Svakih desetak godina u Hrvatskoj slijepi progledaju.
Cijelo desetljeće lopatama se krade ispred, iza i mimo njih, tovare se kamioni plijena, zamračuju čitavi konvoji narodnog bogatstva, a oni ništa ne vide. Nije da ne gledaju, ali sve im je džaba kad ne vide. I tako, velim, po desetak godina. A onda se dogodi nešto neobjašnjivo. Oni koji su gledali, a nikada ništa nisu vidjeli, koji su svjedočili, ali ništa nisu shvaćali, odjednom se trgnu, otvore im se skorene oči, prozrače male sive stanice, pa im iz dupeta u glavu doputuje misao kako je HDZ lupeška stranka koju bez oklijevanja i pod svaku cijenu treba smaknuti s vlasti.
To se dogodilo na izmaku devedesetih, nakon majke svih HDZ-ovih grabeža, tranzicijske pljačke čije pune, a zastrašujuće razmjere nikada nećemo znati, pro...