Poznata književnica Vedrana Rudan, koja se već dulje vrijeme bori s teškom bolešću, objavila je još jednu emotivnu i iskrenu kolumnu, napisanu iz perspektive onkološke pacijentice. Rudan je zahvalila medicinskim sestrama koje se svakodnevno brinu o oboljelima, ali i ukazala na njihov težak posao.
"Riječka onkologija je u kamenu i željezu. Proširuje se dok vrućina ubija, medicinske sestre dave se u paklu sa smiješkom na licu. ‘Pacijentima je najgore‘, ‘To je naš poziv‘. Mogu li smjene od 0 do 24 biti nečiji poziv ili je to ipak hrvatski državni zločin?", započela je Rudan, koja se prisjetila trenutaka provedenih u bolnici, uključujući noćne obilaske i svakodnevnu njegu koju su medicinske sestre obavljale s osmijehom na licima.
"U grupi sam ‘onih kojima je najteže‘. Zato znam da mi nije najteže. Umrijet ću, umrijet će i drugi. Jučer sam bila na kontrolnom pregledu. Čula sam priču u koju još uvijek ne mogu povjerovati. Trenutno sam kod kuće. O meni brine obitelj. Juha, čaj, hrana kruta, meka, pranje na krevetu, odnošenje iz sobe viška mog materijala... Glumim kako dremuckam. Sram me je. Na koje sam grane pala. Kad im to kažem, čujem samo jednu rečenicu: ti si naša. Čija sam kad sam u bolnici danju i noću, kad u tri ujutro osjetim ruku na čelu, kad u pet sestre vidim kako odnose moj otpad koji se meni beskrajno gadi, kad mi u šest mjere tlak, temperaturu... Nisam bogata, da jesam, dala bih im sve što imam. ‘To je naš poziv…‘ Pitam koliko su plaćene iako osjećam nelagodu kad misle da mi moraju odgovoriti", navela je Rudan.
Kaže kako više nitko ne govori o medicinskim sestrama.
"O njihovim plaćama nitko ne piše, ne snimaju se TV-emisije. Hrvatske medicinske sestre štakori su koji smetaju na putu. Ipak, čula sam, mjesečno primaju od 1.200 do 2.000 eura. Ima tu i prekovremenih", istaknula je.
"Ona jučerašnja priča iz bolnice ne ide mi iz glave. Ne znam je li sretna ili stravična. Doktorica Ivana je pukla. Nije više mogla izdržati patnje svojih kolegica. Smjene od sedam do 19 pa od 19 do sedam... nikad kraja. Unajmila je brodicu, glazbu i pozvala na jednodnevni izlet kolege koji su mogli doći. Plesalo se, pjevalo, smijalo. Između Cresa i Krka Jadranom je plovio brod veselja. Trebaju li hrvatski građani šutke gledati kako njihove najdraže čupa rak iz života, a njihovu dječicu davi u zagrljaju sestara? Svi mi koji smo čuli Ivaninu priču plačemo nad životom robova u našim bolnicama. To neće pomoći ni Ivani kojoj je puklo srce, ni nama ni njima. Kako ne kužite, slijepci! Budući bolesnici! Izađite na ulice i svim se snagama borite protiv države koja je rak za Hrvatsku", zaključila je Rudan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....