Milardović: Srbi dolaze u Hrvatsku raditi i ljetovati. Misli li Vučić i njih mobilizirati kad opet priziva rat?

Nije mu ovo prvi put. Aleksandar Vučić i prošle je godine spominjao “drugo poluvrijeme”.

Nije naravno mislio na nogometnu utakmicu, nego na rat iz devedesetih. Tada je prisnažio da NATO i EU žele obračun s Dodikom, a Bošnjaci – drugo poluvrijeme.

Ove je godine u Mrkonjić Gradu (BiH), na obilježavanju godišnjice “Oluje”, poručio da Srbija više nikada neće dopustiti novu “Oluju” ni pogrom nad srpskim narodom. Srbija je 1995., prema njegovim riječima, bila slaba. Sada je snažna, uspješna, ekonomija joj gazi naprijed, a vojska dobiva najmodernije naoružanje.

Na nekoliko je mjesta, kaže srpski predsjednik, čuo da neki čekaju “drugo poluvrijeme”.

– Mi ih molimo da ne čekaju drugo poluvrijeme. Molimo ih da to ne rade jer s njima želimo mir i dobre odnose – istaknuo je Vučić, naizgled se velikodušno pozivajući na mir, a zapravo dvosmisleno najavljujući mogućnost novog rata.

Riječ je o metafori kojoj se posljednjih godina uporno vraća. Jednom je njome opisivao Bosnu i Hercegovinu, sada Hrvatsku. Tko su “neki ljudi” koji čekaju drugo poluvrijeme nije rekao. Ali je neosporno da tu metaforu strateški ubacuje u javni prostor.

Srbija za novi rat protiv Hrvatske nema snage. Poraz velikosrpske politike 1995. u Hrvatskoj bio je težak i konačan. Od njega se Srbija nikad nije oporavila, pa se Vučić sada, bar simbolički, pokušava vratiti na mjesto na kojem je taj projekt doživio svoj slom. Gurajući pod tepih činjenicu da su na koncu izgubili sve ratove koje je devedesetih vodila.

Osim toga, u Srbiji će uskoro izbori. Vučić je poljuljan i svim se silama bori da zadrži vlast. Očito je procijenio da je za pristaše njegova SNS-a povratak u ratne mitove devedesetih najbolje pogonsko gorivo za predstojeću kampanju. To i tzv. srpski svet kao “ljepak” za sve Srbe na Balkanu, nadaju se u Beogradu, mogli bi odnijeti prevagu.

Prazna puška za mobilizaciju

– Ako ćemo početi od premisa političkog realizma i geopolitike i odnosa u Europi, to je pucanj u prazno, prazna puška koja je u funkciji mobilizacije nacionalističkih masa u Srbiji u kontekstu njihovih unutarnjih previranja i nadolazećih izbora. Vučić se planira po Putinovu modelu zamijeniti sa svojim Medvedevom – ističe politolog prof. dr. Anđeko Milardović sa splitskog Instituta za europske i globalizacijske studije, u izjavi za Slobodnu Dalmaciju.

– Srbija je izgubila prvo poluvrijeme u vremenu kad je Hrvatska bila u vojnom smislu nitko i ništa. Toliko o srpskom junaštvu i tom vojničkom mitu koji je srušen u vrijeme agresije na Hrvatsku. Sada, kada je Hrvatska članica Europske unije i snažne vojne organizacije kao što je NATO, mahati susjedima ratom nije baš razumno. Čovjek je, krležijanski rečeno, na rubu pameti – smatra prof. dr. Milardović. Vučiću bi, ocjenjuje on, bilo bolje da radi nego da ratuje.

– Što bi on s ratom napravio? Nisu ovo geopolitičke prilike kao što su bile u doba raspada Jugoslavije. Sve se promijenilo.

Samo što je on ostao dosljedan titoističkom modelu pa se prije podne klanja Moskvi, a poslije podne se klanja Bruxellesu, kao da njegov četnički background ima nekakve veze s titoizmom – ističe naš sugovornik.

On smatra da bi na Vučićeve riječi trebala reagirati i Europska unija i NATO.

– On je permanentni remetilački faktor na Balkanu. Živi isključivo na konfliktu i na sukobima, nesvjestan da se “mindset” danas potpuno promijenio.

