Tatjana Dragović i Goran Ivanišević ponovno će u sudnicu! Nastavlja se bitka za milijune, evo njihovih reakcija

Nakon što je proljetos Općinski građanski sud u Zagrebu nepravomoćno presudio da bivša manekenka Tatjana Dragović ne duguje ni cent od 2,47 milijuna eura bivšem suprugu, umirovljenom tenisaču svjetskog kalibra Goranu Ivaniševiću te da joj on mora platiti preko 173.000 eura sudskih troškova, Županijski sud u Bjelovaru je, analizirajući žalbe sukobljenih strana, doznajemo, odlučio pravorijek ukinuti. Tako da će se bivši supružnici ponovno susretati u sudnici, a njihovi posljednji susreti su, kako smo i sami svjedočili na višesatnim ročištima, bili praćeni napetošću i nervozom, piše Jutarnji list.

"Nemam komentara. Potpuno vjerujem u institucije kao i svojim odvjetnicima, Staniću i Mandiću. A trenutno imam važnijih stvari o kojima razmišljam. Arthur Fils večeras igra meč u Parizu i već je jednom nogom u Torinu tako da mi je sva pažnja na tome." – prokomentirao je kratko Ivanišević za Jutarnji list nastavak sudske bitke za milijune koje ne smatra bračnom stečevinom već vlastitom zaradom.

Za osvrt na ukidnutu presudu smo pitali i Tatjanu Dragović. Nije iznenađena takvom odlukom, kaže, jer je "suprotna strana najavljivala ‘pomoć višeg suda‘ izvan sudnice."

- Moj život ne počinje niti završava ovim sporovima. Odavno to više za mene nije pitanje imovine već integriteta i istine. Za razliku od Gorana koji je tijekom života mijenjao stavove, saveznike i političke opcije, ja nisam spremna trgovati svojim uvjerenjima. Ne tražim sažaljenje i svjesna sam da se ljudi teško poistovjećuju sa sporovima u kojima se spominje novac i nekretnine.

Možda se nekima čini da je moja borba uzaludna, ali nakon tolikih prijetnji, laži i prijava, odustati neću. Obrazloženje drugostupanjskog suda pokazuje da je taj sud ignorirao sve dokaze u spisu, a o samoj presudi govori i podatak da je ista riješena u svega dva mjeseca, dok se u državi drugostupanjske odluke čekaju i po dvije godine. Pravo pitanje je zašto Goran na traženje suda i vještaka nije dostavio cjelovitu dokumentaciju.

Zato što je trag novca upravo ključan za ovaj postupak te bi, ističe za Jutarnji Dragović, pokazao da nikakve pozajmice nije bilo. Također, opetovano ukazuje pritom da je "najvažnija cjelovita financijska dokumentacija koja će, uvjerena je, otvoriti ponovno pitanje Ivaniševićeva poreznog postupanja i višemilijunske utaje poreza povezanih s kaznenom prijavom po kojoj godinama nema konkretnog postupanja".

Inače, Ivanišević je u žalbi ukazao na bitne povrede parničnog postupka, pogrešno utvrđeno činjenično stanje te primjenu materijalnog prava, dok Dragović pak potražuje troškove podnošenja žalbe na presudu koju smatra neosnovanom.

Viši sud je, analizirajući spis, zaključio da nije počinjena bitna povreda postupka, međutim, ocijenjeno je da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

U žalbi je Ivanišević, naime, ukazivao na poteze suda da je na pripremnom ročištu prihvaćen prijedlog izvođenja niza dokaza i ispitivanja svjedoka, kako bi se utvrdilo je li između supružnika postojao ugovor o zajmu te jesu li novčana sredstva na računu monegaške banke bila samo njegova ili zajednička, a onda je od istih sud odustao. Pritom tvrdi i da sud nije obrazložio razloge te odluke kao i, među ostalim, odustao i da se pribave podaci banke u Monaku o izvorima priljeva sredstava na zajednički račun.

