StoryEditor
HrvatskaJučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Sa svojih 58 godina života, malo škole i staža, nekoliko članaka, knjiga i dijagnoza, gledao sam uniformiranog dječaka kako trenira strogoću nada mnom

20. svibnja 2022. - 09:04
Policija prijetnje novinarima doživljava kao njihov (dakle, naš) privatni problem. Kome prijetnje smetaju, neka lijepo tuži. Nasilnici eventualno mogu postati policijski problem samo ako se mi baš useremo od straha i zatražimo pomoćGoran Šebelić/Cropix

Tek što je počelo drugo poluvrijeme utakmice Rijeka – Hajduk, netko mi je pozvonio na vrata. Taj netko bio je policijski službenik u civilu, koji se uljudno predstavio, objasnio da reagira po dojavi i upitao smije li ući. Uveo sam ga u dnevni boravak gdje smo kratko razgovarali, obojica ne skidajući pogled s televizijskog ekrana na kojemu su Livaja i društvo održavali vodstvo protiv demoliranih protivnika.

O čemu se radilo? Stanovita je odgovorna građanka na Facebooku pročitala jedan uznemirujući post čiji se autor srčano, uz odobravanje nekolicine svojih prijatelja, založio za moje premlaćivanje zbog "Grintanja" u kojemu sam se bavio katoličkim talibanima koji se pompozno nazivaju prigovaračima savjesti. O tome je imenom i prezimenom obavijestila policiju koja je brzo reagirala, poslavši čovjeka da me informira o prijetnji, raspita se je li me ona uplašila i mislim li službeno podignuti prijavu protiv wannabe štemera.​

Odbijena ponuda

Simpatičnom gostu zahvalio sam na informaciji, kazavši mu da se trenutačno plašim samo Rijekina trenera Gorana Tomića, jer bi bilo grozno da njegova ekipa anulira Hajdukovu prednost. Posjetitelj je prema tim riječima pokazao puno razumijevanje, dodavši kako sam slobodan podignuti službenu prijavu ako se osjećam ugroženo.

Zahvalio sam mu na ljubaznoj ponudi koju sam jednako ljubazno odbio. Razlog? Već dugi niz godina, pače desetljeća svakakav se okot osjeća pozvanim vrijeđati me i prijetiti mi, ne samo po kanalizaciji društvenih mreža, nego i uživo, na ulici. Kad bih sve takve tipove prijavljivao, život bi mi postao jadan koliko i njihovi životi. Stoga sam se s gospodinom srdačno pozdravio, uvjeren da time, barem na neko vrijeme, prestaju moji odnošaji s hrvatskim redarstvom.

No, pet dana kasnije, oko deset sati ujutro, primio sam poziv s fiksne linije splitskog predbroja. Pozivatelj se predstavio kao policijski službenik, ne onaj "stari", nego neki drugi, i zatražio da dođem na razgovor u postaju. Kad sam ga upitao smijem li znati zašto, kazao mi je da o tome ne može pričati preko telefona.

Sat vremena kasnije, ne baš sasvim mrtav-hladan, nego pomalo uznemiren, sjeo sam u stolac preko puta mladića u uniformi koji mi je pod nos stavio list na kojemu je bio otisnut jedan Facebook post. Njegov autor, inače prijatelj čovjeka koji me poželio "naprobijat", potužio se u toj objavi da ga je policija posjetila samo zato što je sudjelovao u žovijalnoj prepisci čija je tema bilo moje premlaćivanje. Naravno, svoju je bilješku začinio s nekoliko prigodnih toplih riječi na moj račun.

"Osjećate li se uplašenim?", upitao me muškarac u odori, od mene cirka trideset godina mlađi, nakon što sam digao pogled s papira. Nisam navikao da se policija svakih nekoliko dana raspituje o mom duševnom stanju, dapače, mislim da na to nema pravo, pa sam mu ovako uzvratio:

Silno razočaranje

"Razmjeri bilo čijeg straha izravno ovise o uvjerljivosti i težini neke prijetnje. O tome nisam kvalificiran donositi mjerodavne sudove, to nije posao novinara, nego policije. Osim toga, ovaj list meni je prva informacija o tome da su vaši kolege saslušali čovjeka koji mi je prijetio i njegove istomišljenike. Mene o tome nitko nije službeno obavijestio, nemam blage veze jesu li ti tipovi zaista opasni ili samo u prazno laprdaju. To vi puno bolje znate, pa nemojte od mene tražiti da vas savjetujem. Ne želim vam odgovoriti na pitanje plašim li se, jer to, ustvari, nije ni važno. Važno je samo znati misle li školovani kriminalisti da bih trebao imati razloga za strah."

Tada sam se ustao, što je mog domaćina silno razočaralo, jer je, valjda, očekivao da ću mu ja poslušno odgovoriti jesam li uplašen ili nisam, i želim li podignuti prijavu ili ne. Sa stajališta policije, može i jedno i drugo, sve je okej, važno je tek da negdje stoji službena zabilješka kako je "moj slučaj" uredno zaveden i obrađen. Ako, recimo, odbijem osobno podignuti prijavu, a netko me ipak "naprobija", da oni mogu reći kako su postupali sukladno pravilu službe i da sam sâm kriv za ono što mi se dogodilo.

Razočaran mojim držanjem, mladić mi je po provjerenoj recepturi (šifra "znamo mi takve") poručio kako ne volim hrvatsku policiju. Sa svojih 58 godina života, malo škole i staža, nekoliko članaka, knjiga i dijagnoza, gledao sam uniformiranog dječaka kojemu je Republika Hrvatska priznala odraslost i nadmoć u odnosu na ljude bez značke, kako trenira strogoću nada mnom, civilom u bermudama i majici isprane boje, koji sam mu morao doći na audijenciju, da bi me tamo počastio prodikom.

Htio sam se nasmijati, ali mi nije išlo, jer imam visoki tlak, slabo podnosim sol i osjetljiv sam na soljenje, ne samo juhe, nego i pameti. Osim toga, bi li taj dječak uopće mogao shvatiti kako, eto, postoje i ljudi koji ne njeguju erotizam prema javnim službama i poduzećima, koji vole svoju obitelj i prijatelje, a friga ih se za, recimo, Hrvatsku elektroprivredu ili MUP? Čisto sumnjam.

Poštedite me raspitivanja!

Da sam svaki put kad su mi kazali kako mrzim sve što je hrvatsko na stranu stavio samo jedan euro, danas bih imao lijepu ušteđevinu. Toliko lijepu da bih si mogao priuštiti i privatne zaštitare osjetim li, ne daj bože, strah. No, nema tih para koji čovjeka mogu zaštititi od iritirajućeg "postupanja" naše policije koja prijetnje novinarima doživljava kao njihov (dakle, naš) privatni problem. Kome prijetnje smetaju, neka lijepo tuži. Nasilnici eventualno mogu postati policijski problem samo ako se mi baš useremo od straha i zatražimo pomoć.

Pošteno. Samo bih molio ubuduće biti pošteđen raspitivanja o vodostaju moje uplašenosti. To je ionako samo moja, a ne policijska stvar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. kolovoz 2022 12:49