Svaki hrvatski branitelj ima svoju specifičnu priču koja mu je nekada uteg, a nekada poticaj da se lakše nosi s izazovima koje život nosi. Neke su pak priče ipak specifičnije, baš kao i sami branitelji. Da među njih svakako spada Ive Baždarić prepoznali su i autori jedne od najboljih ekranizacija kada je u pitanju Domovinski rat - serije "Nestali". Spletom okolnosti Ive je postao jedan od važnijih kotačića na setu koji se našao upravo na području na kojemu je Ive proveo dobar dio ratnog puta. Suradnja se dogodila spletom okolnosti kada su autori naišli na zaseok Baždarići kod Paljuva u zaleđu Zadra gdje Ive ima imanje.
Njegov ga je pas uzbunio te mu ukazao na prisustvo nepoznatih mu osoba koje su ondje inače rijetka pojava, osobito zimi. Stoga im je Ive odlučio priči, a kada su mu rekli da traže lokaciju za igranu seriju o Domovinskom ratu odmah mu je na um pao dio Baždarića koji je od rata ostao netaknut.
"Prvi kontakt uspostavio sam s Damirom Gabelicom i Ivanom Ujevićemi ponudio im se da ga odvedem na idealnu lokaciju za njihov projekt. Kada sam to učinio čovjek nije mogao doći k sebi. Rekao je da je ta lokacija kao izmišljena baš za njihova snimanja. Naime od operacije ‘Oluja‘ ondje se ništa nije promijenilo, sve je ostalo isto osim što nema više građevinskog otpada i šute te čahura. Razmijenili smo brojeve telefona, da bi idući vikend došla cijela ekipa. Tako je i bilo, bila je to ledena nedjelja, minus i bura. Pokazivao sam im autentične lokacije na kojima smo se borili i prepričavao što se na njima događalo. Bio je među njima jedan koji se osobito raspitivao o tim stvarima. Zbog zime je bio zabundan, kroz kapuljaču su mu se vidjele samo oči i nos. U jednom trenutku vidio sam da plače."
Ispostavilo se da je ta osoba bio Joško Lokas, scenarist "Nestalih". Ive je ostao u nevjerici kada je shvatio s kim je cijelo vrijeme pričao. Za desetak dana Lokas je stigao s glumačkom ekipom na čelu s Goranom Navojcem.
"Odlučili su prve minute prve epizode snimati upravo na mjestu gdje sam baš ja imao gadan susret s neprijateljem. Kad su oni počeli snimati i kada su glumci počeli pucati onim manevarskim mecima meni je krv proključala u sekundi. Kada sam vidio kako drže puške, kako pucaju rekao sam prvome do sebe – Stani, stani! Bio je to glumac Marko Cindrić. Pokazao sam im razrušene kuće i zidove izrešetane gelerima granata i rekao – Ovdje su ljudi izginuli. Ponašajte se kao da sad ginu pored vas! Prišao mi je Goran Navojec i tako me zagrlio da mi je gotovo rebra polomio."
Upravo je s Goranom Ive razvio posebno prijateljstvo prateći ga u stopu i davao mu savjete. Tako je jedan od najiskusnijih hrvatskih glumaca ulogu Prke, za koju je nagrađen Večernjakovom ružom, gradio i na savjetima jednog od najiskusnijih ratnika zadarskog zaleđa. Baždarićeva životna priča započela je u Baždarićima, a u njima će po svemu sudeći i završiti. Nadamo se ne tako skoro. No neki su imali drugačije planove te su ih pokušali ostvariti tijekom Domovinskog rata. Koncem 1991. godine Paljuv i Baždarići okupirani su u operaciji JNA pod nazivom "UDAR-91" koju je vodio Ratko Mladić. Crta obrane hrvatskih snaga pomaknula se desetak kilometara zapadno od Paljuva, sve do Posedarja. To nije obeshrabrilo Ivu i njegove suborce predvođene Antom Barabom – Čičom. Štoviše u njima se probudio inat i želja da se što prije vrate i oslobode svoje selo. Dogodilo se to za nešto više od godinu dana u operaciji "Maslenica" no u tom razdoblju nisu mirovali. Ive je čak tri puta s nekolicinom suboraca ulazio u selo. Prvi put 10. veljače 1992. kada su iz okupiranog Paljuva uspješno evakuirali 15 staraca neprijatelju "pred nosom", doslovce.
"Tom sam prilikom, u svojoj staroj kući, bio na dva metra od čovjeka koji je preturao stvari po njoj. On krši, lomi, gazi, nabija, a ja dva metra iza njega tresem se, frcaju mi kapi znoja s čela, a ne smijem ništa kako ne bi ugrozio civile koje smo došli spasiti. To je ogromna snaga uma."
Brzo se saznalo za ovu akciju nakon koje pobunjeni Srbi nisu tek tako ulazili u selo već s oprezom. Unatoč tome Ive je nakon toga još dva puta ulazio u Paljuv koji je prije rata etnički čisto hrvatsko selo. Drugi put išao je s 15. na 16. travnja i 10. na 11. lipnja 1992. godine. Nikada nije išao sam, niti se kretao istim pravcem do sela. Svaki put svjedočio je pljačkaškim pohodima "komšija" iz Kašića i Biljana, ali i okrutnim zločinima nad civilima koji se nisu evakuirali iz sela.
