Na Bliskom istoku ponovno vrije. Pregovori o obnovi iranskog atomskog sporazuma su u pat-poziciji. Nova tvrdostrujaška vlada u Teheranu ne želi objaviti hoće li se i kada vratiti za pregovarački stol. Istodobno, Iran je drastično povećao zalihe uranija. Izraelski ministar vanjskih poslova Yair Lapid poručio je ovih dana da Izrael sebi "rezervira pravo" da nastupi protiv Irana. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, veleposlanik Izraela u Hrvatskoj Ilan Mor pojašnjava zašto je važno spriječiti Iran da dođe do oružja za masovno uništenje, analizira odnose Hrvatske i Izraela nakon propasti posla s borbenim avionima, elaborira zašto nitko u Hrvatskoj ne bi trebao veličati NDH, njezine pozdrave i simbole, te otkriva razloge zbog kojih se i u Splitu osjeća kao u svojoj kući.
Je li otvoreni rat između Irana i Izraela doista realan?
– Trenutačno su sve opcije na stolu. Svakim danom kojim Iran odugovlači s ulaskom u pregovore ta je zemlja bliže proizvodnji atomske energije u vojne svrhe. Svakim danom oni su bliže izradi atomske bombe. Izrael ima pravo braniti se od iranskog atomskog projekta u svako doba, u svakoj situaciji i na svaki način. To nije samo naše pravo, nego i dužnost prema našim građanima.
Zašto je toliko važno da Iran ne dobije atomsku bombu? Imaju je i druge zemlje, poput Indije i Pakistana…
– Da, ali nijedna od njih ne tvrdi da je atomsku bombu spremna upotrijebiti protiv druge države. Izrael je jedina zemlja u svijetu kojoj svakodnevno prijete napadom upravo iz Irana. Iranske vlasti tvrde da Izrael nema pravo postojati, a prije nekoliko godina poručili su i da je Izrael zemlja "samo jedne nuklearne bombe".
Primjer Japana
Što to točno znači?
– To znači da je jedna atomska bomba dosta da izbriše Izrael s lica zemlje. S jedne strane, Izrael nema namjeru zbrisati ikoga s lica zemlje, ali s druge strane ćemo poduzeti sve da se osiguramo da to nitko nama ne učini. Mislim da bi se sve države trebale ujediniti u stavu da Iranu ne dopuste izradu atomskog oružja. Dat ću vam primjer: poznato je da Japan također ima mogućnost obogaćivanja uranija u vojne svrhe, no to je odgovorna država. U Iranu atomsku bombu u svoje ruke može dobiti "krvnik iz Teherana", novi iranski predsjednik koji je do sada prekršio svaku odredbu u Povelji o ljudskim pravima i koji predvodi ovaj reakcionarni režim u Iranu. U Iranu vješaju homoseksualce na stotinu metara visoke dizalice, progone žene i manjine, da ne spominjem upletenost u sve vrste terorističkih aktivnosti u čitavoj regiji, kao i napade na izraelsko veleposlanstvo u Buenos Airesu. Takvom srednjovjekovnom, neodgovornom i nepredvidljivom režimu koji izvozi Islamsku revoluciju po regiji ne smije se dopustiti da se poigrava s atomskom bombom kao s igračkom.
Je li onda, iz današnje perspektive gledano, povlačenje Trumpove administracije iz Iranskog atomskog sporazuma ipak bila pogreška?
– Ne bih se želio baviti onim što se dogodilo u prošlosti. Danas imamo novu realnost. Ne treba zaboraviti da je Iran cijelo vrijeme lagao IAEA-i u Beču o svojem atomskom programu i da ne želi inspektorima dopustiti ulazak u zemlju. Vlast u Iranu je prijetnja i svojim vlastitim građanima, i svjetskoj stabilnosti. Mirotvorna politika prema Iranu potpuno je neprihvatljiva jer će svaka takva inicijativa u Iranu biti protumačena kao slabost. Svijet se ne smije pokazati slabim.
