Dugo se u Vladi kuha model oporezivanja nekretnina, a što vrijeme više odmiče, nedoumice se množe. Nedavno je dubrovački gradonačelnik Mato Franković obznanio kako napraviti razliku od kuće do kuće, od stana do stana, pa spomenuo zoniranje. Gradovi bi i općine, po Frankoviću, primjenjivali isti aršin kao kod komunalnih naknada za privatne iznajmljivače: oni bliže centru grada, povijesnoj jezgri, plaćali bi više, a oni na njegovoj periferiji - najmanje. Na prvu se prijedlog čini logičnim i poštenim, ali samo na prvu.
Naime, to što se dvije nekretnine nalaze u istoj zoni ne znači da ih treba i jednako oporezivati, dapače, postupi li se tako, nikako nećemo moći govoriti o tome da je porez pravedno razrezan, jer bi se po tome sve nekretnine na Mejama prodavale po suho zlato, a na Kili za siću, a nije tako; i u elitnim dijelovima ima potleušica, a u predgrađu novih stanova i zgrada koje drže cijenu.
Vila i ruševina
Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt nedavno je upozorila javnost da Vlada srlja u oporezivanje nekretnina, a da za uvođenje zakona oko kojeg se lome koplja nije uzela u obzir ovlaštene procjenitelje vrijednosti kuća i stanova, stručnjake čiji je angažman nužan kad je ova pipava tema u pitanju. Zapravo, jedva da ih je tko i spomenuo, a bez njih se ne bi smjelo krenuti u komplicirani proces koji čeka jedinice lokalne uprave i samouprave.
A jedino oni, procjenjitelji, izlaskom na teren mogu napraviti razliku od kuće do kuće, od stana do stana, i jedino oni mogu biti jamcima za pravedno i transparentno oporezivanje. To što su, primjerice, kuće na Frankovićevu Stradunu jedna do druge ne znači i da njihove vlasnike treba jednako oporezivati, jer jedna je u ruševnom stanju, "izbužanog" krova, klimavih podova, sa strujom koja samo što nekog nije ubila, a druga vrijedi milijune eura jer je puno uloženo u njezinu obnovu - prava pravcata vila. I bi li onda bilo glupo da vlasnici tih kuća plaćaju jednaki iznos -najavljenih osam eura po kvadratu? Naravno da bi, jer ti objekti samo po lokaciji spadaju u istu priču, a po tržišnoj vrijednosti različiti su kao nebo i zemlja.
Uostalom, zato banke kod podizanja kredita traže da procjenjitelji odluče u kakvom je stanju nekretnina koja se stavlja pod hipoteku, jer zona, položaj, ne znače mnogo ako je ona zrela za rušenje. Bitni su i datum gradnje, materijali, položaj, orijentacija, nije isto radi li se o sjeveru ili jugu, montažnom ili čvrstom objektu... i još tristo čuda o kojima računa vode ovlašteni procjenitelji vrijednosti nekretnina.
Porez pokojnicima
A tih procjenjitelja, vještaka, koji bi vagali koliko vrijedi koja nekretnina, trebalo bi biti doslovno desetke tisuća da bi taj silan posao obavili u imalo razumnom roku. Prije toga valjalo bi popisati sve kuće i stanove koji bi se oporezivali i odvojiti ih od onih koji tom porezu ne podliježu jer su davno zarasli u korov i draču.
Vele dalje; porez će dobiti svatko tko je priključen na struju ili plaća komunalnu naknadu; što u praksi znači da možete oporezivati štalu i kočak? Komunalnu naknadu, što je nerijetko slučaj u pasivnim dijelovima Hrvatske, šalje se često na adrese pokojnika kad se ne zna knjižni vlasnik. Takvih je kuća na stotine tisuća, a onda njihovi potomci samo ignoriraju uplatnice koje stižu jer nema pravnog temelja za njihovu naplatu.
Kad već ne možemo srediti katastar i gruntovnicu, vele iz Banskih dvora, za što će nam trebati možda i dvadesetak godina, onda ćemo barem popisati nekretnine. O.K., ključan je, dakle, registar nekretnina, no njega bi teško mogla napraviti država; prije će taj posao, svatko na svom terenu, obaviti službenici gradova i općina, s tim da će u manjim mjestima to proći kao od šale, a u gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke..., trajati godinama. A Vlada najavljuje primjenu novog poreza od prvog siječnja 2025.?
Pravedno i transparentno
Potpredsjednik Vlade Branko Bačić kazao je da bi za taj posao trebalo tri godine, no po izrazu lica koji je pratio tu izjavu dalo se naslutiti da ni on sam ne vjeruje u taj preoptimistično zacrtani rok.
Znači, tri puta smo do sada odgađali uvođenje poreza na nekretnine jer na terenu nije sve odrađeno za njegovu primjenu, da bi ga iz Vlade ponovno najavili i opet se suočili s istim nedoumicama. Nismo se maknuli s mjesta, a Bruxelles pritišće Zagreb da konačno oporezuje imovinu i smanji davanja na plaće.
U ovakvim uvjetima i na način kako je to do sada zamišljeno teško će se porez na nekretnine, tih očekivanih dvjesto milijuna eura, koje bi država i lokalna samouprava dijelile u omjeru šezdeset prema četrdeset posto, prikupiti pravedno i transparentno, prije će stvoriti ozbiljne podjele u društvu.