StoryEditor
Hrvatskasustav je bolestan

Ima li lijeka za hrvatsko zdravstvo? Rješenje je samo jedno - treba nam ministar politički samoubojica, premijer koji je spreman izgubiti izbore i opozicija spremna na konsenzus

26. travnja 2021. - 17:49
Svaki je ministar (ministrica) do sada obećavao reforme. A koji je rezultat tih obećanja?Ronald Goršić/Cropix

Hrvatsko zdravstvo je bolesno. Ono generira goleme gubitke. Skupo košta i pacijente i državu. A uslugom je malo tko zadovoljan. Liste čekanja su goleme. Specijalistički pregledi čekaju se mjesecima. Neke operacije i dulje od toga.

Tako bi, u najkraćem, mogla glasiti dijagnoza stanja u zdravstvenom sustavu. A terapija?

Prvo, upozorava nas prof. dr. Maja Vehovec, urednica knjige "Zdravstvo iz ekonomske perspektive", treba utvrditi kako je naše zdravstvo došlo do "rupe bez dna" od 10 milijardi kuna.

– U minusu su uvijek opće bolnice, KBC-i, KB-i te klinike, odnosno ukupne bolnice. One su i najveći potrošači, pa su i njihovi rashodi najveći. Ta činjenica nije iznenađenje. Specijalne bolnice do neke mjere mogu upravljati troškovima tako da je njihov udio u minusu relativno mali.

Sve bolnice su ukupno završile 2019. godinu s 1,1 milijardu minusa, a 2020. godinu s 2,6 milijardi minusa. Evidentno se eskalacija minusa dogodila u 2020. zbog epidemije. Troškovi su bili 22,6 milijardi, a prihodi 20 milijardi. Razliku čini spomenuti minus – ističe za Slobodnu Dalmaciju Maja Vehovec.

Zašto su rodiljne naknade u sektoru zdravstva

Ako promatramo obveze zdravstva na kraju 2020. godine onda imamo 4,7 milijardi dospjelih obveza i 10,9 milijardi ukupnih obveza.

– Dugovi rastu. Očekuje se isti trend i u 2021. godini, jer epidemija i dalje raste i ne znamo kad će završiti, a ništa drugo što se tiče uređenja prihodne ili rashodne strane nije napravljeno. Zbog toga je voda došla do grla – upozorava naša sugovornica. Ideja o povećanju zdravstvenog doprinosa u bruto plaći bi, prema njezinu mišljenju, bila najgora moguća opcija.

image
Maja Vrhovec: Sve bolnice su ukupno završile 2019. godinu s 1,1 milijardu minusa, a 2020. godinu s 2,6 milijardi minusa
 
Darko Tomaš/Cropix

– I do sada se uvijek baratalo s prihodnom stranom koja začepljuje rupu, ali ništa se time nije postiglo. Ako se želi napraviti reda, onda treba pristupiti cjelovitoj reformi, koja podrazumijeva prije svega reforme na rashodnoj strani, a tek onda na prihodnoj strani.

Istina, obveze na prihodnoj strani koje ne plaća država po zakonu je neprihvatljiva praksa, jer to znači da država namjerno generira rupu koja povećava proračunski deficit i javni dug. Ipak, glavni reformski potezi trebaju biti na rashodnoj strani od HZZO-a, bolnica i svih drugih ustanova u zdravstvu – ocjenjuje Maja Vehovec.

Koju god troškovnu stranu izaberete, ističe ona, možete naći problem koji treba riješiti. HZZO, prema njezinim riječima, isplaćuje rodiljne naknade, a ta stavka uopće ne bi trebala biti u sektoru zdravstva.

HZZO nadoknađuje troškove zdravstvenih usluga ljudima koji ne rade i ne žive u Hrvatskoj, ali su ostali u registru osiguranih.

Čitava politika cijena lijekova i medicinskih usluga bi se trebala revidirati, isto kao i broj usluga u bolničkom sustavu, koji evidentno u Zagrebu može biti bolje racionaliziran. Racionalizacija se postiže drugačijim organizacijama i boljim upravljanjem.

