osobu koja je toga dana u kući Bišćanovih izgubila život. Riječ je o njihovu susjedu Gojku Badriću, Srbinu po nacionalnosti, koji je toga dana došao kod Bišćanovih skloniti se pred napadom srpskih paravojnih jedinica.

Gojka su njegovi sumještani Srbi iz Panjana već ranije pozvali da se pridruži njihovoj paravojski. On je to odbio. Jedini iz čitavog sela. Njegov sin Siniša već otprije se priključio Hrvatskoj vojsci. Bio je pripadnik 1. gardijske brigade Tigrovi. Gojko se - u danima kada je kostajnički kraj predstavljao "ničiju zemlju" - kod Bišćanovih osjećao sigurnije. Mladen, u to vrijeme pripadnik pričuvnog sastava hrvatske policije, u kući je imao pušku.

- On je za sebe uvijek govorio: ja sam parvoslavac, Srbin, ali živim u Hrvatskoj, ovdje sam rođen. Ovo je moja zemlja. Oni su ga zvali da ide s njima. On je to odbio. Bio je s Hrvatima. I prošao je kao Hrvati. Jedan jedini i nitko više - ispričao je svojedobno stariji sin Bišćanovih Roland, koji se u to vrijeme nalazio na hrvatskim položajima.

Mladenova supruga Anđelka se s njihovim sinom Danielom i majkom Jagodom netom vratila iz Zagreba. U jednoj od kontroverznijih odluka hrvatskih vlasti izbjeglicama iz kostajničkog kraja zaprijetili su da će dobiti otkaz u lokalnoj tvrtki Pounje ako se odmah ne vrate u Hrvatsku Kostajnicu. Anđelka je s obitelji došla kući. I vrlo brzo shvatila da se našla na prvoj liniji, usred velike ofenzive pobunjenih srpskih snaga.

- Srpskih vojnika je bilo kao mrava. Njih gotovo tisuću kretalo se iza kola hitne pomoći - opisao je na sudu svjedok Pero Maksimović.

Kada je Mladen vidio da pobunjeni Srbi nadiru, svoju obitelj i susjeda Gojka sklonio je u kuću. Uz pješadiju, napadači su dovukli i protuavionski top montiran na kamion. I nesmiljeno tukli po kući. Mladen je pokušao pružati otpor. Sinu Danielu je dao lovačku pušku.

Kako se obruč stezao, napadi su postajali sve žešći. A onda je ubijen Gojko Badrić. Pokosio ga je hitac iz protuavionskog topa. I na mjestu ga usmrtio.

Mladen se odlučio predati. Spustio je oružje i s visoko podignutim rukama izišao van. Računao je da će tako spasiti bar suprugu, sina i punicu. U toj nadi dočekao je smrt pred kućnim pragom.

Danijel Bišćan uspio je preživjeti masakr. Srpski vojnici počeli su ga tući, no od likvidacije ga je spasio zapovjednik koji je netom pridošao u Hrvatsku Kostajnicu, čiji identitet nikada nije uspio otkriti. Sklonjen je u Donju Velešnju kod obitelji Sović, koja se o njemu cijelo vrijeme brinula. Srpski vojnici odatle su ga povremeno izvlačili i batinali. A onda je, 14 mjeseci od ubojstva njegovih roditelja i bake, uz pomoć danskih pripadnika UNPROFOR-a prebačen na slobodni hrvatski teritorij.

Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik koji dokumentira ratne zločine na području Sisačko-molsovačke županije, 2007. je godine organizirao snimanje detaljne rekonstrukcije ovoga zločina koja je emitirana u emisiji Istraga NoveTV.

Stariji sin Bišćanovih, Roland, umirovljeni je satnik Hrvatske vojske. Tijekom rata bio je pripadnik 9. bojne HOS-a. Danas živi u Splitu.

Mlađi sin Danijel također se pridružio HV-u nakon što je postao punoljetan. Danas živi nedaleko kuće u kojoj je likvidirana njegova obitelj.

Siniša Badrić do kraja rata se borio u Tigrovima. Danas je djelatni pripadnik bojme "Gromovi" stacioniran u Petrinji. Ponosan na oca koji u tom ratnom kaosu susjedima Hrvatima nije htio okrenuti leđa.

#GOJKO BADRIć#DRAGAN BIRAč

Izdvojeno