"Svaki put kada bih dolazio u selu sam boravio po 24 sata. Doživio sam i vidio svašta. Naišao sam u selu na ženu od 92 godine Stanu Buterin. Živjela je u maloj sirotinskoj kućici. Vidio sam da je kvaka razbijena i vjetar je lupkao s vratima. Oprezno sam ušao. Žena je ležala na krevetu, a preko glave je bila prekrivena kuhinjskom krpom na kockice. Krpa je imala tamnu smeđu mrlju, a kada sam je puškom odmaknuo shvatio sam i zašto. Tu su jadnu ženu zaklali. Dvadesetak metara dalje živjeli su jedna baba i did koji su, kada smo evakuirali civile, rekli da su bolesni i da neće ići iz sela kako ne bi ugrozili i otežavali kretanje ostatka grupe.
Zvali su se Zorka i Jure Buterin. Kada smo ih došli posjetiti naišli smo samo na babu Zorku. Od straha me nije prepoznala, tresla se. Kada sam je pitao gdje je did Jure rekla je da je ubijen, da je bio neki čovjek iz Kašića koji im je ubacio bombu preko vrata koja je dida teško ranila. U teškim mukama did je podlegao ranama i sedamnaest dana ležao mrtav u krevetu. Tek kada se baba požalila UNPROFOR-cima oni su ga odnijeli na groblje i zakopali. Kasnije sam saznao i tko je ubio dida Juru. Danas taj čovjek živi u Australiji."
Na tragediju i strašno ubojstvo i dalje podsjećaju vrata izrešetana gelerima bombe koja se nalaze upravo u dijelu sela gdje su se snimali "Nestali". Ive Baždarić, kao pripadnik 7. domobranske pukovnije, tijekom operacije "Maslenica" kao domaći čovjek odigrao je važnu ulogu uvodeći svježe snage koje su pristizale iz raznih krajeva kako bi učvrstile crtu obrane Paljuv – Novigrad koja je bila uspostavljena nakon napadne faze operacije. Osim toga sudjelovao je u nizu pješačkih borbi kada je tijekom veljače u više navrata crta probijana, ali nikada do kraja. U tom razdoblju Ive se borio protiv "Arkanovaca", "Belih orlova", "Vukova s Vučijaka" i "Niškim specijalcima". S terena je izbivao samo jedan dan – kada je 9. veljače 1993. bio teško ranjen. Što je za njega operacija "Maslenica" nismo ga pitali. Zapis o tome ostavio je na svojem Facebook profilu, a mi ga prenosimo u autentičnom obliku:
"...kad u daljini vidiš svoju kuću, kad vidiš da ti selo pale i ruše a nemožeš tamo a želiš, želiš toliko da se treseš ali ipak nemožeš
- to ti je akcija MASLENICA
kad u hladno zimsko jutro kreneš, jedan za drugim, kad se svako malo bacaš od detonacija i gelera, kad zemlju i kamen zasipa po tebi, a ti još jače želiš ići dalje
-to ti je akcija MASLENICA
kad uđeš u svoje selo, ne prepoznaješ ni kuće ni ulice, kuće bez vrata, bez prozora obavijene dimom i prašinom, ulice neprohodne
-to ti je akcija MASLENICA
kad u takvom okruženju slušaš nebrojene detonacije, prasak, lom, i kad čuješ zapomaganje kolege svoga, svoga brata smrtno ranjenoga
-to ti je akcija MASLENICA
kad gledaš kako ga odvoze, kroz kiše projektila, metaka i gelera a nema povlačenja ni odustajanja nema pauze ni odmora
-to ti je akcija MASLENICA
kad padne noć, kad nastane jeziva i sablasna tišina, tišina koja uši i mozak para, kad se nesmiš pomaknut više od metar dva, kad se u kosti studen uvlači i jedva čekaš da se svane
-to ti je akcija MASLENICA
kad jutro započne kao jučerašnji dan, kad je umisto mirisa kave svud oko tebe miris baruta i eksploziva, kad pušku počneš grčevito stezat kao iz očaja i sve svoje nade polažeš u nju
-to ti je akcija MASLENICA
kad opet vidiš kako nekog ranjenog odvoze kroz kiše granata, kad neznaš tko više nije sa nama, tko je ispao iz ekipe, samo vidiš povrijalu krv na cesti, a neznaš čija je
-to ti je akcija MASLENICA
i kad opet večer padne, kad vidiš osušenu krv na svom rukavu a neznaš čija je, kad vidiš rupe od metaka na svojoj odori, od onog rafala u komadu a nisi pogođen, kad su oči gladne a želudac pun, pun muke i patnje, kad ti tijelo traži malo odmora i sna a znaš da nesmiš zaspat
-to ti je akcija MASLENICA
kad ti nakon par dana dođe smjena a ti neznaš koji je dan, kad su ti ruke tamnije od đonova, kad ti pomisao na toplu vodu i meki krevet zagolica maštu
-to ti je akcija MASLENICA
kad shvatiš koliko njih više nije tu, koliko ih je ranjeno a neznaš ni di su ni kako su, kad neznaš tko je sljedeći i hoćeš li sutra biti tu, kad se ipak nadaš da ćeš imati sriće
-to ti je akcija MASLENICA
kad sve to proživiš i preživiš, kad te strašni snovi noćima bude, kad kroz snove čuješ sve one krikove i jauke, kad se jutrima budiš znojan i u grčevima, kad moliš Boga da ti ne izbriše sićanja, da se sićaš, da pamtiš....zato, ne pitajte nas, možda nam je lakše ovako, napisat kad smo sami, da ipak ne vidite naše oči u tom trenu, još smo ponosni i nebi da nam vidite suzu neku
-to vam je bila akcija MASLENICA"