Jedino treba dati poslovnog prostora onima koji upravljaju, jer sada imamo tako visoki stupanj politizacije zdravstva da se ne može očekivati normalni poslovni rezultat – zaključuje ova ugledna ekonomistica. Podsjećajući da reforma zdravstva spada u najteže reforme. I da zato za nju treba konsenzus političkih stranaka, jer će u suprotnom građani biti na gubitku.

DUG PUT DO REFORME


1990.
CENTRALIZIRAN JE SUSTAV PRIKUPLJANJA SREDSTAVA. Nakon izbijanja rata, počelo je nedostajati novca u zdravstvenom sustavu. Unatoč tome, dug je u devedesetima bio manji nego danas.

1993.
OSNOVAN HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, koji je bolnicama plaćao usluge po ispostavljenim računima. Nije došlo do ušteda, a cijena zdravstvenog sustava je od 1993 do 1996. sa 6,4 porasla na 8,6 posto BDP-a. Minusi su se počeli pokrivati sanacijama iz državnog proračuna.

1997.
Uvedeni su BOLNIČKI LIMITI. Drugim riječima, bolnice su raspolagale s onoliko novca koliko bi im odredio HZZO.

2002.
UVEDENO JE DOPUNSKO OSIGURANJE i povećana cijena participacije. HZZO je postao dio središnjeg proračuna. Sustav je unatoč promjenama stvarao gubitke koji su se pokrivali iz državnog proračuna.

2006.
UVEDENE SU DVIJE GRUPE LIJEKOVA: bez plaćanja participacije i s doplatom osiguranika. Unatoč tome, trošak sanacije zdravstva 2007. je iznosio 1,3 milijarde kuna.

2008.
Tadašnji HDZ-ov ministar zdravstva Darko Milinović PODIGAO JE LIMITE BOLNICAMA za 17 posto i otpisao 175 milijuna kuna bolničkih dugova. Povećala se kontrola izdataka za lijekove i bolovanja, a povećan je i broj usluga koje se plaćaju. Dug je smanjen s 3,8 na 1,7 milijardi kuna, no kako se reforma odvijala u vrijeme gospodarske krize, dio poslodavaca prestao je plaćati doprinose. Do 2011. zdravstvo je nagomilalo devet milijardi kuna duga.

2012.
SDP-ova Vlada sanira dugove u zdravstvu sa 6,2 milijarde kuna, u nastojanju da se rokovi plaćanja svedu na 60 dana, a bolnički sustav racionalizira. No dugovi su se i dalje gomilali.

2014.
HZZO su ponovno izdvojili iz državnog proračuna, a dugovi su smanjeni s 5,6 na 1,8 milijardi kuna. Cilj je bio da se smanje bolnički limiti na 25 posto prihoda, a da se 75 posto sredstava bolnicama doznačuje na temelju obavljenih usluga.

2016.
Vlada HDZ-a i Mosta zadržava fiksne limite za bolnice, s obrazloženjem da tako bolje mogu kontrolirati dugove u zdravstvu.

2021.
Ministar financija Zdravko Marić objavio je da je zdravstvu za pokrivanje nagomilanih dugova potrebno 10 milijardi kuna.

A danas možda ne bi ni pričali o reformi zdravstva da dr. Dražen Jurković, predsjednik Udruge poslodavaca u zdravstvu, prije koji tjedan nije premijeru, ministrima financija i zdravstva te saborskom Odboru za zdravstvo uputio pismo. Suočen s galopirajućom katastrofom u financiranju zdravstva, Jurković je zatražio da se ozbiljno razgovara o reformi.

Reagirala je predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo SDP-ovka dr. Renata Sabljar Dračevac. I sazvala sjednicu Odbora.

