StoryEditor
Hrvatskazavršila žetva

I ove smo godine osuđeni na uvoz najvažnije žitarice kako bismo mogli proizvoditi kvalitetan kruh: pšenica je odlično rodila, ali ne vrijedi ništa

10. kolovoza 2020. - 21:35
Vlado Kos/HANZA MEDIA

Ovogodišnja žetva pšenice je završila. Dobro je rodila, prinosi su veliki, ali je kvaliteta loša pa će Hrvatska ipak morati uvesti određene količine žita, takozvanog poboljšivača (durum pšenice) kako bi pekarska industrija mogla proizvoditi kvalitetan kruh i peciva.

Analize pokazuju kako se od proizvedenih minimalno 950.000 tona, samo deset posto količina odnosi na prvu i premium klasu pšenice, dvadeset posto je druga klasa, a na treću klasu otpada najveća količina ili četrdeset posto proizvodnje. Sve ostalo – gotovo trideset posto, je četvrta klasa, odnosno pšenica koja nije za ljudsku prehranu, nego se koristi za stočnu hranu. Ovakva kvalitativna struktura uroda, mjerena udjelom proteina u pšenici, izuzetno je loša jer prerađivači pšenice i proizvođači brašna, odnosno pekarska i konditorska industrija, zbog korištenja sve sofisticiranije tehnologije u proizvodnji, postavljaju sve složenije zahtjeve na kvalitetu sirovine, budući da im samo to omogućuje kontinuiranu i nesmetanu proizvodnju visoko kvalitetnih proizvoda, procjenjuju stručnjaci konzultantske tvrtke "Smarter", specijalizirane za poljoprivredno-prehrambenu industriju.

Tako će pekari morati uvesti gotovo 100.000 tona pšenice, takozvanog poboljšivača po znatno većim cijenama od onih koje se plaćaju za domaću pšenicu prve klase.

Ostvarenje prihoda po hektaru

Računa se da će prosjek sadržaja proteina u pšenici iz roda 2020. godine biti 11,7, a izvozna tržišta su takvu pšenicu spremna platiti daleko jeftinije od cijene prve klase. To što Hrvatska ima viškove od oko 600.000 tona, koje mora izvesti, a nisu u rangu prve kvalitete, osnovni je uzrok zbog čega je cijena pšenice u Hrvatskoj ove godine nešto ispod prošlogodišnjih. Domaći poljoprivrednici ne razumiju da na globalnom tržištu, a poglavito europskom, budući da smo kao zemlja uglavnom orijentirani na izvoz u susjednu Italiju, cijenom ne upravlja država niti politika, ali ni otkupljivači, već tržište, burze, odnosno stanje ponude i potražnje, naglašavaju u "Smarteru".

image
Vlado Kos/HANZA MEDIA

Hrvatske količine od milijun tona pšenice, u ukupnoj globalnoj bilanci ne mogu utjecati značajno na odnose ponude i potražnje, a onda posljedično ni na cijenu. No, uzevši u obzir porast prinosa u 2020. godini, koji je prosječno rastao 1,5 tona po hektaru, proizvođači će ove godine dobiti, u masi, znatno više prihode od pšenice u odnosu na prošlu godinu.

- Najveći dio velikih kupaca pšenice u Hrvatskoj za prvu i drugu klasu plaća gotovo istu cijenu kao i lani, no ono što ruši prosjek jest pad cijene za treću i četvrtu klasu. Usprkos tome, očekuje se prosječna cijena po kilogramu pšenice oko 0,94 kune (uključuje sve klase), za razliku od prošlogodišnjih 0,98 kuna po kilogramu, što uz porast prosječnog prinosa omogućuje poljoprivrednicima ostvarenje prihoda po hektaru većeg za 22 posto - zaključak je stručnjaka "Smartera".

Postoji i mogućnost da dio pšenice u silosima čeka promjenu na globalnom tržištu cijena pšenice, koja se u normalnim godinama događala u siječnju, odnosno veljači sljedeće godine, ali u pravilu u godinama kada je ponuda pšenice bila nešto manja od ovogodišnje, te kada žetva kukuruza i jesenjih žitarica nije bila na očekivanim volumenima, te tržište nije moglo kompenzirati nedostatak pšenice jačom ponudom kukuruza. Kako se ove godine očekuje i dobar urod kukuruza u cijeloj regiji, nije realno špekulirati sa zalihama pšenice.

