Dobro smo živi. Ali zaista.
S ovakvom vlašću trebali bismo se radovati svakom jutru što ga dočekamo. Ako ga dočekamo. Jer nismo svi takve sreće. Naprimjer, Vladimir Matijanić. On je danima tražio medicinsku pomoć i nije je uspio dobiti. Sve što mu je medicina dvadeset i prvog stoljeća pružila jest savjet da piša u lonac. Umro je u mukama, kao pas, a godinu i pol kasnije Državno je odvjetništvo ispod njegova slučaja podvuklo crtu i zaključilo kako je sve bilo okej.
Nije se tinta na potpisu sramnog priopćenja stigla ni osušiti, a Andrej Plenković je izgubio već tridesetog ministra u sedam godina. Cijela zemlja prežvakava još jednu aferu, novo muljanje s javnim novcem i reketarenje medija, svi su strašno uzrujani, a meni ne ide u glavu zašto. Ako je u ovoj zemlji...