Na njoj je Jurković u prezentaciji na 47 slajdova predstavio detaljan prijedlog mjera koji je izradila Udruga poslodavaca u zdravstvu. Na njih se onda referirao ministar financija Zdravko Marić. Iskreno se i bez rukavica izjasnio zgrozivši se na milijardama kuna minusa. Ostalo je povijest. Premijer Andrej Plenković je od Beroša javno zatražio reformu. Oporba je napala ministra. A čitava Hrvatska je počela pričati o pravoj, cjelovitoj i efikasnoj reformi zdravstva.

Zamislite, zakone treba poštivati

– Rješenja su kompleksna, ali se mogu provesti uz snažnu političku volju i konsenzus svih aktera u sustavu. Kao i uz znanje i odlučnost onih koji bi jednu takvu reformu provodili – tvrdi u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Jurković. Predlaže više od 30 mjera, uvjeren da samo provedba cijelog seta može dovesti do uspjeha. Odnosno do financijske stabilizacije i strukturalne reforme zdravstva.

– Nismo za dizanje postotka izdvajanja za obvezno zdravstveno osiguranje. Hrvatska je sa 16,5 posto među tri zemlje u EU-u s najvišom stopom izdvajanja kroz tzv. Bismarckov model.

image
Dražen Jurković: Ni u Njemačkoj ni u Sloveniji sredstva iz doprinosa ne služe za isplatu rodiljnih naknada ni bolovanja
 
Bruno Konjević/Cropix

No ta su sredstva u apsolutnom iznosu nedovoljna: imamo mali broj zaposlenih u odnosu na broj stanovnika i relativno nisku prosječnu plaću. Tu dolazimo do apsurda hrvatskog zdravstva: po apsolutnom iznosu mi smo u dnu EU-a, ali smo po postotku izdvajanja u vrhu – upozorava Jurković.

Danas su cijene lijekova, opreme i ugradbenih materijala praktički jednake u Sloveniji, Italiji, Njemačkoj ili Hrvatskoj. Istovremeno, stanovništvo nam stari, sve nas je manje, dio ljudi se iselio. Potrošnja lijekova na recept raste, a oni su sve skuplji. Hrvatska bi stoga, smatra Jurković, trebala naći dodatna sredstva bez dizanja stope doprinosa.

Dio tog novca leži u potpunom poštivanju zakona. Država, naime, ne ispunjava u potpunosti svoje zakonske obveze iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju o zaštićenim skupinama i trošarinama. Što u praksi znači da se zdravstvu treba uplaćivati između 4,2 milijarde do 4,5 milijardi kuna, ali svake se godine zapravo plaća 1,5 do 2 milijarde kuna manje. Od izlaska HZZO-a iz riznice 2015. godine do 2019. godine taj ukupni manjak iznosi oko 9 milijardi kuna. Što je, dobro primjećuje Jurković, manje od ukupnog duga bolnica veledrogerijama.

Važno je, naglašavaju u Udruzi poslodavaca u zdravstvu, reformirati i dopunsko zdravstveno osiguranje, odnosno delimitirati participaciju čime bi se povećali profiti bolnicama, a smanjili prihodi privatnim osiguravateljima.

Nužno je uvesti i nadstandard, kao i porez na rizično ponašanje, a u tzv. Zdravi fond mogao bi se slijevati novac od povećanja cijene kutije cigareta za jednu kunu iduće tri godine. To su načini na koji se mogu povećati prihodi.

Što se pak tiče rashoda, uštede su tu nužne. Jedna od njih se može ostvariti kroz funkcionalno spajanje pojedinih odjela, kako bi se smanjili troškovi prekovremenog rada.

To, naglašava Jurković, nipošto ne znači ukidanje bolnica.