Geopolitički gledano, Iran nikad nije bio jači. S utjecajem koji ima u Iraku, Siriji, Libanonu i Jemenu, Iran je doista težak protivnik. Ako dođe do rata, to će doista biti sudar titana…
– Nadam se da do toga neće doći. Takozvani Iranski polumjesec danas je raširen praktički od Bejruta do Iraka. Na sjeveru Izraela Iran pomaže Hezbollah, na jugu Hamas. Sirija je puna Iranu bliskih šijitskih milicija. Rusi su obećali držati ih 80 kilometara od izraelske granice, no vidimo da su puno bliže.
A što ako se Iran doista ne priključi pregovorima? Koji je "plan B"?
– "Plan B" je probuditi svijet. Svijet mora postati svjestan što znači obogaćeni uran u iranskim rukama i što znače dalekometni projektili koji je Iran razvio u suradnji sa Sjevernom Korejom. Prije nekoliko dana umro je Abdul Kadir Kan, otac pakistanske bombe, koji je svojedobno išao od zemlje do zemlje i svima koji su bili spremni dobro platiti prodavao tajne iz atomskog programa koje je ukrao iz Nizozemske. On je započeo novu razinu atomske kompeticije među zemljama na Bliskom istoku i ne bi me iznenadilo da se, vođene strahom od Irana, i druge zemlje odluče upustiti u atomski program. Zato svijet oko ovog pitanja treba biti jedinstven i jasno i glasno Iranu reći "ne".
Prije godinu dana usvojeni su Abrahamski sporazumi. Je li taj dogovor Izraela i SAD-a s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom postignut samo zbog postojanja zajedničkog neprijatelja – Irana – ili se u njemu krije i nešto više?
– To su bona fide sporazumi, sklopljeni neovisno od izraelsko-palestinskog konflikta. Pokrenuli smo ovaj proces normalizacije i pokazali da možemo surađivati s drugim zemljama u regiji.
Uplakani vojnik
Arapskim državama očito palestinsko pitanje više nije na vrhu liste prioriteta...
– Nakon 73 godine nezavisnosti Izraela, arapski svijet je očito došao do zaključka da im Izrael nije problem. Upravo suprotno, da Izrael može biti rješenje za brojne izazove, od klimatskih, poljoprivrednih i energetskih do onih iz područja cyber tehnologije. Zadivljen sam što se sve postiglo nakon što su potpisani sporazumi i uspostavljeni diplomatski odnosi između naših zemalja. Uspostavljeni su izravni zrakoplovni letovi sa zemljama Zaljeva. Trgovina je dosegnula razinu o kojoj nismo ni sanjali. Sjećam se kako sam 1977., tada još kao mladi vojnik, doslovno plakao gledajući na televiziji povijesni posjet egipatskog predsjednika i lidera arapskog svijeta Anvara Sadata Izraelu. Sadat je bio oštar, ali bio sam sretan jer konačno više nismo pucali jedni na druge, nego smo počeli razgovarati. Za dvije godine potpisan je mirovni sporazum s Egiptom, potom 1994. i s Jordanom. Odlične odnose imamo i s Marokom. U Jasenovac sam išao zajedno s marokanskom veleposlanicom u Hrvatskoj, koja je tamo odala počast žrtvama.
Mogu li vam postaviti jedno pomalo nediplomatsko pitanje?
– Naravno.
Možete li zamisliti da se jednoga dana otvori izravna zrakoplovna linija Tel Aviv – Teheran?
– Gledajte, sve je moguće, ali za tango je uvijek potrebno dvoje. Prije nego sam postao diplomat, radio sam kao stjuard na EL Al-u i bio sam na jednom od posljednjih letova iz Tel Aviva do Teherana. Homeini je netom došao na vlast, i sjećam se da to iskustvo zrakoplova koji je letio prazan prema Teheranu, a koji je na povratku bio pun iranskih Židova koji su bježali od novog režima, nije bilo nimalo ugodno. Nemamo ništa protiv Irana, nemamo nikakvih teritorijalnih nesuglasica, nikada nismo uzeli ništa što pripada Iranu... Od biblijskih vremena imali smo dobre odnose s Perzijom, potom i odlične odnose sa Šahom... Međutim, danas je iranski režim pun fanatika, fundamentalista i vjerskih zelota predvođenih "krvnikom iz Teherana". Kada bi Iran zaustavio svoje terorističke aktivnosti, prestao s obogaćivanjem urana, aktivnostima s balističkim raketama dalekog dometa te konstantnim prijetnjama o uništenju Izraela, ne bih isključio mogućnost da se uspostavi izravni let Tel Aviv – Teheran. Ali bez tih promjena, to je nemoguće.