U tužbi se osvrnuo potom i na financijsko vještačenje predloženo radi utvrđivanja visine potraživanja i tijeka novčanih sredstava po računima, a ne na okolnost izvora priljeva novca koji se, dodaje se, može utvrditi jedino pribavom bankovnih podataka. Također se ukazuje i da sud, kada je vještak dobio zadatak provesti vještačenje koje na kraju nije odradio, nije zatražio nikakve dodatne isprave radi izrade nalaza i mišljenja, a niti su od vještaka zaprimili po toj osnovi e-mail za koji se tvrdi da je poslan.

Tako da će se u ponovljenom postupku morati bolje utvrditi kolanje novca na zajedničkom bankovnom računu, kako je isti stečen, čiji su novci i temeljem kojeg osnova uplaćeni na monegaški račun kao i na onaj Ivaniševićev u Zabi, te je li to zajednička imovina.

Viši sud smatra da je bilo nužno utvrditi i koja je bila svrha zajedničkog računa, kakav je bio dogovor oko podizanja novca i trošenja u koju svrhu, kao i je li novac uplaćen s Ivaniševićeva računa na Dragovićkin uplaćivan dalje na tenisačev za njegove potrebe kao što je ona tvrdila. A morat će se provesti i financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo na osnovi prikupljenih dokaza je li Ivanišević na kraju uspio dokazati da je novac koji je s računa banke u Monaku završio na računu Dragović bio njegov i je li joj ga pozajmio.

Podsjetimo, Ivanišević je prije četiri godine na sud poslao privatnu tužbu smatrajući da mu majka njihovo dvoje djece duguje više od 2,47 milijuna eura na ime navodne pozajmice tako da je već godinama na snazi i privremena mjera kojom su joj blokirani bankovni računi.

Sud je na dispoziciji imao iskaze bivših supružnika, kao i materijalnu dokumentaciju, pa čak i međusobne poruke koje su izmjenjivali, te je prvostupanjska sutkinja zaključila da između njih nije bio sklopljen ugovor o zajmu niti je bio ugovoren ikakav rok vraćanja novca, ali i da nije dovoljna sama predaja novca Dragović. Hoće li opstati taj zaključak i nakon dokaza koji se još trebaju izvesti, ostaje za vidjeti.

- Imali smo dogovor da ona vrati taj novac, no to se nije dogodilo i zato smo u sudnici. Da napomenem, sporazum je iz 2012. i zaključili smo ga na inicijativu odvjetnika Vukića u Rijeci. Tada smo bili u braku i ona je tražila da zaključimo sporazum prema kojem pola moje zarade pripada njoj dok smo u zakonitom braku. Sporazumjeli smo se da se proda zemlja koja je glasila na moju mamu i da Tatjani pripadne 40 posto, a meni 60, no nakon prodaje tog zemljišta ona je zadržala cijeli iznos. A 2014. je s novim partnerom dobila dijete, a ja sam potom nastavio financirati nju, njezina partnera i njihovu obitelj, kao i svoju vlastitu – ispričao je Ivanišević u sudnici.

Na to je sutkinju zanimalo što je mislio u pogledu postojanja njegove obveze iz sporazuma iz 2012. s obzirom na to da je nastavio i dalje s financiranjem bivše supruge, Ivanišević je rekao: "Nisam mislio ništa. Nastavio sam ih financirati jer ni ona niti njezin novi partner nisu radili, pa eto. To financiranje bilo je sa zajedničkog računa u Monaku s kojeg je podigla novac i za koji tražim da mi se vrati. Ona ništa nije radila. To je novac od moje zarade. A s tog računa prebacivala je na svoj Zabin račun novac u Zagrebu. Kako sam imao punomoć na tom računu, mogao sam sve to i vidjeti. Prebacivala je puno previše."

Potom ga je sutkinja zatražila pojašnjenje tvrdnje o previše prebacivanja novca i koliko je dugo gledao da bivša supruga prebacuje tako njegov novac, na što joj je Ivanišević odgovorio da "nije mogla prebacivati koliko novca hoće i kad god joj se hoće, već da je dogovor bio da može uzimati za djecu koliko im treba".