– Bolnički sustav Grada Zagreba troši 50 posto svih sredstava za zdravstveni sustav. Dvije najveće bolnice KBC Sestre milosrdnice i KBC Zagreb imaju 4 milijarde kuna godišnjeg prihoda. Samo 5 posto uštede u njihovom poslovanju iznosi 200 milijuna kuna. Što je više negoli bi se dobilo ukidanjem bolnica u Kninu, Gospiću i Pakracu – ističe Jurković.

image
Hrvatsko zdravstvo "na životu" održavaju samo izuzetno vrijedno medicinsko osoblje, liječnici, medicinske sestre, anesteziolozi...
 
Duje Klarić/Cropix

Svaka bolnica bi trebala imati četiri osnovna sustava (ginekologiju, kirurgiju, internu i pedijatriju) te objedinjeni hitni prijem. Uz osnutak centara izvrsnosti, dežurstva se, primjerice, u Zagrebu ne bi trebala pokrivati u devet, nego u jednoj bolnici.

Predložene mjere predviđaju i praćenje učinka lijekova s liste HZZO-a i njihovu reviziju, kao i uvođenje tzv. pay backa, odnosno povrata novca ne samo za posebno skupe lijekove, nego i za lijekove na recept i na potrošni materijal, preko kojeg bi se dio novca vratio HZZO-u. Uz to, nije zgoreg ni promijeniti i referentne države na temelju kojih se formiraju cijene lijekova.

Umjesto Slovenije, Češke i Italije, mogli bismo uzeti Rumunjsku, Bugarsku i Sloveniju.

Zloupotreba privatnog rada

– Potrebno je urediti javni i privatni rad liječnika. Privatni rad je poželjan, ali ne na način da liječnici svoje obveze ne ispunjavaju, pa se tako stvara lista čekanja, a pacijente šalje u svoje privatne ordinacije – ocjenjuje Jurković.

Svi pacijenti koji nisu hitni, a dođu na bolnički hitni prijem, trebali bi platiti 300 kuna. Bolovanja i rodiljne naknade trebalo bi premjestiti izvan HZZO-a, jer zdravstveni doprinos nije tome namijenjen. Riječ je o 2,7 milijardi kuna godišnje.

– Ni u Njemačkoj ni u Sloveniji, koje imaju sličan model financiranja zdravstva, sredstva iz doprinosa ne služe za isplatu rodiljnih naknada ni bolovanja. Oni se trebaju plaćati iz općih poreza – ističe Jurković.

Nužno je, prema njegovom mišljenju, izmijeniti i način formiranja cijene zdravstvene usluge.

– U Hrvatskoj kupac, odnosno HZZO, sam formira cijenu zdravstvene usluge. Bolnice na tu cijenu nemaju utjecaja. Kao da dođete u pekaru i kad vidite da kruh košta deset kuna, vi odlučite dati samo pet. HZZO plaća u prosjeku samo 50 posto prave cijene usluge.

U Sloveniji udruga poslodavaca u ime zdravstvenih ustanova svake godine pregovara s tamošnjim zavodom oko cijene. Kod nas to nije slučaj, pa je poslovanje HZZO-a na nuli, a zdravstvene ustanove su na gubitku – upozorava Jurković.

Treba provesti i reviziju osiguranika HZZO-a, ukinuti političko imenovanje i smjenjivanje ravnatelja bez obzira je li uspješno poslovao ili nije, omogućiti ravnatelju da motivira dobre liječnike te uvesti bonuse ravnateljima koji pozitivno posluju: za najveće klinike 30 tisuća eura godišnje, za srednje 20 tisuća, a za male bolnice 10 tisuća eura godišnje.

Svjestan je da bi promjene koje predlaže izazvale brojne otpore. Bunit će se, u to nema nikakve sumnje, duhanska industrija, privatni osiguravatelji, dio liječnika… Dražen Jurković duboko je svjestan što zahtijeva ovakav prijedlog mjera: ministra zdravstva političkog samoubojicu, premijera koji je spreman izgubiti izbore i opoziciju koja je spremna na konsenzus.

