Da sam malo ambiciozniji, učlanio bih se u HDZ. Da sam puno ambiciozniji, već bih bio HDZ-ovac i razmišljao bih o tome kako Plenkovića pospremiti u partijsku povijest, pa sjesti u njegovu fotelju. Fakat, kako? Naravno, demokratskim putem.
No, osim gorljive želje za napredovanjem bez granica, trebalo bi mi još ponešto – naime, strpljenje. Morao bih pričekati do sljedećeg stranačkog sabora na kojemu bih se obratio kolegama i pokušao ih uvjeriti da mi poklone svoje povjerenje. Što je, međutim, potrebno učiniti da bih osvojio njihove simpatije? Što im obećati, a što prije mene nije već obećao čovjek kojega bih htio smijeniti?
Omakne im se iskrenost
To je, bogami, teško, pitanje. Povijest HDZ-a mogla bi se napisati i kao povijest obećanja koja su partijski lideri (i oni ko...