- Ali ona je prebacivala za sve što joj treba u životu. I nakon prekida našeg braka od 2016. pa do 2021. Ja sam gledao kako ona prebacuje punih pet godina. Ona nije znala da imam punomoć i da vidim koliko novca podiže, ali ajde, bili smo formalno u braku pa sam joj to onda pustio. Što se tiče toga da smo se formalno razveli 2016., a ona je zasnovala novu obitelj 2014., mi smo, znate, imali vrlo specifičnu situaciju. Bili smo u dobrim odnosima. Ona me tražila da joj pomognem financijski. I jesam, računajući da će mi taj novac vratiti – objasnio je dalje Ivanišević, na što ga je sutkinja upitala je li tražio od nje povrat novca, pa joj je dao odgovor da jest. I to puno puta, kako je još rekao, ali da je ona uvijek nalazila razne izgovore.

Naveo je još tada da ju je zadnji put tražio 2021. te da je nakon toga prekinula svu komunikaciju s njim.

- Do tada je komunikacija bila korektna. Počele su malverzacije s imovinom koju je počela prebacivati prvo na kćer. Zatim je sa sestrom potpisala fiktivni ugovor da je ona sestri dužna milijun i pol eura, ali ona da se još rodi 50 puta neće imati taj novac. Nakon što je prestala sa mnom komunicirati, počeo sam pokretati parnice protiv nje jer želim svoj novac natrag. I to je suština ove parnice kao i svih drugih koje su između nas. Želim novac koji mi je Tatjana otuđila – zaključio je Ivanišević.

Odgovarajući dalje na pitanja suda kako je računao da će mu tuženica vratiti novac jer je rekao da ona ništa nije radila i da je bila bez ikakvih prihoda, Ivanišević je objasnio da je računao na novac koji je stekla prodajom zemljišta njegove majke, ali je na kraju ona kupila nekretninu u Dubrovniku.

- Tatjana je uvijek nešto novo izmišljala što se tiče povrata novca. Tijek novca s računa nisam pomno pratio cijelo vrijeme jer sam u nju imao povjerenja, a ona je takav mozak zato što nikada u životu nije ništa radila. Želio bih dodati još da je ona, nakon što sam podnio ovu tužbu, s računa u Monaku opet prebacila više novca od dogovorenog. Valjda sam ju 500 puta pitao koliki je iznos prebacila jer sam vidio, ali mi je lagala da je prebacila manje novca, pa sam provjerio situaciju i nazvao bankara u Monaku, pa me nakon toga Tatjana pitala porukom zašto sam zvao bankara jer da sam je osramotio.

I tada sam shvatio da se mogu pozdraviti sa svojim novcem i da je jedini put da ga dobijem preko suda. Račun smo na kraju zatvorili na moju inicijativu. I od tada ona nema pristup mojim prihodima. Inače, ja sam njoj davao naloge da ona s računa u Monaku prebaci određeni iznos na svoj račun, koji je potom ona prebacivala na moj zagrebački. I ona je tijekom tih postupanja prebacivala više i zadržavala si razliku.

Na taj zajednički račun isplaćivali su se moji honorari, a ona je izdavala račune prije plaćanja. Bili su to računi za turnire koje sam ja igrao. I smatram da to nije bio neki veliki posao koji je ona obavljala za mene. Ja sam joj to dao da nešto radi i zaradi. Kasnije sam shvatio koliko je tako novca uzela. Potrošila je na doktore nevjerojatne iznose – pojašnjavao je dalje poznati tenisač.

Njegova odvjetnika zanimalo je je li taj iznos za koji tvrdi da mu bivša supruga duguje pozajmica ili pomaganje, s obzirom na to da se pomaganje može različito tumačiti, kao i za koliki je iznos Dragović prodala zemlju njegove majke u Splitu, pa je Ivanišević ustvrdio da se i pozajmicama može nekome pomoći.