Jer tek tada reforma može uspjeti. A hrvatsko zdravstvo ozdraviti.

image
Spomenka Avberšek: Sada napadaju Beroša, no jednako tako mogli su napadati sve ministre do sada, od Hebranga nadalje. Nitko nije ništa napravio
Dragan Matic/Cropix
Spomenka Avberšek: Ministar ne smije biti liječnik!


Bivša sindikalna čelnica Spomenka Avberšek još prije petnaestak godina je ustvrdila da se u zdravstvu svake godine mogu uštedjeti dvije milijarde kuna.

– Godinama sam upozoravala da je ovakav sustav neodrživ. Danas slušam rasprave o stanju u zdravstvu i vidim da je "došla cica na kolica". Dugovi su došli na naplatu nama građanima – rezignirano nam kaže Spomenka Avberšek. Dio problema nastao je potpisivanjem kolektivnog ugovora.

– Već tada se vidjelo da će nas uništiti dežurstva koja moramo platiti. Upozoravala sam na to, no, međutim, nitko me nije podržao, ni sindikati, ni itko od strane Vlade. To je propast. Liječnici su tada gledali svoje interese. Kako dežurstva od 24 sata ugurati u redovnu satnicu, a svaki se prekovremeni sat plaća 50 posto više? Rekla sam da na ovaj način uništavamo naše zdravstvo i da ćemo sve potrošiti za plaće, i da za pacijenta neće biti ništa. To se i dogodilo – ističe Spomenka Avberšek.

Kada su sindikalci radili analizu poslovanja bolnica, utvrdili su niz "rupa" kroz koje nestaje novac. Od naknade za pripravnost isplaćivanih tajnicama, do javnih nabava. Zbog svojih je stavova, od kojih ne bježi, od toga dana dolazila u sukob i sa članovima sindikata.

– Nikada nisam branila samo plaće, nego cijeli zdravstveni sustav. Imamo previše bolnica. To ne znači da ih sve trebamo ukinuti, nego ih transformirati. Tu bi se mogle postići uštede – ističe nekadašnja čelnica sindikata u zdravstvu.

Za ministra Vilija Beroša smatra da nije ni puno bolji ni puno gori od svojih prethodnika.

– Uvijek sam govorila da je ministar koji dolazi iz bolnice produljena ruka liječnika. On će se sutra morati vrati na svoje radno mjesto i zato ne želi dolaziti u sukob s kolegama. Sada napadaju Beroša, no jednako tako mogli su napadati sve ministre do sada, od Hebranga nadalje. Nitko nije ništa napravio.

Darko Milinović nešto je pokušavao, od bolnica je tražio da mu kažu koliko novca trebaju, i na taj je način nastojao držati troškove pod kontrolom. No za šest mjeseci opet su otišle u minus jer kompletna organizacija uprave nije dobro složena. Nitko nema evidenciju tko što radi, tko izvršava po limitu. Nikog nije briga kako se troši novac – ističe Spomenka Avberšek.

Ministar zdravstva zato, prema njezinim riječima, uopće ne bi trebao biti liječnik. Nego vrhunski ekonomist koji se razumije u zdravstvo.

– Lijek u Vinogradskoj dođe 10 kuna, u Splitu ga pacijenti plaćaju 20, a u Požegi 28 kuna. Naša javna nabava nije na razini, a lobiji su udruženi s farmaceutskim tvrtkama. Nitko se nije sjetio ići u javnu nabavu za skupe lijekove udruženi u regije sa Slovenijom, Slovačkom, Austrijom. Cijena lijekova mogla bi biti i 10 posto niža – ocjenjuje naša sugovornica. Poseban problem su liječnici koji rade i u bolnicama i u privatnim ordinacijama.

– Dio njih će sve napraviti da pacijenta koji mu dođe u bolnicu prebaci u svoju privatnu ordinaciju. Takav pristup je i doveo do tolikih lista čekanja. Kada bi netko poveo računa o tome kako i koliko ti liječnici rade, ta praksa bi se prekinula. Pacijent treba biti na prvom mjestu – zaključuje Spomenka Avberšek.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. lipanj 2021 06:27