
Ako postoji javna služba ili institucija koju Hrvati listom vole, bez obzira na bilo kakve osobne političke preferencije, onda je to bez sumnje - HGSS. Vlastite živote nesebično podmeću pod tuđe, po snijegu i ledu penju se na najopasnije i najstrmije klisure, predano tragaju za izgubljenima po najgorim nedođijama, hrabro silaze u ponore i u podmorje, žrtvuju se za psa i mačku, za domaćega i za stranca.
O majmunčinama kojima su tate plavim stranačkim iskaznicama, a nikakvom pameću, omogućile da ‘imaju Hrvatsku‘ i uživaju u izrugivanju svakoj empatiji i stvarnoj skrbi za tuđe živote, ne treba previše trošiti riječi. Izliveni po tradicionalnom kalupu ovdašnje nazadnosti (BMW-MMA-HDZ), te puni testosterona i osjećaja društvene nadmoći, brutalno su neki dan prebili čovjeka iz HGSS-a jer im nije pomogao izvući automobil iz snježnog zapuha nakon što su BMW-om satima divljali po skijaškoj stazi na riječkome Platku. Nakon jednoga HGSS-ovca, pretukli su potom jednako nemilosrdno i njegovoga naknadno prispjelog kolegu te još jednu ženu, inače trudnicu: svi troje su završili u bolnici s teškim tjelesnim ozljedama.
O ovome skandalu koji spada među tradicionalne silničke ispade tzv. hrvatske zlatne mladeži prema politički neprivilegiranim građanima riječka je policija, kakva li iznenađenja, šutjela dulje od dva dana, sve dok stvar nije dospjela u medije. Kad je naposljetku nevoljko reagirala i privela napadače, odmah ih je pustila na slobodu a njihovo nedjelo okvalificirala običnom prekršajnom prijavom. Kao da su se siledžije s oko 150 kila mišića slučajno pomokrile na javnome mjestu, a ne MMA tehnikama i udarcima nogama u glavu i prsa gotovo ubile troje posve nedužnih ljudi, društveno korisnijih od njih i njihovih očeva, te cijele im nedomoljubne stranke skupa. Imena sve trojice siledžija spominju se u kontekstu brutalnih borilačkih sportova, a bar jednome od njih roditelj je, osim što je utjecajni HDZ-ovac, i šef u, kakve li podudarnosti, Hrvatskim šumama.
Da policijsko zataškavanje ovoga skandala nije bilo nimalo slučajno ne treba tumačiti nikome tko nije interesno vezan za HDZ. Baš kao što nije slučajno ni što iz riječke bolnice sad izlaze frizirane informacije o zdravstvenome stanju troje brutalno prebijenih, i kao što nije slučajno da je i ravnatelj ove bolnice također u istoj stranci. Sudeći po bolničkim priopćenjima, HGSS-ovci i žena su od hadezeovskog podmlatka premlaćeni tako nježno i obazrivo da im zapravo nije ništa. Iako je bar jedan na Platku pronađen krvav i u nesvijesti, pa su mu vadili jezik iz čeljusti da se ne zadavi, jedan je završio sa slomljenom rukom, a žena je po dolasku u bolnicu imala dijagnosticiranu krv u plućima.
Baš kao i u slučaju Vladimira Matijanića, hrvatska Vlada će naposljetku sigurno zaključiti da hrvatski zdravstveni sustav u ovom slučaju nije ništa pogriješio, baš kao ni onaj policijski. On je samo vodio računa o onome za što je politički programiran: o interesima povlaštene kleptokratske kaste i njihovoga potomstva, umjesto o istini, zdravlju i sigurnosti svih hrvatskih građana, bez obzira za koga glasaju.