StoryEditor
Hrvatskajučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Milanović više nije faca s Pantovčaka, nego s Facebooka. Njemu zapravo ne treba ništa osim pristojnog računala i širokopojasnog interneta

2. travnja 2021. - 09:40
Umjesto eksperta za komuniciranje, Milanoviću bi bilo bolje da angažira trapističkog redovnika koji će ga podučiti blagodatima šutnjeTomislav Krišto/Cropix

Koje je najbesmislenije radno mjesto u Republici Hrvatskoj? Teško pitanje. U zemlji sa stotinama smiješnih, patuljastih općina i grotesknih gradova koji se ne bi smjeli zvati ni selima te mrežom pokrajina/županija koje su skrojene samo zbog izbornog inženjeringa, takvih poslova, bogami, ne fali. Brojka biva još većom kad popisu priključimo javna poduzeća, odnosno sve one tisuće referenata za češanje tjemena i alokaciju testisa u gaćama.

Pa ipak, bez obzira na brojnu i oštru konkurenciju, čini mi se kako dvojbe ne bi trebalo biti: uvjerljivo najbesmislenije radno mjesto jest ono glasnogovornika predsjednika Republike. Razlog? Nominalno prvi čovjek naše zemlje dovoljno je glasan i bez tuđe pomoći. Profesionalac plaćen da bi brzo i precizno artikulirao misli i stavove svoga prezauzetog poslodavca, dvostruko je suvišan.

Prije svega zato što nitko nije kadar sustići brzinu kojom Milanović traži i pronalazi razloge da se iživljava na onima koji mu nisu po volji (dakle, svima), a potom i stoga što je gospodin predsjednik rasterećen svih drugih obveza osim jedne jedine: retoričkog mitraljiranja onih koji ga živciraju. Umjesto eksperta za komuniciranje, njemu bi bilo bolje da angažira trapističkog redovnika koji će ga podučiti blagodatima šutnje. Ali to se, znamo, neće dogoditi.

Skromne potrebe

Zoran Milanović silno se trudi uvjeriti javnost kako njemu ne treba ničija ekspertna pomoć, kako je previše pametan da bi saslušao, a potom i prihvatio bilo čiji savjet. S fiskalnog, budžetskog stajališta, to je sjajna vijest, jer bi se raspuštanjem dvorske svite čije usluge ionako ne koristi mogle uštedjeti ozbiljne pare. Kao što mu ne trebaju suradnici, ne treba mu ni veleban prostor predsjedničkih dvora s golemom okućnicom i pripadajućim paunovima da bi obnašao svoju časnu dužnost.

Njemu zapravo ne treba ništa osim udobne sjedalice, jeftinog radnog stola, pristojnog računala i širokopojasnog interneta. Svatko odgovoran i šparan mogao bi namiriti sve Milanovićeve potrebe za manje od pet tisuća kuna, a naš bi predsjednik jednako obnašao svoju dužnost kao i danas, kada se troškovi financiranja njegova ureda penju u nebo i dostižu milijunske iznose.

U tom smislu ne mogu a da ne pozdravim njegovu odluku da odustane od starog, besramno skupog načina predsjedavanja. Za razliku od svojih predšasnika koji su ured imali u elitnoj četvrti, na golemoj, nepreglednoj površini, Milanovićeva kancelarija je virtualna. On nije faca s Pantovčaka, nego s Facebooka.

Načinio je takav rez u odnosu na uhodanu praksu da se razložno upitati je li on, tehnički gledano, još uvijek predsjednik Republike. Ili je možda samo malo siroviji influencer koji šamara javnost teškim rječetinama? Zadnjih dana svi se natežu oko pitanja može li ga se opozvati i pritom propuštaju opaziti bjelodano: da se on već sam samcat, bez tuđe pomoći (jer, kao što znamo, on pomoć niti traži niti bi je kome pružio) opozvao.

Tri zaključka

Sa stajališta financija to nije tek dobra, nego upravo senzacionalna vijest. Samo znate kako pjesma kaže: "Nije u šoldima sve..." Nešto je, recimo, i u osjećaju da je Milanović zagadio društvenu klimu kao onomad Karamarko. Možda pretjerujem u procjeni štete, ali ne puno. Konačno, Karamarko se svojom bravuroznom potkapacitiranošću sam, i to relativno brzo, ispisao iz političkog života, što od Milanovića, bojim se, ne možemo očekivati, barem ne u nekoj doglednoj budućnosti.

Kad ispod njegova histeričnog fejsbučenja podvučemo crtu, bez ikakvih ćemo teškoća izvesti tri zaključaka. Prvo, da je svojim divljačkim nasrtajem na Milorada Pupovca ohrabrio sve nacionalističke manijake, kakvih u ovoj zemlji ne fali, da zagorčavaju život Srbima.

Drugo, da je svojim jakobinskim prezirom prema manje-više svim institucijama države ohrabrio sve idiote, kakvih u ovoj zemlji ne fali, da pokažu figu zakonima i poretku.

I treće, najvažnije, da je svojim verbalnim orgijanjem samo dodatno cementirao vlast partijetine kojoj imamo zahvaliti za sva zla koja su nas snašla. Kao što je u nogometu publika dvanaesti igrač, tako je i HDZ-u Milanović onaj ključni, upravo neprocjenjivi adut. Andrej Plenković okružio se gorima od sebe i u teškim trenucima – a u Hrvatskoj ni najstariji ne pamte da smo ikada imali lake trenutke – nema oslonca.

Kad zagusti – a situacija kod nas rijetko biva rjeđom – ne može računati ni na koga. Osim na Milanovića, neiživljenog influencera koji će serijom nasilničkih objava zakuhati skandalčić iz kojega će Plenković izaći kao faktor stabilnosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. lipanj 2021 22:22