Nadalje, regija jugoistočne Europe, koja zbog izostanka turizma, izazvanog korona-krizom, ima značajan pad u potrošnji hrane, te posljedično smanjenu potražnju za žitaricama, iskazuje pad potražnje za pšenicom iz naših silosa, zbog čega bi čuvanje pšenice moglo biti rizično. Poglavito, ako se osnovnoj cijeni pšenice dodaju stvarni troškovi skladištenja do početka sljedeće godine, što znatno podiže cijenu koštanja. Poseban izazov predstavlja korištenje logističkih kapaciteta za skladištenje – silosa, koji će s obzirom na očekivani urod kukuruza i soje u velikoj mjeri morati biti ispražnjeni od pšenice.

- Ono što uvijek iznova čudi je ponovna reakcija naših farmera na formiranje cijene pšenice, odnosno na uvjete ponude i potražnje koji u najvećoj mjeri upravljaju cijenom. No, kako hrvatski poljoprivrednici i dalje uporno siju pšenicu u mjeri koja daleko nadmašuje domaće potrebe, treba vjerovati da u toj proizvodnji ipak nalaze računicu, te da gubici u proizvodnji nisu takvi kakvima ih oni predstavljaju. Pšenica je i dalje jedna od najlakših kultura za obradu i proizvodnju, a njezino tržište u našoj regiji je relativno stabilno - smatraju u "Smarteru".

Tržište postoji

I u ovoj proizvodnji postoji prostor za unaprjeđenje, promjenom sortimenta i razvojem u smjeru pšenica koje više odgovaraju modernoj mlinskoj, pekarskoj, te konditorskoj industriji, kako bi što veće količine pšenice odlazile u vertikalni lanac dodane vrijednosti i kroz to se podizala ukupna vrijednost poljoprivredne i prehrambene proizvodnje u Hrvatskoj. A upravo uvoz 100.000 tona poboljšivača pokazuje da tržišni prostor postoji. Osim toga treba razmatrati i povećanje stočarske proizvodnje kroz koju bi pšenica, kao jedan od segmenata stočne hrane, mogla ostvariti dodanu vrijednost.

Iako je pšenica dobro rodila, proizvođači nisu ni približno zadovoljni otkupnom cijenom. Ističu da je cijena ispod jedne kune za kilogram pa ne mogu pokriti uložene troškove proizvodnje, a o zaradi nema ni govora.

Otkupnu cijenu ispod troškova proizvodnje smatramo nepoštenom trgovačkom praksom i ucjenom otkupljivača
Otkupna cijena pšenice od 0,9 kuna smatramo sramotnom jer proizvođače vodi u gubitak. Uspoređujući Kalkulacije proizvodnje za pšenicu koje je izdala Savjetodavna služba, minimalna cijena otkupa kojom se izračunavao prihod iznosila je 1 kunu po kilogramu. Sve kalkulacije ispod te cijene donose gubitak proizvođaču.

- Pšenica nikada nije bila jeftinija kao ove godine. Ulazni troškovi i repromaterijal rastu, a cijena pšenice pada. I naši proizvođači bi mogli sijati durum pšenicu (poboljšivač), ali do sada nije bilo potrebe za tim jer se siju kvalitetne sorte - ističe Antun Laslo, proizvođač pšenice i predsjednik udruge "Život".

image
Antun Laslo
Vlado Kos/HANZA MEDIA

- Da naša pšenica nije dobra ne bi je kupovali Talijani - tvrdi Laslo i nastavlja:

- Cilj otkupljivača je obezvrijediti seljaka proizvođača, otkupiti pšenicu u bescjenje te je kasnije izvoziti jer naša pšenica nije nekvalitetna. U Hrvatskoj su svi silosi od Slavonije do Like nekada bili puni, sada je sve prazno, radnika nema, mlinovi godinama ništa ne melju - rezolutan je Laslo koji pak u ovome vidi utjecaj uvoznih lobija jer se pšenica izvozi da bi se u Hrvatsku uvozio polupečeni kruh, pecivo i brašno dok domaći mlinovi i silosi zjape prazni.

Izdvojeno

14. kolovoz 2020 21:45