Je li propast posla s borbenim zrakoplovima teret za odnose Izraela i Hrvatske?
– Nije. Obje zemlje učinile su sve da taj posao uspije. Izrael je dao najbolju ponudu koja može zadovoljiti hrvatske potrebe, no ispalo je kako je ispalo. Ni Izrael ni Hrvatska nisu krivi za ovakav rasplet. Odlučili smo ovo pitanje ostaviti iza nas i gledati prema naprijed. Hrvatska kupuje Rafale i osobno sam, u trenutku kada je ta vijest obavljena, na Twitteru poslao poruku "Sretno Hrvatskoj".
Što još Izrael može ponuditi Hrvatskoj?
– Sve što god Hrvatskoj zatreba. Vi kažite što, i Izrael to može isporučiti. Pustinje smo pretvorili u obradive površine, desalinizacijom iz mora dobivamo pitku vodu, svjetski smo broj jedan u poljoprivrednoj tehnologiji, vrsni smo i u pitanjima cyber sigurnosti. Naše znanje i tehnologiju želimo podijeliti s Hrvatskom i prodati naše proizvode. S njima će Hrvatska dobiti pravu vrijednost za novac, jer s tehnologijom u paketu dolazi i znanje, bez obzira radi li se o sustavima navodnjavanja ili nekim drugim proizvodima. Da biste pobijedili na lutriji, moliti se za pobjedu nije dovoljno, trebate kupiti listić za lutriju. Dođite i recite što vam treba. Mi smo spremni da vam to isporučimo. Uostalom, Izrael je samo tri i pol sata leta iz Zagreba ili Splita.
Izrael je prisutan i u farmaceutskoj industriji u Hrvatskoj. TEVA je vlasnik Plive...
– Da, svakako, i jako smo ponosni na to. No ovdje govorimo o rješenjima koja korjenito mogu poboljšati poslovanje i manjih tvrtki, kao i živote ljudi u Hrvatskoj. Od njih koristi mogu imati i poljoprivrednici, i hrvatsko zdravstvo, i znanost, i tehnologija, i mnogi drugi sektori...
Hajduk u Izraelu
Nedavno ste bili u Splitu, razgovarali ste s gradonačelnikom Ivicom Puljkom, susreli se s rektorom Sveučilišta. Je li bilo govora o suradnji?
– S gradonačelnikom sam razgovarao o tome da Split uspostavi tješnje veze s nekim od izraelskih gradova. Zanimali su ih detalji vezani uz smart gradove i sigurne gradove, i sve potrebne odgovore smo im dostavili u roku od samo nekoliko dana. I taj proces ćemo nastaviti. Potencijal Izraela je golem. Imamo inovacije, postali smo lider u mnogim područjima, i sa svojim proizvodima možemo poboljšati standard građana u Hrvatskoj.
Kakav dojam ste stekli o samome gradu? Je li vas podsjetio možda na Tel Aviv?
– Mediteran je Mediteran, bez obzira što ga vi zovete Jadran. Biljke i životinje koje su prisutne u Splitu i po Dalmaciji iste kao i one u Izraelu. Ovdje su doduše ljudi rastom dosta viši nego u Izraelu, ali smo zato jednako glasni. Naprosto imamo isti mediteranski temperament. U Splitu je isto kao u Tel Avivu, i doista sam se osjećao kao kod kuće. Pamtim Jugoplastiku koja je igrala protiv Maccabija, sjećam se i Cibone, dvaju legendarnih košarkaških klubova iz Hrvatske. Splitu smo ponudili suradnju. Lopta je sada kod njih...
Kada smo već kod lopte, nedavno ste se susreli i s predsjednikom Hajduka Lukšom Jakobušićem. Jeste li i s njim dogovorili suradnju?
– Predsjednik Hajduka gospodin Jakobušić doista me impresionirao. Objasnio mi je da u Hajduku 27 posto vlasništva imaju 30 tisuća navijača. Razgovarali smo o mogućnostima da Hajduk igra prijateljske utakmice u Izraelu, kao i da neki od izraelskih klubova dođe u Split.