I dok groznica Europskog nogometnog prvenstva trese stari kontinent, a u Hrvatskoj već sve prelazi u pravu euforiju, s navijanjem, pjevanjem, ispijanjem piva u čast naše reprezentacije, dotle u malom zaselku Strinićima u općini Lokvičići, na zapadu Imotske krajine, najdražemu mjestu jednog od junaka utakmice s Talijanima, Ivana Strinića, slavi se u miru, tišini i molitvi.
Pitoreskni mali zaselak u vrućem lipanjskom prijepodnevu obgrlio se molitvom. Ispred starih kamenih kuća sjede stare bake i s krunicom u ruci mole se Gospi i Bogu. A u zaselku svega petnaestak duša, od toga više od polovine onih s više od osamdeset godina.
– Hvaljen Isus, ima li netko od rodbine Ivana Strinića? – zapitasmo tri bake što su se zanijele u molitvi u hladu kamenog solara.
– Vazda budi,...
Pitoreskni mali zaselak u vrućem lipanjskom prijepodnevu obgrlio se molitvom. Ispred starih kamenih kuća sjede stare bake i s krunicom u ruci mole se Gospi i Bogu. A u zaselku svega petnaestak duša, od toga više od polovine onih s više od osamdeset godina.
– Hvaljen Isus, ima li netko od rodbine Ivana Strinića? – zapitasmo tri bake što su se zanijele u molitvi u hladu kamenog solara.
– Vazda budi,...