- Tatjana je 2015. prodala 30.000 m² zemljišta u Splitu za 5,2 milijuna eura. Bilo je to 2015. Nakon vraćanja kredita, od te svote na računu je ostalo 3,8 milijuna eura, a ja svojih dogovorenih 60 posto nisam nikad dobio – ustvrdio je Ivanišević, nakon čega ga je odvjetnik upitao je li ispunio svoju obvezu iz sporazuma iz 2012. da na nju prenese prava iz sporazuma koji je imao sa svojim menadžerom.

- Ta se prava na nju ne mogu prenijeti jer je to ugovor između mene i mojih menadžera, ali kad sam s njom to potpisao da svakome od nas dvoje pripada pola moje zarade, to ima isti učinak kao da sam ja svoja prava iz tog sporazuma prenio na nju. Ne znam kako ide prema zakonu, ali smatram da kad netko dođe s novim mužem i s njim dobije dijete, da sve to prestaje. Ona je za mene od potpisivanja sporazuma obavljala neke menadžerske poslove.

Radilo se o reklamama za sok Juicy te Pampers pelene (vrijednost s Pampersom bila je oko 55.000 eura). Osim toga, završila je bila i neke pregovore koji su bili u tijeku. I od tih poslova uzela je 50 posto zarade. Zbog toga sam, moram dodati, imao problema sa svojim menadžerima jer ja to tako ne smijem raditi. Ali sam uz neko moje moljakanje uspio da to prođe – rekao je još Ivanišević te otkrio da je ispunio i 550.000 eura tešku obvezu iz ugovora o ustupu potraživanja iz 2020. godine prema Dragović, jer da je to bio jedini način da proda stan u centru Zagreba.

Potom je Ivu Farčića, odvjetnika od Dragović, interesiralo čija je točno bila zemlja kod Splita koju je ona prodala, te dobiva od Ivaniševića pojašnjenje da je zemlja bila njegova, koju je prebacio na njezino ime jer je "ona to tražila i bila u bojazni da će joj netko nešto uzeti".

Tenisačevo svjedočenje mirno je slušala Dragović, a kad je došla na red za svjedočiti, "udarila" je kontru. Odmah je negirala da je između nje i Ivaniševića bio zaključen ikakav ugovor o zajmu, niti usmeni niti pisani.

- Do 2016. bili smo u braku, a 2012. zaključili smo taj sporazum kako bismo podijelili zajedničku imovinu i definirali posao koji bih ja za njega trebala obavljati. I zaključili smo ga u Rijeci na njegovu inicijativu, a ne moju. Povod tome bio je događaj od nekoliko mjeseci ranije. Goran je raspolagao vrijednom nekretninom koja je bila naša bračna stečevina. Prodao ju je, a da meni o tome išta rekao nije, a onda, kako bi to kompenzirao, 2012. je predložio da zaključimo taj sporazum. Ja sam za njega intenzivno počela raditi 2015. te smo otvorili zajednički račun u Monaku.

Oboje smo imali ista prava po tom računu: zvati banku i davati naloge. On je 2016. raskinuo ugovor sa svojim menadžerom Ion Țiriac, a stvari su u našem slučaju funkcionirale ovako: Goran je potpisao ugovor s agencijom Starwing. I ja sam, pak, kao konzultantica potpisala ugovor s njima. Odvjetnik Hlevnjak, koji nas je oboje zastupao, dogovorio je da se u Goranov ugovor s agencijom unese da oni nemaju pravo na proviziju na poslove koje mu pronađem ja, tako da je, pored te agencije, Goran imao i mene kao svoju agenticu – pojasnila je Dragović, ističući da Ivanišević ni jednom u šest godina nije nazvao banku u Monaku i pitao što se događa s novcem, već da joj je davao naloge i sve rješavao preko nje.

Sutkinju je potom interesiralo zašto je postupala po takvim nalozima dalje ako od 2016. nisu više bili u braku, pa joj je Dragović odgovorila da joj je posao koji je obavljala za Ivaniševića od 2015. do 2020. bio jedini izvor egzistencije, nakon čega je pokrenula vlastiti posao.

