StoryEditor
Hrvatska‘ne idemo nigdje‘

Gay mama o skandalu u Imotskom: U zemlji u kojoj nas najviše mrze oni koji sebe smatraju vjernicima i boljim Hrvatima od nas, nismo mi problem

25. veljače 2020. - 11:28
Screenshot/YouTube

Naizgled obično nedjeljno poslijepodne u Imotskom bilo je sve samo ne obično. Scene spaljivanja lutke homoseksualnog para s posvojenim djetetom, na koje je zalijepljena fotografija SDP-ova saborskog zastupnika Nenada Stazića i nacrtana crvena zvijezda petokraka, širile su se društvenim mrežama brzinom munje i izazvale buru reakcija.

U tolikoj mjeri da je nekim mlađim građanima ovo bio samo još jedan u nizu povoda da izraze želju za napuštanjem granica Hrvatske, zemlje u kojoj, kako kažu, već odavno nešto ne štima i dobrano su polupani lončići.

A što o svemu misli upravo Mladen Kožić, 38-godišnji sociolog koji sa svojim partnerom Ivom Šegotom, 36-godišnjim molekularnim biologom, pokušava udomiti dijete?

– Razumijem, karneval je. Razumijem satiru i crni humor. Ali ovo nema veze s tradicijom, satirom niti sa slobodom izražavanja. Nitko se od tih ljudi nije zapitao kako se sada osjećaju djeca koja već žive u Hrvatskoj s dvije mame ili dva tate. Kako ćemo njima objasniti da je njihove lutke netko upravo zapalio kao simbol najvećeg zla koje je zadesilo Hrvatsku? Ne razumijem to – razočarano će Mladen.

Ni smiješno ni bezazleno

Nedjeljno spaljivanje zgrozilo je još jednu našu sugovornicu, koju ćemo ovom prilikom iz razumljivih razloga nazvati drugim imenom, recimo Ana. Ona i njezina dugogodišnja partnerica ponosne su majke zajedničkog djeteta.

Moja obitelj je dugina obitelj i ovakve su stvari sve samo ne smiješne ni bezazlene. Imamo dojam da neki ljudi nisu svjesni da smo mi i naše obitelji već odavno ovdje i naša djeca idu u iste vrtiće i škole sa svima ostalima. Ne očekujem da nas svatko voli i prihvaća, ali suživot nam je neminovan. Mi smo ovdje, ne idemo nigdje, za svoju djecu želimo isto što i svatko drugi, da odrastaju u sigurnosti i postanu najbolji mogući ljudi. U zemlji u kojoj nas najviše mrze oni koji sebe smatraju vjernicima i boljim Hrvatima od nas, nismo mi ti koji su problem. Ovakvo izražavanje netrpeljivosti i mržnje je prestrašno kada znamo da to gledaju u prvom redu djeca.

- Je li to poruka kakvu im želite poslati? Hoćete li se vi isti onda snebivati nad vršnjačkim nasiljem? Zapitajte se što točno vi želite naučiti svoju djecu. Kakvu Hrvatsku vi za njih gradite? Moja je Hrvatska ova koja stoji na strani slabijeg i ova koja zna razlikovati fašničko veselje od pozivanja na mržnju i netrpeljivost. Vjeronauk na koji sam ja išla govorio je o ljubavi prema bližnjem, ne o ljubavi samo prema nekima, a ostale neka se gazi. Od svojih sugrađana očekujem više i očekujem bolje, a to je Hrvatska u kojoj ima mjesta za svakoga od nas – zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. listopad 2020 20:58