Kad dođe vrijeme izbora, kao da počnemo živjeti u paralelnoj stvarnosti. Nije da i inače ne živimo u njoj, ali mislim prije svega na odnos institucija, ustanova, tijela javnih vlasti prema novinarima kao zastupnicima javnosti.
Iz usta im teče med i mlijeko, problem je za njih riječ stranog podrijetla, svako delikatno pitanje treba postaviti pismenim putem, odgovori se čekaju unedogled, a ako ih i dobijete, to bude neka smjesa jeftinog "pi-ara" i mudrosti iz kineskih kolačića. Kad dođu izbori, a kod nas su svake druge godine, plus oni predsjednički, državni aparat, državni mediji, lokalne vlasti učas promijene radni modus, prešaltaju se na strategiju kornjače, uvuku glavu u oklop i čekaju da prođe, a ako baš moraju izviriti, stvarnost opisuju i tumače nadahnuto kao u budnicama ilirsk...