Marko Milanović, mlađi sin predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, dobio je stipendiju grada Zagreba za izvrsnost. Riječ je o istom onom predsjednikovom sinu oko čijih su se naknadno podignutih ocjena u Klasičnoj gimnaziji lani ispisale kartice i kartice tekstova, a očito se saga o Milanoviću mlađem nastavlja.
Naime, ovaj maturant Klasične gimnazije našao se na 75. mjestu rang liste za dodjelu stipendije za izvrsnost Grada Zagreba za školsku godinu 2022./2023. i na račun toga dobivat će mjesečno 2.700,00 kuna neto, odnosno 358,35 eura.
Marko Milanović je, čini se, zadovoljio sve uvjete za dobivanje stipendije: odličan je učenik, sve razrede srednje škole je završio odličnim uspjehom, a usto je i vrhunski sportaš. Iz Povjerenstva za stipendije su rekli da bi dobio stipendiju čak i da nije bilo onog naknadnog dizanja ocjena.
No čim se to pročulo, krenuli su komentari, a dobar dio njih sažeo bi se pod zajednički nazivnik "što će njemu stipendija pored ultrabogatih roditelja". Na tom tragu Milanovićevu stipendiju komentirao je i ustavni stručnjak iz Osijeka dr. sc. Mato Palić.
Na svom je Facebook profilu napisao kako mu "tata ima plaću od 3555,00 eura, a mama 2169,95 eura (plus mjesečni honorar od 1292,53 eura), imaju oni i dva stana. Jedan vrijedi 252 836,95 eura, a drugi 159 267,37 (suvlasništvo s trećim osobama).
Međutim, imaju oni (suvlasništvo s trećim osobama) i vikendicu koja vrijedi 79.633,69 eura. Ipak i unatoč svemu to nije sve. Uštedjelo se i nekih 132.722,81 eura. Povrh toga ti se prijaviš za stipendiju i dobiješ 360 eura mjesečno. Ma daj pet, srce malo pametno."
Okej, dalo bi se do sutra moralizirati je li, pored za hrvatske prilike iznimno utjecajnih i financijski dobrostojećih roditelja, Marko Milanović trebao aplicirati za stipendiju. No, činjenica je da je nije dobio na račun lošeg socioekonomskog statusa, nego po kriteriju izvrsnosti. I apsolutno na nju ima pravo.
Grad Zagreb, baš kao i brojni drugi gradovi i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, dijeli više vrsta stipendija. Najčešće po kriteriju socioekonomskog statusa, izvrsnosti, a posebne stipendije nerijetko dobiju i studenti s invaliditetom.
Dalo bi se raspravljati (i trebalo!) oko toga koliko bi se stipendija trebalo podijeliti za svaku od kategorija, a čini nam se svrsishodnije izdvojiti više novca za poticanje marljivih učenika iz siromašnih i socijalno ugroženih obitelji nego onih koji su "samo" odlikaši.
Što se tiče stipendija Grada Zagreba, dojam je i da nije baš najpoštenije da se za izvrsnost podijelilo 180, a za loše socioekonomsko stanje svega 80 stipendija. U milijunskom gradu vjerojatno ima više od 80 srednjoškolaca koji postižu odlične rezultate, a žive u socijalno teškim uvjetima. Zagreb daje i 90 stipendija za srednjoškolce pripadnike romske manjine, te 179 za učenike koji se školuju za deficitarna zanimanja. Svi oni dobivaju u lipu, odnosno u cent, isti mjesečni iznos: 2.700,00 kuna, odnosno 358,35 eura. Nekima od njih bogatstvo, drugima džeparac bez kojeg bi mogli.
Ali sva njihova imena su objavljena i nismo baš sigurni koliko se pritom pazilo na njihovu privatnost i ispoštivao GDPR.
Stigma siromaštva danas je možda teža od ijedne, a pogotovo bi se na zaštitu privatnosti trebalo paziti kad su u pitanju djeca. Ajde još što su ovi superodlikaši objavljeni na stranicama Grada, ali je li baš trebalo objaviti imena srednjoškolaca iz socijalno ugroženih obitelji? Kao da im već samo to nije dovoljno teško.
A istovremeno se, recimo, pod šiframa kriju imena novoupisane djece u vrtićima.
Marko nije prvi
Slučaj Marka Milanovića podsjetio je i na djecu poznatih splitskih političara, bivših i sadašnjih gradonačelnika, Andre Krstulovića Opare i Ivice Puljka, oko čijih se javnih stipendija prije par godina također polemiziralo.
Krstulovića Oparu mnogi su 2016. javno prozivali nakon što je njegova kćer Anđela, tada odlična studentica zagrebačkog Medicinskog fakulteta s prosjekom ocjena od 5,0 dobila gradsku stipendiju. Isto se pisalo kako joj roditelji zarađuju lijepe plaće, a ona se, zamislite, usudila tražiti stipendiju. Ali i Anđela ju je dobila na račun izvrsnosti, a ne na račun bušte svojih roditelja. I, da ne bi bilo zabune, dobila ju je prije nego joj otac postao gradonačelnika, temeljem natječaja koji je bio raspisao tadašnji gradonačelnik Ivo Baldasar, a pravo na stipnediju je ostvarili u razdoblju kad je Split vodila Vladina povjerenica Branka Ramljak.
Priča se ponovila već iduće 2017. godine, ali tada se radilo o Tomi Puljku, sinu sadašnjeg splitskog gradonačelnika Ivice Puljka i saborske zastupnice Marijane Puljak. U to doba Krstulović Opara je bio gradonačelnik, a Marijana Puljak gradska vijećnica, a o svemu je, kao i inače, odlučivalo stručno Povjerenstvo na temelju postignuća kandidata.
Znajući kakvu je agoniju prošla njegova obitelj zbog prozivki na račun stipendije, Krstulović Opara je prvi stao u obranu prava sina Puljkovih na stipendiju, unatoč činjenici da su i njegovi roditelji imućni.
- Svaka čast Tomi Puljku! Čestitam i njemu i njegovim roditeljima na odličnim ocjenama i rezultatima koje postiže, kao što čestitam i svoj drugoj djeci koja su ostvarila pravo na stipendiju. Sretan sam što ove godine Grad ima više novca i što smo podijelili duplo više stipendija.
Žao mi je što je moja kći prošle godine, ni kriva ni dužna, samo zato što sam joj ja otac, bila podvrgnuta linču zbog toga što je zasluženo ostvarila pravo na gradsku stipendiju - u dahu nam je tada kazao Andro Krstulović Opara i podsjetio kako se njegovoj obitelji prigovaralo da je na taj način oduzeta mogućnost nekom siromašnom studentu da uzme taj iznos, iako kriterij za dodjelu ovih potpora nije bio socijalni status, nego isključivo izvrsni školski rezultati.
U međuvremenu je Anđela Krstulović Opara i diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i stekla titulu doktorice medicine, a i Toma Puljak je uspješan student zagrebačkog FER-a.
