Četvrti paket mjera što ga je naša vlada pod premudrim vodstvom premijera Andreja Plenkovića nekidan donijela radi ublažavanja inflatornih učinaka i rasta cijena energenata ozbiljan je i temeljit. Ministar Butković naglasio je kako mjere “idu vrlo široko i kapilarno se spuštaju prema građanima i gospodarstvenicima”. “Želja je Vlade”, podvukao je, pak, njezin predsjednik, “da na snažan, sveobuhvatan i pravovremen način nastavi pomagati hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu.”
Puno slajdova i još više riječi potrošeno je kako bi naša vladajuća garnitura objasnila javnosti što sve čini da bi toj istoj, poslovično nezahvalnoj, javnosti pomogla sveobuhvatno i kapilarno. Veliki Rinus Michels izmislio je potkraj šezdesetih godina takozvani totalni nogomet, a naš premijer totalnu pomoć koja se benevolentno liferuje na veliko i malo, u širinu i dubinu, malom čovjeku i velikim privrednim subjektima.
Sveobuhvatno i kapilarno
Milost države nikoga nije mimoišla, jer su našemu vodstvu svi redom - da se poslužimo vatikanskom terminologijom - in pectore. Vremena su teška, problemi su krupni, kušnje goleme, ali ništa nije veće od srca Plenkovićeva kabineta. Iscrpni detalji mjera nisu predstavljeni samo zato da bi se građani obavijestili o pogodnostima na koje mogu računati, nego da bi im se pokazalo kako nisu sami. Nisu niti će ikada biti, jer mogu računati na svoju Vladu koja će uvijek, i u dobrim i u groznim vremenima, dijeliti sudbinu naroda, biti uz njega i podupirati ga sveobuhvatno i kapilarno.
Evo, umalo sam se rasplakao od ganuća, ali ne smijem si dopustiti da me emocije slome, idem dalje, iako mi je malo neugodno nastavljati. Kad ti netko kaže da je velikodušno odriješio kesu i spremio paket pomoći težak 1, 7 milijardi eura, nije naročito ugodno prigovarati i tražiti dlaku u jajetu. Čak ni kada ti se čini da je dotična dlaka široka kao deblo stoljetnog hrasta, a jaje prepeličje ili koje još sitnije.
Nevolja s tom svotom jest u tome što nju nije zaradila Vlada, nego građani Republike Hrvatske, ona nije Plenkovićeva, nego naša. I mogla bi se lijepo oplođivati ili samo kiseliti na nekome računu da poslove upravljanja ovom zemljom vode kompetentniji ljudi od premijera i njegovih suradnika koji su skautirani po nekom vrlo osebujnom ključu.
Razočarani Hajdukovi navijači kažu kako prinove splitskoga kluba moraš guglati da bi skontao o kakvim se igračima radi. Nema, međutim, te tražilice koja ti može pomoći želiš li shvatiti zašto su, pobogu, barem dvije trećine naših ministarki i ministara izabrani na te funkcije. Našem je čovjeku lakše zapamtiti ime marokanskog igrača iz druge francuske lige negoli prosječnog, dakle, potpuno anonimnog hrvatskog ministra.
Pušemo i na hladno
No, činjenica što se vladajući hvale velikodušnošću, premda daruju ono što im ne pripada, jer je naše, dakle, njima tuđe, nije jedini problem. Nešto opasno ne štima ni s njihovom definicijom vlastitoga posla. Mi ih nismo birali da bi nam pomagali, nego upravo suprotno, da bi stvorili uvjete u kojima nam ničija pomoć neće biti potrebna, osim ako se na nas ne obruši neka strašna i nepredvidiva viša sila u obličju, recimo, teške bolesti ili razornog potresa.
Nažalost, imamo stanovitih iskustava s institucionalnom pomoći u teškim trenucima i ona u pravilu nisu dobra. Zapravo su ajme meni. Suvišno je i podsjećati koliko je dana Vladimir Matijanić čekao medicinsku pomoć koju na koncu nije dočekao, ili koliko godina Banijci čekaju obnovu svojih razrušenih kuća. Zato pušemo i na hladno, pa čim netko s pozicije vlasti kaže kako će nam pomoći, mi pretrnemo od užasa i dođe nam plakati. Sve nam činite, na sve ćemo pristati, sa svim ćemo se pomiriti, hoćemo, majke mi, samo nam nemojte, ako boga znate, pomagati. Previše je toga ovaj narod pregrmio da bi mogao izdržati još jednu Vladinu pomoć.
Ali ne, Plenković ne odustaje, ni slučajno. Ne može se on umoriti od tolike dobrote i zato sveudilj gudi kako je pomagao, pomaže i pomagat će, bez obzira na cijenu. Baš ga briga, ionako je on neće platiti. Možda bi mu netko konačno trebao prišapnuti kako on ne vodi ni Crveni križ, ni Caritas, ni Merhamet, ni boga Jokina, nego Vladu države koja je članica Europske unije, i kako njegov posao nije pružati izvanrednu pomoć. Konačno, ona se nikom i ne treba pružati dokle god vladajući obavljaju svoj posao i znaju odgovoriti na izazove koje sa sobom nose repovi energetske krize. Vatrogasne mjere treba ostaviti vatrogascima, a požar inflacije obuzdavati na druge načine.