- Postupala sam po Goranovim nalozima te po nalozima njegova poreznog savjetnika i odvjetnika Pero Lozica. Primjerice, Bori Maletiću odnijela sam visoki iznos gotovine za posredovanje za tenisku školu u Turskoj. Jako mi je bitno napomenuti da su se s našeg zajedničkog računa plaćali troškovi naših kreditnih kartica, Goranov auto, kapara za njegov stan... Kod odljeva s tog računa treba gledati i druga plaćanja, a ne samo isplate na moj račun. Istina je da se s tog računa u Monaku u cijelosti financirao moj i njegov život, kao i životi naših obitelji. Ali to nisu bile nikakve pozajmice, nego naš dogovor. I, naravno, da je on u svakom trenutku mogao reći da to njemu više ne odgovara.

Kao što je napravio 2021., pa smo račun zatvorili. I počeo me u porukama tražiti novac, odnosno da podijelimo prodaju dionice na moje ime. Nisam na to pristala jer je ta podjela bila već davno obavljena. Njemu je 2014. njegova mama darovala zemlju kod Splita, on ju je godinu kasnije darovao meni i našao kupca Ciril Zovko s kojim sam ja zaključila kupoprodajni ugovor. Od tog novca djelomično je plaćen Goranov kredit, a ostatak je otišao na moj račun u Monaku, za koji je Goran bio opunomoćen, iako sad govori suprotno, da nije – otkrila je još Dragović, navodeći da su novac s tog računa podijelili. Svatko ga je investirao u nešto. Ona u dionice, za koje joj je Ivanišević 2021. godine sugerirao da ih proda i podijeli novac.

- Poznajete li vi dobro tužitelja? – upitala je sutkinja Dragović i dobila odgovor: "Mislila sam da ga poznajem, ali danas to više ne bih rekla. I budući da je rekao da ja nikad u životu nisam ništa radila, željela bih reći da ja radim od svoje 13. godine života i imala sam vrlo uspješnu karijeru".

Ivaniševićev odvjetnik ju je potom upitao po kojoj je osnovi podizala novac sa zajedničkog računa u Monaku, odnosno je li to bilo temeljem menadžerskog ugovora ili radi izbjegavanja poreznih obveza. Dragović je kazala da je "sredstva koristila prema zajedničkom dogovoru i da je postupala po njegovim nalozima šest godina".

Podsjetimo, prema tužbi, od rujna 2015. do travnja 2021. Ivanišević je u više navrata bivšoj partnerici posudio 2,9 milijuna eura u različitim valutama. Novac joj je isplaćivan sa zajedničkog računa u Monte Carlu, kao i s njegova osobnog računa u Zagrebačkoj banci. Novac mu je navodno trebala vratiti do kraja 2021. godine, ali je naveo u tužbi i da mu je do tada vratila tek dio - 454.538 eura, ostavši mu dužna još točno 2.477.962 eura, a koji iznos potražuje s kamatama.

A kako smo već pisali, u odgovoru na tužbu u dijelu gdje je Ivanišević dostavio WhatsApp poruke od 17. i 24. ožujka 2021. godine navodi se da je on "zahtijevao od nje da mu prebacuje novac i da su te poruke dokaz modus operandija na koji je način on prebacivao novac sa zajedničkog računa na svoj račun, očito izbjegavajući porezne obveze". Dragović je na te poruke odgovorila drugim WhatsApp porukama iz kojih, kako tvrdi, nije razvidno da se radilo o zajmu novca njoj koji bi bila u obvezi vraćati, već je to bio zajednički novac na zajedničkom računu.

Pritom je u odgovoru na tužbu još Dragović naznačila da poruke od 25. svibnja 2020. i 14. rujna 2020. dokazuju da je novac zajednički, a da je njemu, radi izbjegavanja poreza, odgovaralo da ona sa zajedničkog računa prebacuje na vlastiti račun u Hrvatskoj, a potom na njegov račun u Hrvatskoj.