U Hrvatskoj ne prođe dan ili tjedan da ne svjedočimo nekoj lopovskoj ili korupcijskoj aferi. Nabrajati ih ovdje nema smisla, dovoljno je otvoriti portale. Čovjeke već ogugla na te vijesti. No zašto je u Hrvatskoj toliko korupcije?
Sjećam se kada je bila dvadeseta “obljetnica” otkako je zbog korupcije s političke scene nestala jedna važna politička stranka u europskim okvirima, talijanska Democrazia cristiana, krcata praktičnim katolicima. Tada je generalni tajnik Vijeća Europe, Norvežanin T. Jagland, alarmantno kriknuo: “Najveća prijetnja današnjoj Europi je korupcija!” Neki znanstvenici, kao što je Luis de Sousa s Instituta za društvena istraživanja u Lisabonu, povezali su korupciju s Katoličkom crkvom tvrdeći kako su najkorumpiranije zemlje u EU većinski katoličke, od Portugala preko Španjolske do Italije, dočim su zemlje s većinskim protestantskim stanovništvom na vrhu liste najnekorumpiranijih zemalja. Točno. Tako bi, s manje političke korektnosti, znanstvenik De Sousa korigirao političara T. Jaglanda: “Najveća prijetnja današnjoj Europi je korupcija, a izvor zaraze su zemlje s pretežitim katoličkim stanovništvom.”
Hrvatska, koja po percepciji korupcija zauzima već godinama “zavidno” mjesto, savršeno se uklapa u tu tezu povezanosti katoličanstva i korupcije.
Zašto su katolici korumpiraniji od protestanata? U mnoštvu (hipo)teza jedna dominira: Katolička crkva stoljećima je stavljala naglasak na spolni moral, pa je u katoličanstvu veće zlo masturbirati nego tlačiti radnika, a uzeti pilulu protiv začeća puno veće zlo nego uzeti plavu kuvertu. Tako i Hrvati, onda, prema toj tezi, svoju raširenu sklonost korupciji, o kojoj svednevice vrište mediji, imaju zahvaliti korijenu toga zla, Katoličkoj crkvi. Mazneš pare, odeš se ispovjediti, i vuk sit i novci na broju, bitno je samo da ne koristiš kontracepciju...
U ovoj relativno raširenoj tezi o katoličanstvu kao izvoru korupcije ima ne samo mnogo znanstvenih šupljina, već i prikrivenog stigmatiziranja katoličanstva kao zla pod krinkom znanosti. No može li ona izdržati činjeničnu potvrdu? Mislim da ne. Kao prvo, kako, na temelju te hipoteze, objasniti da je katolik sa sjevera Italije po pitanju korupcije više u rangu s protestantom Skandinavcem nego s katolikom s juga Italije? Ili, kako objasniti da je katolik u Njemačkoj jednako (ne)korumpiran kao i njegov susjed protestant? Po tome bi katolička Bavarska trebala biti najnazadnija i najkorumpiranija pokrajina u Njemačkoj, dok stvari stoje upravo suprotno. Kada sam u to vrijeme “obljetnice” pada Democrazie cristiane u Italiji gledao izvješće Transparency Internationala za 2012. godinu, još su mi neke stvari zapale za oko. Kako objasniti da su najkorumpiranije zemlje u Africi one subsaharske koje su kolonizirali protestanti? Ne može se negirati utjecaj religije na kulture, mentalitete i moralne te ine navade, ne mogu se negirati financijski i ini skandali u Vatikanu, no povezivati veću ili manju prisutnost korupcije s religijom je znanstveno suspektno, s puno šupljina. Na primjer, kako to da je pretežito katolička Belgija ili Austrija, u kojima je Katolička crkva ostavila veliki trag, manje korumpirana od Ujedinjenog Kraljevstva?
Istočni Nijemac korumpiraniji od zapadnog
Mnogo je tu, ipak, važnijih faktora u igri od same religije, od siromaštva do “izvoza” korupcije od strane “uzornih” zemalja u korumpirane, i tako dalje... U tom kontekstu evo još zanimljivih činjenica, ili upita, kako vas volja: Kinezi iz Singapura su među najnekorumpiranijima na svijetu (5. mjesto), Kinezi s Tajvana su na 37. mjestu, dočim su Kinezi u Kini, komunističkoj državi, na visoko korumpiranom 80. mjestu. Ili, kako to da su Nijemci protestanti iz bivšeg DDR-a korumpiraniji od Nijemaca protestanata iz zapadne Njemačke? Zaključak se nudi sam od sebe, isti narod, ista religija, a razlike po stupnju korumpiranosti značajne. Je li tu više kriv komunizam kao uzrok veće korumpiranosti Kineza iz Singapura nego Kineza iz Kine, a ne nikakva religija? Ili je, jednako tako komunizam razlog, a ne religija, zašto je istočni Nijemac korumpiraniji od zapadnog? Ako bismo slijedili znanost koja u (katoličkoj) vjeri vidi izvor korupcije, trebali bismo zaključiti sljedeće: Kinezi iz Singapura su protestanti, Kinezi s Tajvana su pravoslavci, a Kinezi u Kini, uključujući i Centralni komitet KP Kine, su katolici.
Šalu na stranu. Ovdje se radi o nečemu drugome. Kada je sociolog Philip Jenkins napisao kako je (anti)katoličanstvo jedina društveno dopuštena predrasuda danas, onda to možemo primijeniti i na ovu tezu o korupciji. Već dugo vremena katolike nitko ne percipira kao moguće žrtve, već uvijek kao zločince, kao negativce, od inkvizicije, preko pedofilije pa sve do veće sklonosti korupciji.
Zapravo mi je žao što tada iznesena teza portugalskog kolege De Souse s Instituta za društvena istraživanja u Lisabonu ne pije vodu. Jer onda bismo stvar lako riješili, dokinemo Katoličku crkvu i sva zla ovoga svijeta će nestati, od pedofilije, preko ljudske urođene zloće i korupcije. Nije li možda vjera i njezina obnova, pa i Katolička crkva i kršćanstvo koje je Europa odbacila, rješenje, a ne problem.