Srbi dolaze u Hrvatsku kao članicu Europske unije ljetovati i raditi. Misli li Vučić njih mobilizirati – pita se na kraju ovaj poznati politolog.

Još je jedan važan razlog zbog kojeg izravne i prikrivene prijetnje srpskog predsjednika Hrvatskoj zapravo ne mogu ništa.

Mi smo naime jedna od rijetkih država bivše Jugoslavije u kojoj Vučićev “srpski svet”, za razliku od, primjerice, BiH ili Crne Gore, nema svojeg relevantnog promotora. Hrvati nikada nisu bili blagi prema Miloradu Pupovcu i njegovu SDSS-u, no činjenica je da je on na prošlim parlamentarnim izborima u manjinskoj izbornoj jedinici “pomeo” Vučićeve kandidate.

Onu polugu koju je Slobodan Milošević imao 1990. – a koju su činili pobunjeni Srbi u tzv. SAO Krajini, zapadnoj i istočnoj Slavoniji te Baranji i zapadnom Srijemu – Aleksandar Vučić danas nema.

I koliko god se on rugao sintagmi o hrvatskim Srbima, činjenica jest da velika većina hrvatskih građana srpske nacionalnosti prihvaća Hrvatsku kao svoju državu. I ne čeka da im Beograd više određuje sudbinu. kao što je to, s katastrofalnim posljedicama, bilo 1990. godine.

No, Vučić se ne predaje. Uoči proslave “Oluje” TikTok, Facebook i Instagram bili su zatrpani objavama na engleskom jeziku koje su govorile o tome kako je oslobodilačka operacija Hrvatske vojske bila zapravo najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata. Kako su ustaške vlasti u Zagrebu prognale stotine tisuća Srba iz Hrvatske kako bi stvorili etnički čistu državu. Ubijajući, iživljavajući se i spaljujući pritom tisuće Srba.

Marijan Palić jedan je od vodećih stručnjaka za politički marketing specijaliziran upravo za kampanje na društvenim mrežama. Pitamo ga trebaju li hrvatske vlasti na ovakve stvari reagirati, ili ih ignorirati.

– Internet postaje bojno polje, čak i veće nego što je to slučaj s tradicionalnim medijima. Na internetu se stvara percepcija. Koliko sam mogao primijetiti, zadnjih je dana bilo puno osuda “Oluje”.

Farme botova

Naši građani su dosta jako reagirali sa svojih profila i to su bili realni komentari od realnih ljudi. Vjerojatno su išli napraviti kontrareakciju – ističe Palić.

On pritom podsjeća da su još ranije iz raznih izvora stizale informacije da Vučićev SNS ima tzv. farme botova.

– Na njima je zaposleno jako puno ljudi. Oni svaki dan dođu u zgradu, na ulazu se “čekiraju” kao da su došli na posao, sjednu za svoje računale i tamo imaju upute pod kojim se korisničkim imenom moraju registrirati i što taj dan trebaju komentirati na portalima, TikToku, Facebooku...

Oni na taj način pokušavaju kontrolirati narativ i pojačavati poruke iz njihovih medija, kao i nekoga difamirati – naglašava Palić.

Potencijalna opasnost, naglašava on, leži u činjenici da oni dobiju zadatak nešto komentirati i izvan granica Srbije.

– Rusi su to radili na izborima u Rumunjskoj i utjecali na rezultate. Tu je praktički ugrožena i nacionalna sigurnost – upozorava on.

Navodi i zanimljiv primjer iz Hrvatske.

– Jedan portal u vrhu stranice ima komentare čitatelja, a netko je na Redditu primijetio da je upisan komentar na engleskom o hrvatskoj politici, na kraju kojeg je pisalo “prevedi to na hrvatski”.

To su očito neki strani botovi koji su u Chat GPT-ju trebali prevesti komentar i staviti ga na hrvatski, ali to greškom nisu napravili – naglašava Palić.

Manipulacije na internetu su opasne, a dugoročno će im i države, zaključuje naš sugovornik, trebati posvetiti više pozornosti jer se njima potencijalno ugrožava nacionalna sigurnost.

Moguće je da je za Vučića i njegovu kamarilu drugo poluvrijeme već počelo. Politika koja se hrani prošlim ratovima teško može preživjeti bez stalnog jahanja na nekom novom.•