Čujemo te noći kako stražar otključava vrata kućice, nekakve ostave za hranu u kojoj su nas držali, po trojicu u jednoj sobici-ćeliji veličine ni dva kvadrata. Sa stražom dolaze nekakvi ljudi, stari između 40 i 50 godina, ne iz logora, civili. Odmah ustajemo, ruke na leđa, glava dolje, okret prema zidu. Ali, ne ulaze k nama. Otključavaju drugu sobicu, izvlače prijatelja, 18 mu je godina... I onda su mu „to“ napravili na hodniku.
Toliko je jaukao...Ugarali su mu najprije pendrek, a onda nastavili. U početku osjećate gađenje prema tome, prema svom prijatelju, pitate se kako je to mogao dopustiti. A onda sam treću noć ja došao na red.
Toliko je jaukao...Ugarali su mu najprije pendrek, a onda nastavili. U početku osjećate gađenje prema tome, prema svom prijatelju, pitate se kako je to mogao dopustiti. A onda sam treću noć ja došao na red.