Naši desničari su - to i djeca znaju - neustrašivi. Ovoga trenutka oni bi se bez oklijevanja goloruki, bosi, nenaoružani, gladni i žedni bacili na tuđinske tenkove, samo da ih ima. Ali ih nema. Trenutačno baš nitko ne pokazuje želju da nas osvoji i porobi, što je, sa stajališta naših patriota konzervativne orijentacije, upravo strašno. Najbolje godine života njima prolaze bez ikakvoga vojnog konflikta na vidiku, ne mogu se nadati čak ni malešnim pograničnim čarkama, a kamoli tek nekom regionalnom sukobu širega zamaha ili svjetskome ratu. Osuđeni na mirnodopsku dosadu, oni se najbliže nekoj dramatičnoj pustolovini mogu naći u svome dnevnom boravku kad se s turske sapunice prešaltaju na akcijski film. Prolaze tako godine, a njihova sputana muževnost linja se, drobi, mrvi i propada, počeli...